www.tebe-trazim.com

Patientia nek je slava i hvala Isusu!BTB

..kako se Isus divno proslavlja u nama...hvala i slava Isusu

Meni uvijek padne na pamet koliko smo mi ljudi malovjerni i sumnjičavi. Jer Isus reče:
"Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: `Premjesti se odavde onamo!`, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."
Dakle nama su čuda obećana, ako pokažemo pravu vjeru.
"Neka ti bude po vjeri tvojoj"

Zato uvijek kad molim, molim da mi Bog da "zrno gorušice".
Ili ovako: "Bože umnoži moju vjeru, umnoži ju da bude koliko je zrno gorušice",

a svi znamo da Isus reče u prispodobi: "Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

Budimo plodna zemlja za gorušicino zrno vjere koje nam Gospodin udjeli i dočekat ćemo da svatko u svom srcu osjeti Kraljevstvo božije na zemlji.

Ja imam jedno svjedocanstvo, Gospodin je ucinio malo cudo u mom zivotu, (za mene veliko cudo). jos od osnovne skole brat i ja smo se udaljili, on je 4godine stariji od mene i za njega bi bilo ponizenje da ga netko vidi sa mladjom sestrom, sto mene jako bilo i fali mi njegove ljubavi, zagrljaj, poljubac, fali mi osjecaj sigurnosti koji bi sestra trebala imati uz svog brata. Par puta sam mu se pokusala pribliziti, poljubiti, zagrliti ali bi me on uvijek odgurnuo od sebe. No u zadnje vrijeme moj braco meni polako otvara svoje srce, razgovara sa mnom, cak me i zagrlio par puta, pa i poljubio-pred prijateljima . To je veliko cudo koje Gospodin cini za mene i za to mu velika hvala i slava!!!
Blagoslivljajmo Gospodina!!!

Imam 21. godinu, dolazim iz Zagreba, 3. sam godina FER-a. Sada malo o mom duhovnom životu. Kao klinac sam ministrirao, do negdje 8. razreda. Tada je krenuo pubertet, društvo, izlasci i ostale gluposti. Ali, sve u svemu, ne mogu reći da sam bio nešto previše zaglibio, škola, kasnije faks, sve je išlo. Sve svjetovne obavaveze sam uredno izvršavao. Nedjeljom sam na misi bio više manje redovit. Molio sam se svaku večer. Tu i tamo sam radio neke gluposti, ali uvijek sam se uspio izvući. S aspekta nekog moralnog stajališta koji danas vlada, bio sam vrlo "moralan." I onda, u 3. mjesecu ove godine dolazi do preobraćenja (s tvrdog ateizma) jednog kolege s faksa i njegovog cijelog društva. Počeo je tjedno odlaziti u molitvenu zajednicu (u sklopu karizmatskog susreta), pa je i mene pozvao da dođem. Tako sam ja u, 6. mjesecu negdje, počeo dolaziti u tu zajednicu. Svidjelo mi se, osjećao sam se da mi je tamo mjesto. Preobraćenje je došlo u 9. mjesecu kada je bio Tabor u Domu sportova. Odlučio sam na to ići, iako mi prije to ne bi palo na pamet. Prije sam smatrao da sam imao dobar odnos s Bogom (naspram drugih ljudi i vrlo dobar), prema vjeri i da nema potrebe za jačanjem istog. Prva dva dana sam išao sam tamo, jednostavno sam imao osjećaj da moram biti tamo. Trenutak kada sam se preobratio jest bio dok je fra. Linić pričao dio iz evađnelja kada je Isus došao farizeju Šimunu u kuću i kada mu je jedna žena - bludnica, suzama oprala noge. Nakon toga je Isus, izmeđuostalog, rekao farizeju "Ova te žena pretekla u ljubavi". Ja sam se u tom trenutku osjećao kao taj farizej. Kako je objašnjavao Linić, pristojan život, poštovao sve zapovijedi, ugledan građanin bez ikakavih skandala. Ali to nije bilo ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. I to sam ja tada osjetio i od tada sam se, mogu reći, preporodio i krenuo novim životom. Sve je krenulo prema boljem. Svaki dan je postao "Dan što ga stvori Bog, radujmo se Bogu kličimo". Sve je odjednom postalo jasno. Prestao je onaj osjećaj lutanja, kada ne znaš kuda ide tvoj život i što u biti želiš, kada te ništa uistinu ne usrećuje, što me je dosta mučilo neko vrijeme. Sada znam da idem ravno k Isusu u zagrljaj i to je ono što želim. Odjednom na misi nije više bilo dosadno, svaka riječ je dobila smisao, došao je onaj pravi mir Gospodnji nad mene, počeo sam bolje spavati, postao sam odmorniji, prestao sam se bojati pasa, razgovora s nepoznatim ljudim, nervoza prije ispita je jednostavno nestala. Odjednom shvatiš i smisao bredbračne čistoće i koliko je ona u biti važna i koliko ti se odražava na život. Odmah je došla i volja za duhovniim uzdizanjem, počeo sam čitati Bibliju i vjerski tisak, šlušati HKR mjesto narodnog, tražiti na netu stranice vjerskog sadržaja, tako sam našao i ovu. I eto, sada sam ovdje što se nadam da je početak jednog dugog i sretnog puta.

tomi svaka ti cast!!! BOg te je nagradio, blagoslovio!!! ma divno mi je procitati da ima mladih ljudi koji su posveceni Bogu. a jos divnije.. da ima mladih deckiju tak ko ti, koji vjeruju u bracnu cistocu... ipak nisam cura koja trazi nemoguce od deckiju.. neka te Bog i dalje blagoslivlja i nagraduje.. pozdrav veliki

tako mi je drago zbog tebe brate u Kristu.
I kao što naša anchi reče drago mi je što postoje momci koji misle da je predbračna čistoća važna

tomy Bog te blagoslovio i anđeli te čuvali

Tomy, BTB i DOBRODOŠAO!!

Da i ja malo posvjedočim

Što sam prošla, nešto sam već napisala na
http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=939

A sad novo...

Već duže vrijeme molim za Božju volju, da se očituje i ispuni na meni za svjedočanstvo ljudima....

Moju dijagnozu već znaju ptice na granama, koliko sam ju puta ljudima prepričavala.....

Sad 29.10. sam s tatom nosila svojoj doktorici nalaze iz Zagreba od kontrola doktora, koje sam obavljala....sve je bilo u redu samnom....na povratku nazad, u autu me zabolila glava.... došla sam kući i izletila iz auta, otišla povratiti. mislila sam da mi je muka jer ujutro nisam jela, pa mi je mama dala jesti, ali nisam ni drugi zalogaj stavila u usta, a već sam trčala u wc...
Popila sam malo vode, pa i to povratila, tražila da mi mama skuha čaj, pa i to....ništa nisam mogla pojesti.... moji su me htjeli vozit na hitnu, al nisam ja htjela-mislim proći će me, možda je neka viroza....

Kako mi je postajalo sve gore, počela sam se tresti od straha i slabosti zbog povraćanja, pa su mi se noge počele oduzimati......

...Rekla sam tati da me drži, jer padam s nogu i neka me ipak voze na hitnu....

Moji su me odvezli na hitnu, al kad je doktor vidio hrpu mojih nalaza, rekao je da ipak idem u hitnu neurološku ambulantu, jer ne želi riskirati, pored tolike dijagnoze....

Neurologica je bila jako ljubazna i dobra, šokirana kad je vidjela šta sam sve preživjela....hrpa papirologije....

Jedva sam govorila...stalno mi je bilo mučnina...
Ovaj put nisam mogla okrenuti na dobro, niti koga nasmijati...doktorica nikad nije imala pacijenta ko mene.....

Odmah je zvala sve da mi obave sve pretrage...pregled očiju, dobila dvije infuzije, da mi se smiri mučnina i malo mi se vrati tekućina...
...bila sam bljeda ko krpa....

Obavili su mi CT, znala sam da nešto nije u redu, ali sam molila cijelo vrijeme Boga da ne padnem u komu opet i da mi se ne pogorša fizičko i psihičko zdravlje....

Kad su me smjestili u sobu, došao mi je neurokirurg, a ja sam odma počela ispitivati... Krvarenje u mozgu u području talamusa, niže do leđne moždine....centar za motorik, vitalne organe, osjetila......ma sve....da ne pišem...

Dobivala sam injekcije i infuzije 3-4 porcije .... bila sam ko nadrogirana, spavala sam....ošamućena...mamurna....

Morala sam strogo mirovati-zato toliki lijekovi...protiv bolova, za smirenje i ne znam za šta su ostale...

Ruka mi je bila izbodena ko švicarski sir od igala, pa mi je više bilo žao gledat one mlade sestre kak jedva bodu moje vene, koje su zbog dehidracije bile nikakve....
Rekla sam im nek se uče, nek bodu, da me ne boli, jer sam već otupila na bolove...

Bila sam u bolnici 5 dana, pa sam puštena na kućno liječenje i morala strogo mirovati.....skroz sam oslabila fizički.....al nisam ništa smršavila

Sad mi je već bolje, više mi se ne vrti u glavi kad se dižem....ne boli me glava ko prije 2-3 dana....osjetila su mi se normalizirala-nisam preosjetljiva na sve moguće.....

Još samo da napišem da sam svo vrijeme osijećala da će mi se nešto dogoditi, bilo mi je teško gledati moje koliko ih je to pogodilo, javila sam se na par brojeva, a sutradan su već svi znali šta mi je....molili za mene

Hvala svima na molitvama, koje su uslišane!

BVB!

Hrabra i dobra djevojko,CVRSTA VJERA JE DIO TEBE...
BOG TE BLAGOSLOVIO CUVAO U MIRU I LJUBAVI..
BIO TI MILOSTIV I UDJELIO TI OZDRAVLJENJE