www.tebe-trazim.com

..malo sažetak od Joakima, ponavljam

Mnogo puta u razgovorima čuo sam,a i postavljali su mi pitanja,što i kako po tom pitanju činiti,pa ću nekoliko pitanja na ovu temu po svom sjećanju staviti ovdje,a Vas lijepo molim,koji imate iskustva i načina,što,kako i na koji način bi Vi odgovorili na ta pitanja...inače pitanja su u doticaju naše svakodnevice,pa vjerujem da će biti na korist mnogima...


Jedna osoba je kazala:

Od kada sam promijenio život prihvativši kršaćnska moralna načela,često mi se moja prošlost vraća,napose u mislima i to posebno intenzivno noću.Dogodi se koji puta da ne mogu odoljeti napasti samozadovoljavanja...to mi se ponavlja više puta svaka dva do tri mjeseca...što da činim da nadvladam ovu svoju slabost?

Druga osoba:

Znam da samozadovoljavanje ne donosi pravu spolnu sreću i zadovoljstvo,nego nemir i grižnju savjesti.Svjesna sam također da zavaravanje samog sebe pogoršava situaciju...No ne čini li se da je možda i opasno na neki način suzdržavanje?Također sam mišljenja da se ne treba zaustavljati na suzdržavanju,već bi trebalo uživati u plodovima koje nam ono donosi...


Treća osoba:

U braku sam,a i godine su tu,no ponekad s e još samozadovolajvam,ali nakon toga osjećam strašnu krivnju i grižnju savjesti...Znam d a sam takove slabosti trebala odavno nadvladati,ali nažalost nisam.U nekom sam članku pročitala da samozadovolajvanje nije grije,nego nedostatak ljubavi prema Bogu.Sramim s e i ispovijedati taj grijeh,pa se više niti ne pričešćujem...što mi je činiti?

Nase zelje ili neke pomisli,kad ugledas ljepu djevojku ili ljepog mladica,
jos nisu grijeh,nije grijeh ni privlacnost..
Ne moze se pobjeci od tjelesnih zelja,isto kao sto ne mozes izbjeci ni to da ti ptice lete oko glave.No mozemo ih sprijeciti da sviju gnjezdo u nasoj kosi.Zaista ,Bog je stvorio seksualne zelje.One su dar Bozji,najdragocjeniji dar mladosti.No samo postojanje zelje ne opravdava jos i njezino udovaljanje..Prisutnost neke sile ne ukljucuje i podredjivanje njezinom vodstvu,sljepo i bez opiranja...
SVE DOLAZI U SVOJE VRIJEME;I NA SVOJE MJESTO..
Seks je potreban ,ali na pravom mjestu i u pravo vrijeme,prema Bozjoj nakani.Unutar Bozjeg plana,spolmi je nagon nesto dobro-to je snazan izvor zivota i jedinastva izmedju dvaju bica.Izvan toga plana ubrzo se pokazuje kao uzrok nesloge,grubosti,okrutnosti,izopacenosti.
Mogli bi to reci ovako:unutar Bozje volje seks ispunjava svoju svrhu jedino kada je izvor ljubavi.Sama zelja za sksom je suprotna od ljubavi,
jer ljubav tezi tome da daje.Ljubav trazi da drugoga usreci,a ne sebe.
Ovako bi trebala da znaci prava ljubav...
"Ljubim te".Ti,ti samo ti ces vladati mojim srcem.Ti si ona za kojom sam ceznuo,bez tebe nisam potpun.Sve bih dao za tebe,svega bi se radi tebe odrekao.Cako i samoga sebe kao i svega sto posjedujem.
Zivjet cu jedino za tebe,radit cu samo za tebe.
Cekat cu te -bez obzira koliko to dugo trajalo.Bit cu prema tebi uvjek strpljiv.Nikada te necu siliti na nesto,pa cak ni rijecima..
Zelim te voditi,stititi i cuvati od svega zla.Zelim stobom podjeliti sve.
Srce i tijelo,sve sto jesam i sto imam.Spreman sam slusati svaki tvoj prigovor.Nista necu poduzeti bez tvojeg pristanka.
Zelim da smo uvjek i u svemu slozni...
Tako bi trebalo biti i obratno,da djevojka kaze mladicu...
Prava ljubav ukljucuje odgovornost,jedno pred drugim,a oboje pred Bogom.Gdje je ljubav ne govori se vise "ja" nego "ti"
Odgovaram za tebe,a ti za mene.Tada zajedno stojimo pred Bogom,a pred Njim ne kaze se "ja" i "ti" ,nego taj "MI" ostvaruje se tek u braku.
Jedino se tada moze ljubav posve razotkriti i sazrijeti,jer samo u okvirima braka moze biti trajna i vjerna,prava ljubav nikad ne prestaje.
S "LJUBIM TE" ne bi se smjelo toliko razmetati,trebalo bi se cuvati za onoga koga uzimamo za brak.U njemu se potvrdjuje postojuca ljubav.

U Bibliji ima jedna cudna usporedba ljubavi i smrti."Ljubav je jaka kao smrt."(Pjesma nad pjesmama)Ljubav i smrt imaju zajednicko to da ih ne mozes unaprijed isprobati..To je upravo to sto ta dva iskustva cini jakim. Uvjeti pod kojima se ljubav moze iskusiti ,mnogo su siri i razlicitiji..
Uzmimo primjer,ako zelimo isprobati neki padobran,mozda cemo doci u napast,da skocimo sa krovaneke visoke kuce,ili nekog stabla,ali ta visina nije padobranu dovoljna da se rastvori....jedino mozemo slomiti vrat.
Trebali bi skociti iz aviona iz velike visine,ako zelimo da se padobran spusti na zemlju bez ikakve nezgode...
Isto vrijedi i za ljubav,ne mozes je isprobati izvan "visokog uzletista"-braka.Jedino tada moze se odkriti njezina prava cudesnost..
Jedino tada mogu spolni nagoni funkcionirati prema svojoj namjeni.
Kad se covjek ozeni ,spolni se odnosaj vrsi pod sasvim drugacijim okolnostima..Nema zurbe ni straha da ce vas netko zateci.Ne bojimo se dacemo biti prevareni ili ostavljeni.Nema straha ni od trudnoce.
Naprotiv ima dosta vremena da se jedno drugom otvorimo,da jedno na drugo naviknemo i da zajedno u ljubavi ispravljamo pogreske i sitne i velike teskoce.Koje se uvjek javljaju u braku,i na pocetku braka..

Onaj tko mije naucio prije braka ,sta znaci susprezanje i samo-svladavanje nece to nauciti ni u braku..

....nemam baš nešto pametno za reći...ali jako vjerujem da mene osobno drži i u svim situacijama je upravo STRAH držao da ne sagriješim....

Bože hvala ti za taj strah!

Evo i moje priče...
Dečka sam upoznala prije više godina, i nakon nekog vremena počeli smo ("kao i svi") spavati zajedno...
Prihvatila sam, iako mi je u podsvijesti uvijek bio glas savjesti koji je govorio da je to grijeh...
Počela sam moliti na tu nakanu, da se to riješi. I molila sam tri godine, i znala sam da sam jednostavno preslaba i da sama nikada to neću riješiti, a nekako sam počela gubiti nadu i vjeru...

I onda, jedan Susret, jedan poticaj i skupila sam snage i tražila od dečka da odluči: čisto hodanje ili nikakvo...
I bili su ti dani, mjeseci, jako teški za nas oboje, lomili smo se, plakali, bili su to možda najteži trenuci u mom životu, jer, voljela sam ga jako...
Ali, odlučio je ostati uz mene. Krenuli smo polako ispočetka, polako graditi naš zajednički život na nekim drugim temeljima, čvrstim temeljima. Puno je stvari "isplivalo" na površinu, puno problema koje je trebalo riješiti, ali je naš odnos svakim danom postajao sve dublji, zreliji, jači, ljubav je procvjetala...

Prije smo znali samo smijati se zajedno, sada smo naučili (i još učimo) kako zajedno plakati...

Prije je naš odnos bio dobar, nismo se puno svađali i naizgled je sve bilo divno, a sada smo naučili da probleme treba rješavati, a ne prešutiti, postali smo osjetljiviji na probleme, počeli smo ih rješavati čim bi se pojavili, jer nismo mogli drugačije, jer je sada nepodnošljiva pomisao da nas nešto muči, a o tome ne pričamo.

Naučili smo pričati i bez riječi...

Sve to ne bismo upoznali da nismo odlučili živjeti čistoću...
I danas padamo, pa se dižemo, pa opet padamo, ali mislim da je najbitnije da sve što činimo činimo s ljubavlju, da u svakom pogledu, poljupcu i zagrljaju budemo svim srcem i svom dušom, da živimo ljubav, a ne da ju "prakticiramo".

I dok sam prije planirala vjenčanje u stilu: vjenčanica će biti..., zabava će izgledati.......

Sada zamišljam kako nas dvoje, i pred Bogom, postajemo jedno... i to me ispunja neopisivom radošću...

Hvala ti Bože, što si uz nas. Hvala ti što nas voliš ovakve kakvi jesmo, slabi i grešni... Hvala ti što nas uvijek primaš raširenih ruku u svoje krilo, što nam se uvijek ponovno raduješ... Hvala ti što nas ljubiš...
Nauči i nas ljubiti, Bože moj, nauči nas ljubiti kao što ti ljubiš...
Hvala ti Isuse!

[/quote]

.i što sad reći..

.samo jedno

"Tko je od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen"

.i što sad reći..

.samo jedno

"Tko je od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen"[/quote]

da.

Bez obzira,za koliko god mi stupnjeva promijenili svoj život,sjećanja na našu proslost,bez obzira kakova ona bila,popraćena ponovnim padovima,jesu sasvim normalna pojava..Svi znademo,ma koliko god mi kršćanski živjeli i nastojimo živjeti,taj spolni nagon često stvara vrlo velike teškoće iz prosto jednostavnog razloga jer je jedan od najsnažnijih i najnepokorenijih...

Moralni teolozi u velikoj većini se slažu, da za moralne bolesti vrijedi pravilo,malo -pomalo,a to znači da je najvažnije imati dobru volju i biti ustrajan(naravno ne u grijehu..)

Našem Isusu nisu samo važni naši trenutni uspjesi(jer padova će biti i biti)već isključivo naša želja i ustrajnost i upornost da do uspjeha dođemo...ma da ne brljam puno,jednostavno Isusu je važno naše srce,naša iskrena želja da s e ostane s njim u prijateljstvu,da se usprkos našim slabostima i padovima želimo popraviti...

Zašto ovo ovako sigurno govorim?Zato što sve to moj Isus meni nudi i govori...Ako neki nisu znali,Novi zavjet je inače pun dinamike i pun optimističkih vizija kršćanske moralistike,a ne sve zavito u crno s dozom permanentnog pesimizma...

Što znači kršćanski živjeti?Evo odgovora...Mt 16
24Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Što znači trčati za Njim i boriti se?Evo odgovora...1 Kor 9
26Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, što znači postati duhovnim atletičarima?Evo odgovora...2 Tim 4
7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Znači,moguće je pasti,ali je isto tako potrebno i odmah ustati...i s još većim elanom nastaviti započeti put...Gledajući tako i čineći tako,naš svaki pad,može nas itekako duhovno obogatiti i dati nam puno nade za budućnost...Problem veliki i razarajući nastaje,kad padnemo i odreknemo se započetog puta...obeshrabrila su nas poniženja,možda i preplašile možebitne poteškoće...to je grijeh,tu se krije opasnost-u obeshrabrenju,u prepuštenju umoru i odustajanju započetoga puta...ali kod nas kršćana nema predaje,nema predaje(kako pjevaju BBB na stadionu )...

Potrebno je,da bi doista iskreno sazrijevali,imati ozbiljnu volju za svladavanjem poteškoća...možda je ovo sada što ću napisati, za temu o ispovijedi,ali ukontekstu o kojem piešm neminovno je, pa se ne ljutite što ću je sada spomenuti...

Kod svake odluke da više nećemo griještiti,treba razlikovati dvije stvari...Jedno je ne griještit više,a drugo je obećanje i nastojanje da postupno mijenjamo svoje navike započinjiću svoj dan uvijek iznova...to je ono što mi možemo učiniti,a to u biti i Isus i očekuje od nas...o sveti i veliki sakrament svete ispovijedi(koliko je samo meni puta pomogao i koliko će još sam dragi Bog znade-Bože hvala ti)...

Veliki problem čine sebi oni koji smatraju da je dostatno samo puko nabrajanje grijeha svećeniku..to je velika greška...sv.ispovijed je čin moje vjere u Božje razumijevanje i Njegovu neograničenu ljubav prema meni i svima...treba znati i zapamtiti...Bog nas voli i prihvaća baš takve kakovi jesmo...da ne bi došlo do zabune,to ne znači da nismo odgovorni za svoja djela i njihove posljedice,ali saznanje da nam je Bog uvijek spreman oprostiti...

Mt 18
22Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." svi naši padovi,sva naša negativna iskustva pretvaraju se u izvor pozitivne snage i energije,a to je u Njemu samome..Eto tako bih ja nekako,iako bi na prvi pogled s e moglo reći-pa gdje je tu konkretan odgovor na konkretno pitanje-ja ću mu reći ako pita...čitaj pažljivo,rečnicu po rečenicu,pa ako treba i između redaka, aako pak ni tada ne shvati,uputio bih ga naggaru ....
vauvau...

Molim Vas, hoće li me netko zaustaviti da ne pišem tako dugačke upise?Oprostite mi,ali žarko se nadam,d a ima onih koji i pročitaju do kraja,pa makar i samo jedan,jer možda baš tom jednom nešto pomogne,nešto ga dotakne,nešto osjeti...eto to je i cilj družiti s e i pisati po forumu...nadam se da nam je svima na obostranu korist,a sve na veću slavu Božju!


S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

Imam jedno pitanje.Zar su onda i spolni odnosi u braku grijeh kada se ne planira dijete?Onda su taj čin i samozadovoljavanje isti,prosipanje sjemena.O tome sam čitao,priznaje se jedino ona metoda kada se ne želi imati dijete kad žena ima neplodne dane.Malo mi je to ipak previše,pa ako se oženim barem ću onda uživati sa svojom ženom.Zanima me dali crkva smatra spolne odnose u braku teškim grijehom,a kad se ne planira dijete?
Čini mi se da je crkva dosta rigorozna u pogledu tih stvari.