www.tebe-trazim.com

Aurelius...postivam svacije misljenje,i tvoje isto....i neka tebi bude tako,ali meni je to problem..kako si dosao do takvog zakljucka...
gdje si to procitao,cuo...naucio...
Gdje to u RKC...stoji,ili u Katekizmu Katolicke Crkve...
Pa ako je u knjigama,ili na Katolickim stranicama...citiraj nam..
Pise--Citiran.."ima smisla samo do neke granice." a gdje su za tebe te granice..i sta stavljas uz te granice..sta je to sto ide do odredjene granice..dali ima vrsta patnji i krizeva,sigurno da ima,ali da idu samo do granice???
Pise--Citriram.."Bog ne zeli da patimo." Ja licno mislim da Bog najbolje zna.sta On zeli...I ON ima za svakog od nas PLAN...on nam daje,a taj plan se zove VOLJA BOZJA..
Gdje je granica od volje Bozje...dali mi to mozemo ici do granice.
Za mene je karakteristicni znak i simbol Krscanstva kroz povjest postao
KRIZ,kojeg ja osjecam kroz patnju i bol...(a kako ti osjecas svoj kriz)?
KRIZ JE SIMBOL SPASENJA...
Kriz nam svjedoci mjeru Bozje ljubavi prema covjeku...
Mi ne robujemo svojim interesima,jer prepustamo NJEMU NA VOLJU..
mi smo sposobni i umrijeti,sposobni i propasti,sposobni dozivjeti neuspjeh,
biti ismijan,manipuliran,pogazen i pokopan..
PRIHVACAMO SVE,A NE IDEMO DO GRANICE...

Isus naziva patnju blaženom,ali isto tako kao i samu smrt je ne dokida,ali je došao "slomiti njenju moć"... " Heb 2
14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudioniko m da smrću obeskrije pi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla".

Iako Isus odbija svako povezivanje bolesti ili nesreće sa samimi grijehom kao što vidimo kod Luke i Ivana...."Lk 13
2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejac a? "....."Iv 9
3Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." Ipak vidljivo je da plodove Edena,odnosno samo prokletsvo se ipak dopušta,samo s jednom razlikom,što s e ti plodovi mogu pretvoriti u radost.Zato Bog ne dokida patnje već ih tješi.].."Mt 5
4Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! "

Isus ne ukljanja suze,već ih ponekad samo briše..."Lk 7
13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" ...Lk 8
52"A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!"

Ne vidiš li velike sličnosti Boga u SZ i Boga u NZ,koji je jedan ,isti Bog,samo,nakon što ih je u SZ morao odgajati više "šibom"u NZ je toj "šibi"dodana ljubav?Nije li ono što je sakriveno u SZ,otkriveno u NZ?Nije li ta pedagogija ista ili slična,ovisno o okolnostima vremena,no u smislenosti i cilju ista?

Najveća opasnost koja se nadvila poslije uskrnuća bila je jedna obmana koja je kružila tipa..... .nema više smrti ,nema više patnji i takva razmišljanja su u biti mnoge kršćane onog vremena i pokolebala .....no,ipak "nitko nije bez patnje"Patnja bi nam svima trebala biti misao vodilja kroz naš život,jer kao što bol i patnja nije nije poštedjela ni Isusovu i našu Majku,neće ni sve nas ostale.Priznati patnju, prihvatiti je i podnositi uvjek je ono što nas čini bližima Bogu... Upravo nam to i Pavao govori u poslanici Galaćanima...."Gal 2
20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene." što bi značilo,kad kršćanin živi,onda ne živi više on,nego sam Krist živi u meni",a onda slijedom logike,tako su i moje i tvoje patnje u stvari Kristove patnje,što opet lijepo možemo iščitati u .... 2 Kor 1,5 "
5Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša."

Lijepo nam je to sam Isus kazao..."Lk 9
23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom". Zato je i rekao i svojim učenicima onda,a vrijedi i za nas danas..." Iv 15
20Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara .' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. " ...."Mt 10
24"Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. "
stoga ako s Njim trpimo je to iz razloga da se jednoga dana i proslavimo",kao što nam opet naš Pavao piše ..."Rim 8
17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavim o. "Stoga je važno shvatiti patnju na ispravan način,a to je uvijek i u svemu slijediti Krista,i zato što mnogi kršćani druge denominacije odbacuju križ i patnju,mi s e držimo i nastojimo obdržavati i razumijet i sve što nam Isus reče i njegovi poslije njega,pa tako i ova Filipljan ima,koji kaže-da nije samo dostatno vjerovati u Njega, za mene ima veliku težinu...." Fil 1
29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti."


Tu radost trpljenja i patnji okusili su i sami apostoli,to je njihovo prvo iskustvo i bili su vrlo veseli što im je dodijeljena čast da podnesu patnje i zlostavljanje za ime Isusovo.. ."Dj 5
41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. "pa i sam nas Petar poziva na tu radost učešća u "Kristovim patnjama"..."1 Pt 4
13Naproti v, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljen ju njegove slave mognete radosno klicati." vidimo i Pavlovu radost u "patnjama " koje podnosi zato što ....."Kol 1
24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu".

I sad netko se nađe i na brzinu okvalificira pasuse bazirane na temelju SP i to "vičući"proglasi bolesnim pisanjem....svašta...Bože oslobodi nas krivih zaključaka i daj nam mudrosti u shvaćanju Tvoje Riječi!

S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

Pozdrav svima!

Eto nije me dugo bilo imala sam nekih sitnih obaveza pa nikako da uhvatim koju minutu...inače imam 25 godina pa eto da imate neku malu predodžbu o meni

Ljudi moji moram nešto podijeliti s vama.Dosta sam zadnjih godina zapostavila vjeru u njenom praktičnom smislu, odlasci na Sv.Misu, molitva... iako sam cijeli život išla na vjeronauk, pjevala u crkvenim zborovima i do sada primila gotovo sve sakramente.Prije 10 godina sam primila sakramnet Krizme i od tada se nisam ispovjedila...do jučer.

Jaaako me dugo to proganjalo, osjećala sam jaku potrebu za ponovnom duhovnom obnovom i komunikacijom sa Bogom to mi je počelo jako nedostajati osjećala sam tugu i veliku prazninu u duši baš kao da sam izgubila ili gubim nešto VAŽNO u životu kao da nešto polako umire u meni i prožima me.Eto na kraju sam se zatekla na trgu (Zagreb) i ugledala Katedralu.Kako sam to željela već dugo učiniti ma u bilo kojoj Crkvi zaputila sam se tamo.Baš je bila Sv.Misa pri kraju.Kada sam stala pred sliku Svete Bogorodice sa malim Isusom u naručju i počela moliti odjednom sam počela polagano plakati, ponizno kao da će mi srce puknuti.I sada dok ovo pišem i samo kad se sjetim Boga, Isusa i Marije i tog iskustva, steže me u grudima i oči mi se napune suzama da više ne znam jesam li ja normalna ili je to nešto zaista lijepo.

Nakon molitve sam se pokušala sabrati i odslušati misu do kraja ali nije bilo lako.Kada je bilo gotovo čvrsto sam odlučila stati u red i ispovijediti se.Nakon podužeg čekanja sam se sabrala dosta i nekako sam osjetila mir.Kada sam došla na red i ušla u ispovijedaonicu, kleknula i počela izgovarati grijehe odjednom se opet u meni nešto prelomilo da sam briznula u takav plač...na kraju svećenikove riječi su me utješile i vratile osmjeh na lice.I kada sam napustila Ketedralu još sam bila pod velikim dojmom i oči su mi se stalno punile suzama.Ne razumijem ponekad zašto toliko plačem kada se molim, srce mi se odjednom samo otvara.Ah eto šta da vam više kažem, moja ljubav prema Bogu je velika ja to osjećam u sebi i želim mu biti što bliže.

Hvala Bogu...Lijepo je to kad Bog zove, i mi se odazvemo pozivu....toliko sam takvih primjera vidjela kod bliskih ljudi u zadnje vrijeme, nema ljepšega od toga..

Suza neka te Bog blagosovi,i svaki dan nek ti izlije svoje milosrđe a ti otvori i predaj svoje srce Njemu kako bi živjela pravi život u Kristu i sa Kristom!

Suza dobro nam dosla ..
Bog te blagoslovio cuvao u miru i ljubavi...
I zelim ti i dalje ...RAST U VJERI

Hvala vam puno!

Drugačije riječi i potporu od vas nisam niti očekivala

Da, nadam se da sam opet u svom tom nemiru konačno pronašla mir.

Suza, suzice...

suze su potpuno normalna pojava i nista negativno....
i ja sam ih ronila ko kisna godina kada me Isus "dodirnuo"...

netko kaze da je to "dusa koja se cisti" a netko "da se dusa puni miloscu Bozjom"... u svakom slucaju... predivno iskustvo... put ka Kristu...

"Hoce li tko za mnom,neka se odrece samog sebe,neka danomice uzima svoj kriz i neka ide za mnom"

Ljudsi zivot prate razni krizevi,patnje i bolesti.Neki puta sami malo doprinjeli,a neki puta drugi nam natovare,velike boli i patnje,covjek i razne zivotne nedace idu skupa,neodvojivi su,zivotni su suputnici od pocetka..Gospdin Isus Krist zeli nasu suradnju u otkupljenju i posvecenju ljudskog roda.ON prodruzuje i nastavlja svoju patnju u nasim patnjama,u bolesnicima i svim patnicima.Posebno je covjek ugrozen raznim fizickim nedostatcima i bolestima.Tjelo mu ne funkcionira uvjek kako bi trebalo,
popracen s mnogim bolestima,ON danas i uvjek djeluje i nastavlja djelo spasavanja ljudi po tim ljudskim patnjama..
Boluje li covjek od raznih dusevnih bolesti,pojavljuju se strahovi,stresovi,nervoza izgubljenost,nemir ,osjecaj krivnje i slicno.
Te dusevne bolesti utjecu na tijelo,takvi se bolesnici osjecaju osamljeni,neshvaceni,napusteni...(i jos im kazemo da imaju predrasude?)
ON po patnjama i krizevima vodi k sebi i nas i druge..

Govoriti o SMISLU PATNJE,boli,zrtve,kriza nije lako.I kad bismo vjerovali u Boga i vjecni zivot,i u Isusa Krista razapetog i uskrsnulog tada ne bismo mogli ni pokusati dati i pronaci neki koliko-toliko zadovoljavajuci odgovor
O SMISLU I VRIJEDNOSTI PATNJE I ZRTVE..
Covjek bez vjere ostaje posve nemocan pred patnjom,ona postaje besmislena...SAMO S VJEROM PATNJA IMA SMISAO.!

Covjek sebe ne poznaje,ispitujeli i najozbiljnije svoju savjest,nece se spoznati.Covjek nije dovoljno ponizan..Ako o sebi i najslabije misli,nece mu uspjeti razbiti dobro misljenje o sebi,koje unatoc svemu ima..
Kada se pocnemo predavati,a to nam nalze nasa vjera , zrtvovati za bliznjega svoga,pa zapazimo uspjehe u tom nastojanju,nemojmo poceti umisljati,da je to zato sto smo sposobni.To sputava Boga.
Tek kad u svojoj nutrini shvatim,da nije ni za sto..Bog s nama moze sve..
Tako i u patnji,poneki put osjecam,kako ja to strpljivo podnosim, a i ne razmisljam da bi mozda bez Njega ,bila skroz nesposobna,i vec odavno bi odustala,da ne osjecam,da je ON uz mena,da mi ON daje putokaz,i da mi ON daje snagu,i da mi ON kaze,ta patnja ima smisla..
Bog covjeka usrecuje ako se odrekne svega,da bi se Njemu predao..
a u patnji je najlakse osjetiti,dali sam se predala...Tada me Bog prosvjetljuje.Ne dolazi se do toga bez poteskoca,ali je od tog casa beskorisno vracanje.Bog vodi covjeka,i dajemu djelotvornost i nadnaravno ga prosvjetljuje..DA TO SPOZNAJE,TAKO PATNJA DOBIVA SMISAO..Takvog vjernika koji se toliko uzdignuo,treba podrzati,da sad ne zatvori oci,da se ne obeshrabri,jer to je milost Gospodinova,bez koje ne bi nikad spoznao Bozju velicinu i covjekovu sicusnost,to se ne smije zaboraviti.
"Ja sam trs,vi ste mladice.Tko ostaje u meni i ja u njemu,rodi mnogo roda.
Jer bez mene ne mozete nista uciniti"(Iv 15,5)
"Zaista zaista ,kazem vam ,tko vjeruje u mene i on ce ciniti djela koja ja cinim.Cinit ce i veca od ovih,jer ja idem k Ocu .I sto god zamolite u moje ime,ucinit cu,da se proslavi Otac u Sinu"(IV 14,12-13)