www.tebe-trazim.com

sjetimo se je Isus medu svojim svetima uvijek odabrao one koji su sami od sebe bili medu najslabijima, da bi se On vise proslavio.

To je mozda i nasa velika greska da ocekujemo sami od sebe da budemo jaki i da sami od sebe necemo nikada vise pasti.

Ako se uzdamo sami u sebe uvijek ce mo pasti cim mali vjetarak zapuse.

Velicina i Slava nasega Oca je u tome da nas u nasoj malenkosti ljubi, ljubi nas bas tako slabe kakvi jesmo i da sami od sebe ne moramo biti jaki, nego da se uzdamu u Njega u Njegovu jakost, u Njegovo Milosrde. I to je ta divota nase vjere, da nam cak i dopusti da padnemo samo da vidimo kako je On velik i milosrdan, da se ne uzoholimo.

Kad razmisljam o tome, zasto nam opce dopusti da padnemo kad znam koliko ga i male nesavrsenosti kod onikh koje je izabrao boli, onda tek vidim koliko je nas Bog Ljubav bezgranicna i koliko nas jako voli. On zeli da smo skros ovisni o Njemu i da smo svjesni svoje nemogucnosti i malenkosti, te nesavrsenosti. Kad smo jednom svjesni da nista ama bas nista nemozemo bez Njuega onda mu mozemo i sve prepustiti da upravlja nama, te da prvenstveno vrsimo Njegovu volju, koja je i kranji cilj nase vjere te nasega zivotu..da vrsimo Njegovu volju!

Meni osobno je jos vrlo tesko raspoznavati Njegovu volju, razmisljam i razmisljam..odgovore vecinom nadem na pricesti ili u Sv. Pismu...ili probam pa nakon nekog vremena vidim jasne rezultate..u svijetu je teskon raspoznavati Njegovu volju...pa tako i cesto padnem..bas zato jer nisam htjela i mogla isponiti Njegovu volju..kad ju cinimo onda nekago mada je i tesko ide sve tako jednostavno jasno.

Imate li vi takva iskustva sam Njegovom voljom i padovima?

Aleluja BTB mislim da si ti djete Njegovo,mislim da te neizmjerno ljubi.
Samim tim što vidiš svoje padove,tvoje srce je se otvorilo i spremno čeka Isusa,zato sretno sestrice mila!

o toya hvala, no nemoj ja ti se lako uzoholim... bolje da se nasladujemo gorkim rijecima i upucenim kritikama...

vidim da me Bog neizmjerno ljubi, a vidim i nekad koliko Ga zalostim.. jer me mada tako jako naginjem na zlo on me drzi i neda, i uvijek isponova me opominje i oprasta mi..to samo Ljubav Njegova moze..Njegova velika milost meni je ta da mi pokaze cesto kakva sam ustvari...znam se zanjeti i onda mislim da sam nepogresiva..nikad vise grijeha..onda vecinom 2 dana kasnije tesko mi je i pomislita na Gospodina...pa onda vidim kakva sam sama od sebe...

velika Njegova milost je upravo to kada samo malo vidim kakva sam ustvari..da mi Gospodin pokaze stvarno kakva sam mislim da bih umrla od zalosti i srama...bez Njegove Ljubavi i MILOSRDA uvijek ce mo padati

Reći nekome "Dobar dan" mozemo na puno nacina, al svedimo na dva najcesca: prvi je iskren, od srca, a onaj drugi neiskren, pa tako nije ni izgovoren u istini.
Tko iskreno od srca nesto cini, vrsi Bozju volju.
Bog je jednostavan pa tako i volja Njegova.
Covjek pred drugim covjekom moze skrivati namjere i nakane i rjetki su ljudi obdareni miloscu Bozjom i darima Njegovim koji donekle mogu proniknuti u srce ovog drugog.
Bog, pak, pronice u sve, pa tako i u dubine nasih srca i nista Mu skriveno nije - za razliku od ljudi.
Volju cemo Bozju vrsiti ako su nam namjere iskrene, ciste, bez obzira o cemu se radi i kakav naizgled rezultat ispadne. To znaci ljubiti Boga svoga i ljubiti bliznjeg svoga. To je Bozja volja. Ne treba tu puno razmisljanja. Tek samo svijest da smo u ratu cak i kada spavamo, a spasonosno oruzje za borbu je ljubav i milosrdje.
Draga braco i sestre, ne trebaju nam konretni primjeri da bi otkrivali sto je Bozja volja. Ti konkretni primjeri ostaju izmedju Boga i nas i nitko ih drugi ne moze poznavati kao Bog i mi sami. Pa zato je nekorisno nekoga drugog pitati sto je Bozja volja. Odgovor je u srcu nasem i nitko ga osim Boga i nas samih ne zna. A ljubavlju nikada, ama bas nikada necemo faliti. Jednostavno, upravo onako kakav je Bog.

Nesto mi je sada jasnije

No ima ponekad situacija, kao npr. sa poslom...izvana nadem argumente za jedan i drugi...ali samo jedan je Isusova volja...

Osvjedočila sam se na svom iskustvu da su posljedice jako loše
kad svjesno odlučim u grešnoj prigodi "mrvicu" popustiti...
Uvijek tada širom otvorim vrata bujici grijeha
i bivam bačena "natrag", opet su mi potrebni mjeseci i mjeseci
da bih se učvrstila u tom području i da bih dobila
snagu izvršiti Božju volju, a ne se voditi za svojom.
Jedna me napast preobražena u dobre namjere i osjećaj brige i dužnosti naspram jedne osobe
već godinama "obilazi" i znam kad sam samo malo odškrinula vrata,
tj. dopustila "mrvicu" grijeha s dobrim namjerama-
sve to bi raslo u veeeliki problem i teško mi je bilo isplivati iz toga.
Tako da, kad sam ja u pitanju,
za mene je bolje ne ni malo popustiti
jer me to popuštanje uvijek dovede blizu pada.
Kad sam vidjela da su moje dobre namjere
izazvale upravo suprotno, grijeh u drugoj osobi,
i kad bih vidjela da nijedna moja riječ ni djelo
osim POTPUNOG ZATVARANJA VRATA ne pomaže-
pobjegla bih, sakrila se, čekala da se "bura smiri"...
I onda opet...nakon par mjeseci, nakon godinu dana
evo opet napasti... Uvijek odabere najbolji, tj. najgori trenutak.
I onda opet razmišljam jel u redu baš zalupiti vratima
ili ipak mogu ostaviti mrvicu prostora, mrvicu popustiti,
opet krivo osjetim da nema tu nikakvog grijeha
pa mi bude jako žao što se ne javljam i ne dopuštam toj osobi
da doprije do mene...
I samo je jedno pravo u toj situaciji -
zalupiti vratima pred tom napasti ma koliko mi se to činilo bezočno.
Nadam se da kod mene više nikad neće biti popuštanja.
Jer - lako za mene, ja sam s Bogom i oslanjam se na njega,
znam da me On čuva od pada i da je On sva moja snaga,
za sebe se nekako ne bojim,
ali jako se bojim što bih svog bližnjeg
mogla navesti na grijeh jer - on ne poznaje Boga,
on ga doživljava potpuno na svoj, krivi način,
on više ni ne osjeća grijeh, čini mi se.
Evo, imam jednu životnu situaciju gdje je jedino ispravno ponašanje
da ne smijem čak ni komunicirati s određenom osobom, možda tek nešto površno reći ako se negdje slučajno sretnemo -
sve drugo je zabranjeno jer unosi nemir u tu osobu, navodi je na grijeh. Jednostavno moram zalupiti vratima..
Niti mrvicu popustiti.
Nije to lako. Ponekad i meni dođe da negdje u miru sjednem s tom osobom i opet iznova objasnim svoje stavove (najviše o vjeri), da mu pomognem da spozna Boga, dođe mi da ga upozorim na puno stvari za koje vidim da ne valjaju kod njega i da ga zamolim da to ne radi, neka misli na čistoću svog duha...ali to je nemoguće. Da to učinim, to bi značilo popustiti... Jedino što mi je preostalo je molitva za nejga, samo tako mu mogu pomoći, sve je drugo zabranjeno.

Da bi grijeh pobijedili prije svega moramo biti u milosti Bozjoj. Kao vjernici, nakon nekog vremena 'staza' u vjeri, za one kojima je to dano, jednostavno moramo shvatiti sto je vrijeme. Ako to uspijemo, tada shvacamo da nestrpljivost zapravo ne postoji, a uistinu uzrokuje velika zla ako je prihvatimo kao istinu. Ako shvatimo da nestrpljivost ne postoji, tj. da je strpljenje ravno mudrosti Bozjoj i usko je povezano s pouzdanjem u Boga, sama nam dolazi svijest da cemo grijehe svoje pobjediti strpljenjem.
Ako ce vam biti jasnije o cemu pisem, prisjetimo se tek odlike Bozje - strpljenje! Koliko je Bog strpljiv s nama ljudima?!. Tako i mi, naslijedili smo i u bastinu dobili svetost Njegovu, odlike Njegove.
Kako kaze Knjiga, budimo sveti jer je i Otac nas nebeski svet!
Pozvani smo biti sveti, ujedno milosrdni, pa tako i strpljivi.
Kada je, dakle, covjek strpljiv, mudrost Bozju u sebi nosi, znajuci da SVE prolazi i da ce SVE uminuti, osim Rijeci koja je Tijelom postala. Po toj Rijeci mi imamo opravdanje i izbavljeni smo od bijede grijeha.
Na koncu, gdje bi se trebali zuriti i biti nestrpljivi?
Cinimo mala djela po Bozjoj volji, jer ta mala djela veca su i dragocjenija od cijelog svijeta.

Leo, hvala na ovom objašnjenju volje Božje, došlo mi je kao melem na ranu...

Uvijek Gospodin nađe načina da mi se približi i opet iznova nešto pojasni!!

Doživio si da je Bog rekao Ne za tvoj put. On ga je prekrižio. Kako ćeš to podnijeti? Kaži i ti Ne svojem putu i reci u povjerenju svom nebeskom Ocu: Ni ja ne želim put, koji mi ti zabranjuješ. Želim onaj put koji si za mene pripremio. Znam da je on najbolji, jer si ga svojim srcem punim ljubavi zamislio osobno za mene. Tada će se tvoje brige promijeniti i stvarno ćeš iskusiti, da te Bog vodi najboljim putem.

Kad te slomi neka tuga,kada misliš i osjetiš da si napušten,kada ti sve ide na živce,kada ti je svega dosta i unatoč svemu ti toneš, zamisli onda da nisi jedini i da je svakom od nas tako nekad bilo a vidi svaki dan netko uz molitvu i potpuno predanje dočeka svoj blagosov .Zato budi jak,budi strpljiv zamisli samo da ti se to događa jer te Isus ljubi ,a onaj drugi to nevoli i sve pokušava da popustiš.
Zato vjeruj i kad ti se čini nemogućim ti opet vjeruj jer Isus će te nagraditi,Njemu je sve moguće vjeruj mi prijatelju moj!!