www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 02 svi 2025 22:37

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 46 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 12 pro 2007 16:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Citat:
Možda me nećete razumiti al ja sam ogorčena na svog brata i to već neko duže vrijeme,voljela sam ga i naravno volim ali prije nekog vremena moja slika o njemu se promjenila,razočarao me je nekim svojim postupcima mislila sam da je dobar a u biti ispao je jakooooooooooo sebičan,išla sam na ispovjed ali opet u dubini duše mislim da mu nisam oprostila potpuno pa vas molim u ovom DOŠAŠĆU da mipomognete vašom molitvom HVALA .BVB


Slika

Nadam se da mi draga dragana35, sestra u Kristu, neće zamjeriti što sam uzeo njezin citat kao uvod u temu,jer s ovakovim teškoćama,vjerujem mnogi od nas se suočavaju...

Dragi moji,rijetko ima onoga, kojega kad ga netko rani ,može i dalje ne smetano ljubiti.Ne rijetko s e dešava da između te osobe i nas stavljamo zid,bilo šutnje,bilo odvajanja u bilo kojem pogledu…Isto tako,barem sam ja osjetio na svojoj koži,kada nekoga mi ranimo,ili pak nešto uradimo čega bi se trebali stidjeti,zatvaramo s e na neki način u sebe,u svoj osjećaj krivnje i sve nas to nekako,paralizira, razara iznutra,jer smo u biti nesposobni priznati i reći…čuj oprosti,stvarno mi je žao…

Čitajući nekolicinu postova,na raznim temama,primjetih da se nekako svi pomalo mučimo s tim činom.Evo ulovih malo vremena,pa mi dopustite d a se malo zapitamo,kako i koliko ispravno gledamo na čin praštanja u konteksu same naše vjere…kao prvo treba krenuti od one spoznaje-što je u biti opraštanje?

Vjerujem da je netko od Vas pročitao knjigu Katherine Marshall "Nešto više" i tamo u jedno dijelu pripovijeda ona, kako su ona i njezin muž imali jako poteškoća dok su molili.Jednog dana odlučiše uzeti doslocvno Isusove riječi…"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."(Mt 5,23-24) svakog su dana stavaljali na papir pritužbe protiv nekoga.Kad su to pročitali naglas,jednostavno su papir razderali.Što bi mogli zaključiti iz ovoga?Jednostavno da opraštanje nije stvar nekakovog osjećaja,to je prvenstveno moja odluka,ja odlučujem oprostiti iako to ne osjećam…da,ne moramo dragi moji osjećati,ali možemo donijeti odluku da želim oprostiti.

Nadalje,oprostiti znači ljubiti.U tome prvenstveno trebamo gledati prema Bogu,jer upravo On je taj divni primjer koji nas sve zajedno na to treba poticati.Onog trena kad smo s e odlučili oprostiti i prihvatiti oproštenje,mi smo počeli ljubiti i sebe i druge

Dalje bih želio reći da oprostiti znači-ljubiit osobu onakvu,ali baš onakvu kakova ona jest,jer samo tako i na takv način učvrščivaćemo međusobne veze…mnogi teolozi idu još i dalje pa kažu da oprostiti znači ljubiti osobu kakva jest i to zauvijek.Kažu oni, to bi trebao biti životni stil,lijepo,daj Bože da je to svakome u nama….

Dalje,oprostiti znači prihvatiti svaku vrst isprike,bez bzira kojim ćemo to naporom privatiti…i još jedan važan dio,a to je d au opraštanju uvijek iskazujemo milosrđe,i onda kada ima razloga da ga udijeljujemo, i onda kada nema razloga…sjetimo s e samo kako je Isus odreagirao prema ženi koju su htjeli kamenovati,On joj nije zanijekao grijeh,iskazao joj je milosrđe,ali i rekao…Idi,i ne griješi više!(Iv 8,11)


Sada bih samo želio u nekoliko rečenica još kazati,što nije oproštenje…kao prvo to nije osjećaj,to nije onaj osjetljivi duboki dio u nama koji bi proizlazio iz osjećaja.U opraštanju ne sudjeluje toliko srce,koliko volja i razum.Upravo sam ovo napisao iz razloga što mnogi od nas s e hrvaju neprestano s tim osjetnim dijelom,koji zaista u konačnici nije toliko ni važan…pa radilo se i o najbližnjima, rođenima…dalej opraštanje se nikako ne uvjetuje…sjećate se,i sam sam toliko puta znao kazati u raznim raspravama…"Ja opraštam ali ne zaboravljam" ili pak oprostit ću ti ako me za to lijepo zamoliš…ovdje s e samo sjetimo prispodobe o rasipnom sinu,i vjerujem, odmah će nam biti sve jasnije…da li je potrebno objašnajvati to ?Vjerujem da nije,jer postupak našega Oca traži da i mi opraštamo drugima…

Imao bih još nešto kazati,kome bi se trebalo opraštati,o praktičnim koracima opraštanja i još ponešto,pa ukoliko mislite d a treba nastaviti,ja ću sa svoje strane još nešto napisati,a vi bi se mogli ukljkučiti sa Vašim osobnim iskustvima ili pak pokušati se pronaći u prvom ili drugom dijelu ovog moga upisa,pa osobno vidjeti što je dobro-zadržati,što pak nije-promijeniti…jedino tako ćemo uspjeti prevladati i nadvladati svoje vlastito "ja",koje nije uvijek u skladu s Božjim uputama i zapovijedima…dragi moji prijatelji,ne smijemo nikada zaboraviti,u oprostu i oproštenju gotovo je sav smisao radosti i mira,kako u sebi,tako i u svima oko nas!


S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 pro 2007 17:28 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 stu 2007 15:03
Postovi: 68
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ja bih još nadodao da ako imaš problem s oprostom, želiš oprostiti, a jednostavno ne možeš. Moli. A ako ne želiš oprostiti, a znaš da je to ispravno, a jednostvano ne želiš, onda moli da želiš oprostiti. Molitva je jedno vrlo jako oružje. Moli i posti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 09:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Učeni ljudi,ljudi puni vjere,kažu da postoje tri vrste oproštenja...svoj temelj toga nalaleu Isusovim riječima... "Lk 10
25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!"
Kao što vidimo,svima nama je zapovijeđeno ljubiti Boga,ljubiti bližnjega i to kao sebe,tako bi i mi morali slijediti taj slije i opraštati u tri smjera...

A kome bi mi to trebali oprostiti...kao 1.oprostiti Bogu...čudno možda će neki reći,ali zar se mi ne ljutimo i naljutimo ponekad na Boga iz raznih razloga(može biti smrt drage osobe,neuslišane molitve koje molimo tako reći danonoćno,raznorazne bolesti ili situacije posložene tako da bi pukli od muke) te si uvijek u sebi mislimo,sve je to poslao Bog,a moglo je bez toga.....vjeruejm da smo puno puta zbog toga bili ogorčeni...

Bogu,a vjerujem da se to podrazumijeva ne opraštamo zato što bi On učinio nešto zlo ili pogrešno(ta to je i prosto nemoguće),nego više radi same naše ljudske ograničenosti i psihologije,jer kada imamo nešto protiv nekoga,jedini uvjet da prijateljstvo uspostavimo je praštajući...tako i mi obični smrtnici,kada i ako imamo nešto "protiv"Boga,vjerujem da nam neće biti teško reći...ma "Bože moj opraštam ti!"...

Da ne mislite da ovo se govori samo iz raznih iskustvenih situacija,koje mogu manje ili više biti relativne,to dapače imamo potvrđeno i u samoj Bibliji...evo,zar nije i sam Job bio nerazuman i samoga je Boga smatrao krivcem za njegove nevolje... "Govorio sam nerazborito o stvarima koje nisam poznavao,o divnim stvarima koje me nadmašuju.Ja sam te poznavao samo po čuvenju,ali sada su te vidjele moje oči.Zato povlačim svoje riječi i činim pokoru"(Job 42,3-5)

Kao 2.moramo oprostiti bližnjemu....nastavljamo :wink: :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 09:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Milost koja sve vodi nas
daje snagu i mir
oživjela je život moj
bijah slijep, a sada vidim

Vrijeme teče, prolazi sve
milost nam Bože daj
da živeći ne umremo
da svjetlo budeš nama

Sve pjesme naše za te su
i molitve naše
spasi oče narod svoj
nek' milost vodi nas
nek' milost vodi nas



Gospodine,udijeli mi milost oprosta..da mogu oprostiti svome bližnjem...
Oslobodi me Gospodine okova koji me tište..oslobodi moje srce da primi puninu tvoje Milosti...
Proslavi se Gospodine kroz mene..sva slava i hvala Ti!!!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 11:41 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 stu 2007 15:03
Postovi: 68
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
"Točno, onaj je čovjek zlo postupio prema tebi. Nisi li ti još gore prema Bogu?"

"Ako je potrebno, prisili se, te odmah i zauvijek oprosti onima koji te uvrijede; jer ma kako bila velika šteta ili uvreda, tebi je Bog još više oprostio."


Sv. Joesemaria Escriva


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 12:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Slika

OPROST - Tek kad se pomirim i s bližnjima, s braćom, i Isus će mi dati svoje oproštenje. Gospodin me poziva najprije da molim oproštenje i da oprostim drugima (to je početak ponovnog uspostavljanja narušenih veza između mene i bližnjih i između nas i Boga, kao uvjet za primanje Vode žive).

Potpuno je bez koristi vjerovati da mi Bog oprašta moje grijehe sve dok ja odbijam ili zanemarujem pomirenje s braćom; neće biti oproštenja niti oslobođenja niti ozdravljenja bez iskrenog praštanja drugima koji su zgriješili protiv mene... Ako želiš mir, moraš oprostiti od srca (Mt 18,35).

Ne postavljaj nikakvu granicu oproštenju uvreda (usp. Mt 19,21-22; Lk 17,4).
Nije dovoljno otići na Ispovijed, a doma je netko zbog mojih uvreda bolestan (prije se treba pomiriti s bratom; usp. Mt 5,23, ili barem odlučiti to što prije). Bog traži da oprostimo da ne bismo trpjeli, ni drugima zadavali bol.
Mržnjom čovjek može postati sotona (sotona nikada ne može reći, ni Bogu ni čovjeku: 'žao mi je', 'oprosti', 'kajem se' - zato je pakao vječan).

Tko do kraja tjera pravdu, čini nepravdu! Pravednost nije dovoljna - nju nadilazi ljubav; zato pravda mora biti ublažena milosrđem, ljubavlju.

- Pomirenje s braćom kazuje da sam iskren tražeći Božje oproštenje. Povrijediti bratsku ljubav znači uvrijediti Gospodina. Ne-praštanje je protest protiv oproštenja Božjeg!
Duh Sveti nas uči da treba opraštati kako Bog oprašta: On nikoga ne isključuje iz svoje ljubavi. Jedina apsolutna prijetnja, koju je Bog po Isusu izrekao, jest ova: u mukama je svatko tko od srca ne oprosti svome bratu (Mt 18,34-35).
Neću biti 'kažnjen zbog' svoje okrutnosti - manjak milosrđa već je samo po sebi pakao. Budi, stoga, milosrdan prema drugima kao što je Isus bio s nama; On nam kaže da nas Njegov Otac ljubi kao Njega samoga a i On da nas ljubi kao što ljubi svoga Oca.
Želiš li biti božanski, budi božanski milosrdan prema drugome (usp. Lk 6,36); proglasi ga pred Bogom nevinim (to ne znači pristati na nepravdu /opraštanje nije ubijanje nepravde/, nego ga, iz kršćanske ljubavi, u tebi samome, smatraš nevinim, 'jer ne zna što čini'; svaki od nas je ranjen istočnim grijehom i potrebni smo samilosti jedni od drugih) - pa ćeš vidjeti kako se ostvaruje Božje djelo u njemu, kako ga On obnavlja i čisti... Htjeli-ne htjeli, braća smo. Braća bi nam prestala biti onda kada bismo prestali govoriti: 'Oče naš'! (usp. sv. Augustin).

- Kršćanin sije mir - a ne razdor; gasi požar - sluša i šuti; na uvredu odgovara molitvom; na klevetu odgovara blagoslovom; ako je progonjen - ne napada; izbjegava zadjevice, nadmudrivanja, vrijeđanja i nepravde; nastoji oko uspostavljanja mira i sloge; posreduje među sukobljenim stranama; sve čini da ukloni i uzroke i posljedice sukoba.

- Svako takvo tvoje milosrđe ima budućnost... Zato oprosti i unaprijed, već sada svim onima koji će te još ikada povrijediti do tvoje smrti...

- Konačno, opraštanje se ne uvjetuje. Sv. Ivan Krizostom kaže: Bog traži da prvi treba moliti za oproštenje onaj koji se je prvi sjetio problema, a ne onaj koji je prvi uvrijedio! Slično kaže i papa u Sarajevu: Ne treba čekati da se drugi promijene: tako ni opraštanje ili traženje oproštenja ne treba biti uvjetovano pokajanjem na drugoj strani. Samo ljubav poznaje savršenstvo Zakona; samo je ona vjerodostojna, sve ostalo je sablazan...
Povjeruj da nemaš neprijatelja, da te nitko ne može uvrijediti (u nama se vrijeđa uvijek samo oholost, nikada poniznost! Naši pravi neprijatelji su u nama samima - J.-B. Bossuet)!
Budi iznad neprijatelja, razori mrak u sebi, pretvori zlo u dobro! Kad nevini ranjava onoga koji ga je ranio, tko će zaustaviti daljnja nasilja (C. Carretto)! Onog dana, kad ne budemo gorjeli ljubavlju, mnogi će umirati od studeni (F.Mauriac).-

Pa kad si već jednom oprostio - ne vraćaj se više na to, to je gotovo!, da i tebi Bog ne bi opozvao svoj oprost (pročitaj parabolu o 'opozvanom oprostu': Mt 18,23-35).

- Nepraštanjem kažnjavaš sebe, a praštanjem uvreditelja. Nije opraštanje ono što se često čuje: Ja opraštam, ali ne zaboravljam; ja opraštam, ali onaj zna što je učinio. To nije kršćanski način opraštanja. Netko lijepo reče: ako možeš oprostiti, ali ne možeš zaboraviti, kao što govore mnoge osobe, postavljaš uvjete Božjem oproštenju. Govoriš: Oprosti mi tako kako sam ja u stanju oprostiti, ali ne više. Kršćanin, u svjetlu vjere, govori: Povrijedio si me i mrzio sam te, ali sad ti opraštam u Isusovo ime, jer ti vjerojatno nisi znao što činiš /usp. Lk 23,34/. Nemoj govoriti o miru, ili ga prije Sv. Pričesti primati ili nuditi, kada nisi u stanju oprostiti i doživjeti ga ponajprije u svojemu srcu.
(- Jorge L. Borges navodi slijedeći primjer: Abel se i Kain susreću s onu stranu. Kain će Abelu: Jesi li mi oprostio? - A što to?, upita Abel. Ubio sam te, reče Kain. Doista se ne sjećam, odgovori Abel).

- Nije kršćanski niti reći: Opraštam, ali Bog vidi; ja se neću osvetiti, ali Bog će se osvetiti... Nemoj Boga suobličavati svome liku. Moli radije kao sv. Stjepan /gledajući Savla/: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh /Dj 7,60/... To je molitva koju Bog rado uslišava; ta je molitva vjerojatno uputila Savla u Damask. Neki crkveni oci vele: da nije bilo Stjepanove velikodušne molitve posredovanja, Crkva vjerojatno ne bi imala 'Pavla'... Ako te uvreditelj i dalje progoni, Isus kaže: Radujte se...! /Mt 5,12/).

- Ne pokazuj prstom na pogreške svojih bližnjih. Nikada se ne rješava problem pokazujući prstom na druge. Blagost i krotkost spadaju u Isusovih osam blaženstava. Ako si strog prema drugome, vjerojatno ćeš uvijek pogriješiti; ako si pak blag, nećeš nikada. Isus reče: Ne sudite i nećete biti suđeni! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se... jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6,37-38; Mt 7,1-5). Nemilosrdnom, i sud će biti nemilosrdan; tko je milosrdan, likuje nad sudom - jer će po mjeri svoga milosrđa zadobiti mjeru Božanskog milosrđa. Ako ne želiš odbaciti Krista, tvoj život mora biti izgrađen upravo na ovim Njegovim riječima. Oprostiti, iskazati milosrđe - Božje je obilježje; to je tolika snaga duha da može zapaliti čitav svijet! U svako vrijeme bilo je to 'nesuvremeno'.

No, jedno je sigurno: Krist ni u toj točki ne pozna uzmaka. Netko reče: Tko sa sobom uvijek nosi otkočenu pušku, na kraju će nekoga i ubiti. Ako je tvoje jedino sredstvo čekić, na kraju će svi drugi za tebe biti čavli. Dan će ti proteći u zabijanju čavala...
Sv. sestra Faustina savjetuje: Molite Gospodina, svaki put poslije Sv. Pričesti, da pročisti i posveti vaš jezik, kako ne biste njime ranjavali druge. Da, postoje riječi koje mogu ubiti. Evo kriterija za tvoj govor o drugome: Ako su istina i ljubav u tebi - tada govori a ne šuti. Ako su tvoje riječi istinite, a drugoga povređuju - šuti, jer bi to bila samo istina, ali ne i ljubav. Ako tvoja riječ govori ljubav, ali neistinito - šuti, jer bi tvoja riječ bila hipokrizija, a ne istina...-

Evo kako mole kršćani: Oče, njegova me radost ražalostila, molim Te, učvrsti ga u radosti. Okružuju ga, obožavaju, hvale... neka bude još više okruživan, poštovan, hvaljen! Uzmi moje dvije ruke i prisili ih da plješću u njegovu čast! Govorit ću o onom dobrom što čini, šutjet ću o zlu što je u njemu i koje samo ja znam. Žrtvujem ti ovu bol borbe moje volje protiv mog zlog srca! (F. Varillon).

- Savjeti R. Bundala s obzirom na 'bratsku opomenu' (usp. Mt 18,15-17): Kaniš li koga što opomenuti, ako nisi u stanju Milosti, ne čini to prije Ispovijedi. Inače - nađe li te đavao u tvome, pa i najmanjem grijehu - izrugat će te, napasti i poniziti po osobi koju opominješ. Zbog nečista ti srca, Bog nije mogao stati uz tvoju dobru namjeru. I ne reci opomenu na takav način da porušiš sve mostove između sebe i bližnjega. Kad govoriš, neka ti srce žari od ljubavi za bližnjega. Ne otvaraj usta svaki čas i čim vidiš grijeh; duh tužitelj zbraja grijehe; Isus nije hodao svijetom prigovarajući. Nikada ne opominji čovjeka koji tebi čini zlo. Radije zlo pretrpi opraštajući i moleći za tu osobu. Opominji onda kad vidiš da netko čini zlo bližnjemu. Opomena služi ljubavi, a ne sebeljublju (usp. R. Bundalo, Sinovi Svjetla, HKZ "MI", Zagreb, 2002., str. 335-338).

p. Ivan MSC


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 13:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Hvala od srca svima Vama joji se uključujete u temu :grlim te: ...

Kao 2.moramo oprostiti bližnjemu...počet ću s ovim..."Sir 28
3Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? "
...Mržnja,ne samo d aje kao takova zapreka i to najveća svakom ozdravljenju,bilo duhovnom,duševno ili tjelesnom,već je i mogu reći glavni uzrok svakojakih bolesti...ja bih rekao da mnoge naše i neuslišane molbe i krivo poimanje same vjere i očekivanje iste,jest baš problematika u tom neopraštanju koja uza sebe nosi ipak htjeli mi to priznati ili ne, bilo dozu "mržnje" bilo svaku odbojnost prema drugome zbog nanesene uvrede ili već čega...

Mi molimo za naše potrebe,očekujemo radost i mir u našim srcima,očekujemo da nam s e ostvare sve naše potrebe,ne gledajući uopće u sebe imamoli mi možda iza sebe nekoga ili nešto što nismo oprostili,namirili,otpustili...očekujemo zdrvalje i ine potrebe za sebe,a ne čupamo u sebi korijen same"bolesti"...

Ne treba tu biti uman,evo..."Izr 20
22Nemoj govoriti: "Osvetit ću se za zlo"; čekaj Jahvu, i on će te spasiti. "
Zar nije to jasna poruka svakome?....ne se sam osvećivati,ne uzimati stvar u svoje ruke...da,neki će kazati jednostavno za reći,teško za ostvariti....nažalost,takvi trebaju veliku pomoć mnogih i ni to nije strašno ukoliko se ima volje i želje za promjenom...jer ne mogu ponekad shvatiti,da toliko toga tražimo za sebe,a nismo u stanju povjeriti svaku stvar Bogu,da nas "melje",mijenja,da imama poudanja u Njega,jer jedino On može pobijediti zlo koje je u nama,zlo koje nas priječi da opraštamo i molimo za oprost...lijepo tu rekao to tomy108,treba moliti,a moya draga izrekla molitvu srca koje ju tišti i kuje...

Ne čitamo li ove Isusove riječi gotovo svakodnevno..."Mk 11
24Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
...ili u "Mt 6
12I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
..a da li se tog adržimo te prepuštam svima ponaosob...samo mi nikad nitko ne će ni ne može kazati ni dokazati,da čvrsto vjeruej u Boga i SP,vodi sakramentalni život,a ne može oprostiti,niti tražiti oproštenje...Da li smo to postali potpuno savršeni?Ako jesmo,idimo dalje ne zadržavajmo s ena jednom mjestu...Ja još nisam dovoljno u toj mjeri,ali silno žudim biti bolji,savršeniji i bliži svom Gospodinu...

Evo kako je sv.Krizostom razmišljao o oproštenju...on kaže,da Bog traži da prvi treba moliti za oproštenje onaj koji s esjetio problema,a ne onaj koji je prvi uvrijedio...opa...lijepoga li razmišljanja...

Jer ako malo bolej počenem razumijevati SP u gotovo svim tekstovima naglašava se odgovornost i naša dužnost da oprostimo onome koji nas je uvrijedio,povrijedio...u ovom odlomku jasno nam s e govori da moramo moliti oproštenje od onoga koga smo uvrijedili,povrijedili...evo..."Mt 5
23"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, 24ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar." ...

A da se ne postavlja pitanja,koja mi sebi itekako volimo postavljati koliko puta da oprostimo,najlakše je otvoriti NZ i pročitati,ali se i držati istoga..."Mt 18
21Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" 22Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." ..a što bi to bilo dragi moji prijatelji?Ništa osim ovoga,a to znači,oprostiti sedamdeset puta sedam=stalno,stalno,stalno-OPRAŠTATI!

Dok ovo pišem sjetim se parabole o sluzi koji niakko nije htio oprostiti svom bližnjem..."Mt 18
23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. "....a i dalje ima kod Luke..."Lk 6
37"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.


Po ovoj drugoj točci,ne bih više imao što reći,iako je to toliko kompleksno pitanje da bi mogli predati cijeli život,završiti ću s ovim...

1 Iv 4
20Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.


Pod broj 3.oprostiti samom sebi...nastavljamo :wink: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 15:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Pod broj 3.oprostiti samom sebi...svi smo vjerujem svjesni,kao što je teško ljubiti druge ako ne ljubimo sebe,isto je tako vrlo teško oprostiti drugome,ako najprije ne oprostimo sebi!Znači jednostavno u svakom trenutku moramo biti svjesni,koliko smo maleni i grješni,nemoćni u mnogim stvarima....

Stoga,vrlo je važno, kako u prihvaćanju sebe samog baš takovog kakav ili kakva sam,i u toj svjesnosti oprostiti sebi svaku malodušnost,nepovjerenje,nerazumijevanje,oholost,taštinu ma sve ono što me sputava,ograničava...vrlo je važno dragi moji prijatelji,shvatiti i znati,iako možemo i moramo oprostiti,dugo još u nama može tinjati onaj,ajmo ga nazvati kao osjećaj krivnje za učinjeno ili ne učinjeno,e upravo taj osjećaj koji nas prati je znak,da smo oprostili drugome ali d a nismo još i sebi...

Zato je vrlo važno znati sebe prihvaćati i opraštati si sve...ne misliti više o onome što je bilo jučer,prekjučer,lani ili u samom djetinjstvu,već misliti o ovom danu koji nam je darovan,kročiti njime i opraštati i sebi i drugima,i vidjet ćete kolike Vam blagodati i radosti će po tom udijeliti Gospodin!

Možda nastavimo... :wink: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 16:25 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 stu 2007 21:16
Postovi: 145
Lokacija: gračac
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi prijatelji hvala na vašim savjetima irazmišljanjima,a ja ću i dalje moliti za milost oprosta-u IME ISUSOVO do kraja bez obzira na sve,svjesna sam što Bog želi i naravno potrudit ću se da tako bude,sljedeći Isusov primjer.BVB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 17:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Za mene je "oprastanje" puno teze,nego sto se kaze,i pise...
Ja cijeli zivot vodim borbu s tim prastanjem,i nema mi lakse nego reci u ispovjedaonici,kajem se i oprastam..Da neke stvari,ili bolje reci...sitince se lako prastaju,pa ako je slucaj doprineo da obadvije strane nose odgovornost,onda je jos lakse..prastati.Ali prave,i "velike uvrede",traze....
da se OPRASTANJE DOGODI U SRCU,znaci srce treba srediti stvar,
kad srce prihvati,onda je i ljubav ukljucena..onda prepoznajem mojeg bliznjeg..i onda se dogadja prastanje...A sama rijec,izvini,,,jos uvjek nije dovoljno..Oprastanje je tek onda ispravno,kada primjetim da tjednima i mjesecima,nisam ogorcena na onoga kome sam prastala..
Velika je mana danasnjeg svijeta,sto smatraju da jednom rijeci,Oprosti ili Izvini,ucinilo izmirenje obostrano..Meni osobno smeta ,sto cesto ljudi i ne primjete kada nekoga uvrijede..tako u toj situaciji,i ne dolazi do prastanja,ili da netko zamoli za oprostaj..Jer ono sto meni odgovara,ne odgovara bratu mom,sto je meni dobro nije bratu mom..dobro.
Da bi vidjela,na svakom koraku "Mog bliznjeg",moram biti spremna sa svakom koraku prastati..i djelovati,dokazati da sam stvarno oprostila...
A TO JE TAKO TESKO NEKI PUTA,BAS ONDA KADA JE VELIKA NEPRAVDA NANIJETA (mozda jedna strana i ne vidi tu nepravdu)pa te onda jos vise boli..Jedan mali razgovor s doticnim,je najbolji dokaz prastanja..jer cesto se dogodi da smo u zabludi,ili krivo shavecno,ili drugacijeg misljenja,
a i snekim mozda tajnama,nismo uspjeli saznati pravi korijen,uvrede...
ili namjere,ili cilja tog dogadjaja...
Iz iskustva znam da cesto prazne rijeci ne vrijede, TREBA SRCE DA GOVORI...kada srce progovori,onda i razum prasta...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 46 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr