www.tebe-trazim.com

kušnja i negativni osjećaji koje nam đavao gura...
znam o čemu govoriš, vjeko. ljubav koja je bez premca i bez granica, a ne možeš je osjetiti. kad ja osjetim nešto za što ne znam s koje strane dolazi nastojim biti ispravna. mi vrlo rijetko možemo biti sigurni u to je li ispravno ono što radimo i način na koji to radimo. to može znati samo dragi Bog. a mi možemo nastojati, razmišljeti, ne zaspati, ne ulijeniti se. ni razloge često ne vidimo. da želi da ih vidimo vidjeli bi ih, ali On zna koji je razlog zbog kojeg mi ne trebamo znati razloge.
dokaz Božji, da ojača našu vjeru... dokaži ti Bogu da vjeruješ, pokazat će i On tebi da je tu.

Mislim da je to stvarno osjecajna tema,i da je svatko od nas vec prosao i kroz dobro i kroz loso,imamo dane kusnje i dane kada se osjecamo pravim vjernicima,ne samo vjerom nego i djelom,tu smo ponosni i dragonam je ,ali ako dodjemo u kusnju pa mozda cak i vise njih u isto vrijeme dodje (roditelji, djeca,bracni parovi,posao i.t.d.) onda nam treba (turbo vjera)posebno jaka vjera,tek kada prebrodimo vidimo koliko je nasa vjera jaka.Za puno stvari dovedemo sami sebe u takvu situaciju koja nas dovodi u sumnju,obicno to budu nasi grijesi.Covjek se u svakodnevnom zivotu uci na svojim greskama,pa tako i na grijesima i kusnji,na ispovijedi obecamo da necemo vis grijesiti i trudimo se da popravimo,mozda ne napravimo isti ali zato drugi grijeh.Mozemo biti sretni da nas Gospodin Bog toliko ljubi ,da je stalno uz nas,da nam oprasta,bez njega neznam kuda bi stigli.Toje nasa vjera koja ne strepti niti se koleba u teskocama i teskim zivotnim iskusenjima....

[



.lijepa naša Faustina, što bi mi bez nje..

Ja sam se razdvojila od svojih osjecaja jos kad sam bila 10-tak godina. Ustanovila sam da mi moji osjecaji smetaju u mojem razmisljanju i zakljucivanju.

Tada sam pocela vjezbati da se maknem od osjecaja: kad sam osjetila da nekoga volim, maknula sam se od te osobe, kad sam osjetila mrznju ili netrpreljivost prema nekome, onda sam se pokusala sprijateljiti sa tom osobom, i slicno. Tako sam uvjezbavala svoje ponasanje bez obzira na svoje osjecaje.

Naucila sam kontrolirati osjecaje, ignorirati ih, tako da uopce nemam problema povrijediti osobu koju volim, ili pomoci nekome tko mi nije drag, a ne dozvoljavam niti da me ljudi iskoristavaju upotrebljavajuci moje osjecaje. Ja sam zadovoljna sa svojom kontrolom osjecaja. Pocelo je sa razmisljanjem: Bog je napravio mene, a ne moje osjecaje. Pa ja ne zelim dozvoliti svojim osjecajima da me kontroliraju, oni nisu nikakvi bogovi, nego samo osjecaji, ja ih necu sluziti. Onda sam se polako razvojila, i - sad se osjecam slobodna, nepodlozna svojim osjecajima. Allelluia!

[/quote]


.lažeš seko..

.s žalosnima tuguj
.s radosnima se veseli

.ti si već na zemlji .postigla NIRVANU OSJEĆAJA..

.misliš da je to tvoj smisao..

.projeciraš si nešto,kao:
.iluziju svoje snage..

Blagooo tebi. Pa ti cijeli svoj život kontroliraš svoje osječaje. I diktiraš s njima. Čestitam. Imaš veliku snagu!

P.S. Jel u kontrolu osjećaja spada i potiskivanje osjećaja?

Ne vjerujem! Mi trebamo biti slobodni od krivih osjećaja, a ne krive osjećaje potisnuti. Mi trebamo svaku našu misao zarobiti da se pokorava Kristu. Ono što nije u skladu s Kristovom mišlju ne treba imati mjesta u našem umu-pa niti negdje potisnuto. Koga Sin oslobodi on je uistinu slobodan, a ne da ima nešto potisnuto! Vjerujem da loši osjećaju često dolaze zbog krivih misli koje nisu u skladu s Kristovom mišlju.
A svi mi prolazimo kroz faze pustinje.

.s žalosnima tuguj
.s radosnima se veseli

.ti si već na zemlji .postigla NIRVANU OSJEĆAJA..
.misliš da je to tvoj smisao..
.projeciraš si nešto,kao:
.iluziju svoje snage..[/quote]
Da, s zalosnima tugovati, ali ne dozvoliti njihovoj, ni mojoj tugi da mi udje u srce.

Skoro si u pravu. Trebalo je puno vjezbanja, koje je bilo jako lahko jer sam bila jako mlada, svega 10-tak godina kad sam pocela, ali sam sada jako zadovoljna u saznanju da me osjecaji ne kontroliraju. Ako ja znam da nije pametno komunicirati s nekim, ja to necu bez obzira na moje eventualne osjecaje koje bih ja mogla imati prema doticnoj osobi, a koje sam osjecaje odavno, namjerno zatomila.

Imali bi 115 kn u džepu više jer ne bi kupovali njezin Dnevnik
Nego, nadam se da nisam krivo shvaćen:
"Veseli se i plači, pršti od smijeha i ridaj od bola"
ali duhovni život nemoj bazirati na osjećajima.
To tako radi samo slavonska lola ....

Moja pojava izaziva podijeljene osjećaje.
A što se može ja ih ne potičem, već nastojim biti svoj.
Najteže mi je kad neko kaže da sam ga povrijedio a ja nisam imao namjeru
Sve u svemu ne dozvoljavam osjećajima da mi gospodare razumom nego ih nastojim usmjerit tako da ser nadopunjuju s njim kad je za tim potreba