www.tebe-trazim.com

Nova sam ovdje ali vam želim ispričati dio mog života. Upravo onaj dio koji me najviše bolio ali me zato i najviše obilježio, izgradio i doveo k Isusu. Kao malo dijete sam imala epilepsiju, tada početkom 60 - tih se nije baš puno znalo o njoj pa sam imala i sreću (Bog je tako htio) da naiđem na liječnika koji je to prepoznao i odmah regagirao i uputio me dalje. Mislim da znate o kakvoj se bolesti radi, da svaki napad oštećuje mozak ....da ne ulazim dublje u tu temu.... Krenula sam s liječenjem kod jednog predivnog liječinka u Zagrebu (Bogu hvala, potpuno sam izlječena) ali u desetoj godini života je moj otac ubijen. To je bila 1971., nacionalizam...sve poznato. Da, tata je imao tad 36 godina, bio je nastavnik tjelesnog odgoja, vodio mjesnu glazbu, trenirao nogometni klub, bio vrlo pošten, naivan i dobar čovjek. Takvu tragediju doživjeti je dragi moji, upravo strašno...jako teško sam s tim rasla. Te noći prije 36 godina se sjećam kao sad.....znam da sam molila i cijelu noć nisam spavala (jer mi nisu odmah rekli da je tata mrtav).....strašno je bilo to doživjeti, naročito na takav način. Svaki put kad bi neko rekao "tata" ja bi počela plakati. U vrijeme studiranja sam čak samu sebe dovela do ruba, vrlo blizu tome da počinim samoubojstvo, samo me Gospodin spasio. Tek dugo nakon toga sam našla svoj put k Isusu a kad sam krenula Njegovim putem....prvih godina sam na svakoj misi samo plakala, plakala i plakala.....liječila svoje rane. Hvala i slava Gospodinu koji me ozdravio, dao mi novu snagu da ispočetka krenem. Hvala Gospodinu koji nije dopustio da sve loše što mi se dogodilo nije mene mijenjalo na lošije, nego samo na bolje, na bolju, otvoreniju, ljudskiju, topliju i nježniju osobu, osobu koja zna svakoga saslušati, svakome se nasmiješiti. Evo, podijelila sam s vama dio sebe.

učenice..hvala ti na tvom svedocanstvu i na hrabrosti da ga napises..

...i naravno dobro nam dosla tu na TT-u

Draga Učenice - dobrodošla
i veliko HVALA na tvom prekrasnom svjedočanstvu...
Tvoje je tata jako ponosan kad baci pogleda na Zemlju
i vidi kakvu divnu kći ima...

Vjerujem da je tako, i sama se osjećam ponosnom što sam uspjela pobijediti sve loše osjećaje, ne dopustiti nikome da me mijenja na gore. Puno puta znaju reći, ona je blesavo dobra, naivna, prepoštena....ali nikad me neće uspjeti učiniti proračunatom, lažljivom, laskavom. Uspjela sam sačuvati veliki dio djeteta u sebi, znam se radovati kao malo dijete kad mi netko nešto lijepo kaže....znam se često smijati od srca kao što se to djeca smiju. Znate, na misi kad treba dati i pružiti ruku jedno drugom i poželjeti mir.....ma ljudima je teško dati taj jedan mali osmijeh ali tako da pogledaš u oči onoga kome pružaš tu ruku. Nikako ne razumijem zašto...zašto je to tako teško, a to je tako malo. Meni je to odavno praksa ali vrlo rijetko dobijem uzvrat. Želim da i vi poput mene nakon proživljenih teških događaja možete biti ovako u punini sretni ali naravno samo s Gospodinom, Njemu vječna slava i hvala. Neka vas anđeli prate i čuvaju.

učenice hvala ti na svjedočanstvu,vidiš koliko si jaka kako li te sestrice Isus ljubi!

Znam ja to.....i zahvaljujem evo i tako što sam s vama ovdje, što s vama mogu podijeliti svoje životno iskustvo, svoju ljubav i mir.

učenice, predivno svjedočanstvo.
Hvala vam svima na svjedočanstvima
BVB

Da, lijepo je pročitati i vidjeti da i onaj tko je proživio teško djetinjstvo može biti i postati puno bolji od prosjeka i prosječnog čovjeka koji je bio pošteđen takvih tegoba...ali naravno, sve uz Božju pomoć iako moram priznati sam i sama po sebi uvijek bila osoba koja beskrajno voli ljude, vjerujem ljudma (sve dok se ne uvjerim u suprotno) i bez obzira na sve moje rane sam otvorena, jednostavna osoba kojoj se nije problem otvoriti i pričati o svojim mukama, kao, evo i s vama ovdje.

Srca usaljena na djetinji osmjeh pognu ocima, jer sjaj sveti ne mogu gledati.
Molimo Duha Svetog da im meksa cudi kamene.