Došašće ima četiri nedjelje, a posljednja nedjelja je uvijek ona koja predhodi Božiću.
To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti.
To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce.
Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima.
U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko.
Mi kršćani tada se sjećamo da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.
U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti.
Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bi svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bi pobudili žarku želju i čežnju za njima, te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo.
Draga braćo i sestre, u ova milosna vremena pripravljajmo se za dolazak Betlehemskog svjetla u naša srca i domove.
Oprostimo i sebi i bližnjima, dajmo im do znanja da ih volimo i trebamo, zagledajmo se u njihove oči i dopustimo im da u našim očima vide Krista.
Pomirimo se s Gospodinom u Sakramentu pomirenja, očistimo svoje duše kako bi On mogao doći i nastaniti se u naša srca.
Snagu za hod na Putu i milost crpimo iz Tijela Kristovog.
Učinimo dobro potrebnima, primijetimo prosjaka i beskućnika, pomozimo mu djelom milosrđa. Majka Tereza je rekla da ne bi mogla dotaknuti gubavca ni za 50.000 dolara, ali Kristovom ljubavlju ga može i poljubiti.
U ovo vrijeme kad je u dušama mir i radost, ustanimo se rano ujutro, pođimo na Zornice, podijelimo sa Gospodinom našu radost jutarnjeg susreta s Njim.
Pratimo Ga još dok je u krilu svoje presvete Majke, pripravimo mu jaslice u svom srcu, neka naša duša svijetli kao putokaz Gospodinu...
Neka ništa nečisto ne bude u nama, što bi nas spriječilo da nam duša radosno zadhrti kad pomislimo na vrijeme koje je pred nama, vrijeme kad će naša Majka crkva u nedjelju zapaliti svoju prvu adventsku svijeću, a mi okititi svoja vrata i domove advenstkim vjenčićima, vrijeme zornica, vrijeme davanja sebe drugima, pokore, odricanja.. pa sve do Svete tihe noći kada će malo djetešce iz Betlehemske štalice zakucati na vratima naših domova. Primimo Ga radosna i čista srca , poklonimo mu se jer nam to dijete donosi radost i vjeru u Njegovo obećanje kako će opet doći i spasiti nas od propasti i suda. Okajani i čisti , ne strepimo od tog drugog dolaska Njegovog, već ga iščekujmo u miru i radosti u ovo vrijeme adventa.
Bog vas sve blagoslovio. Zahvaljujem Bogu na svima vama.
Login
FAQ
Chat
Traži
