www.tebe-trazim.com

Pričaj mi o tome!
Kod nas se veli tiha voda brege dere
Imam i ja slučajeva - dobar dečko, ministrant, pobožan... a kad ono... sve slično tvojoj situaciji
Da, uvijek je potreban oprez, sa "zločestim" dečkima bar znaš na čemu si a "dobri" te uvijek iznenade

Btb

Da se vratimo na temu ....

...istina da "tiha voda brege dere"..i kod nas se tako kaže i moram priznati da znam dosta takvih ...

...ali vratimo se...
.. na pogled...
.jer oči su........
.ogledalo duše...
......... ..................

Da i ja često gledam sugovornika u oči a obično se kaže da znaš po očima kad netko laže...ne znam ja to više procjenim po drugim gestama, kretnjama i u glasu, govoru.Teško mi je to s očima odredit.Po očima mogu odrediti nečiju nezainteresiranost u komunikaciji kada vrluda pogledom okolo kao da jedva čeka da taj razgovor završi.Najviše me recimo pogađa kad primjetim nekoga koga nisam dugo vidjela, pogledi nam se susretnu a druga strana se brže-bolje okrene praveći se kao da me ne poznaje.

Oči su ogledalo duše slažem se i želim zahvaljivati Bogu svaki dan što mogu gledati ovaj svijet jer mnogi to nažalost ne mogu.

Zato...SAMO VAS GLEDAM!



BVB!

I ja Vas GLEDAM!!!!

JEEEE!!!Lijepe oči Moya!! ...Duboke i iskrene



BVB!

Suzo moja...sestro..i tvoje su predivne...BTB

vidim vas

Možemo gledati druge u oči i prosuđivati ih ali da li u tim očima ponekad vidimo sebe, svoj odraz.Evo konkretno često se pitam kakva sam ja u Božjim očima, kako On to mene zapravo doživljava i gleda, kakvo sam ja kao još jedno stvorenje koje je jednom davno stvorio na svoju sliku?

Na svoju sliku??!!

Kako On gleda svoje djelo, svoju glinenu figuricu koju svaki čas dodirima svojih ruku oblikuje, preoblikuje, popravlja...,a ja...često te dodire ne odjećam i ne prepuštam se njegovoj volji, njegovoj zamisli kako da dovrši ono što je On jednom započeo,...nego nekom svojom voljom pred očima Njegovim iskrivljujem sebe, svoj lik i svoju sliku o sebi.Da li je to moj izazov njemu da me i dalje uporno popravlja ili je to izazov meni samoj, hoće li odjednom samo odustati i dići ruke od mene ili ću to ja??Ili već jesam??!I unatoč svemu nadam se da me još gleda i pridržava da ne padam, kao otac koji uči dijete hodati.Ali ja u svojoj grešnosti svakoga dana, padam, možda ne potpuno ali se stalno spotičem i poklekenm u svojoj nemoći da se potpuno preoblikujem u njegovim rukama i konačno krenem trčeći prema njemu.

Trebam znak,... koji će mi pokazati da sam na pravom putu a naročito ako nisam da mi pokaže TAJ pravi.Jer sam shavtila da sam totalno oslijepila i ne vidim kuda idem, molim ga da me vodi tim putem.Te znakove on sigurno šalje stalno ali ja ih jednostavno ne vidim, da li je to moje srce oslijepilo??!!I ZATO ME STRAH!Jer kao da ne osjećam više ništa, evo počinje novi tjedan, tjedan prije samog Božića, a ja sam sva u nekim svojim brigama, tjeskobama, razmišljanjima izvršavanjima obveza koje će mi određivati budućnost i egzistenciju što mi opet budi strah.Svaki dan sama, zatvorena u četiri zida, zatvorena u sebe.Unatoč mojoj želji da mi srce opet progleda, da me Bog dragi pogleda s nebesa ja se ovdje dolje bojim života, bojim se živjeti svoj život okovan strahovima.I tako patim u vlastititoj nemoći da se mijenjam onako kako Bog želi, patim jer se bojim da me bližnji s kojima živim i dijelim kruh ne cijene, ne vole jer možda samu sebe ne cijenim i ne volim dovoljno a zato jer nisam pogledala iskreno u Božje oči.Bojim se i brinem se da to poštovanje nisam zaslužila u njihovim očima, ponekad samu sebe uvjeravam da je tako a jedan od razloga je i moje školovanje koje još nije gotovo a traje sramotno dugo a dijeli me samo jedan korak.A ja kao da se ne trudim dovoljno, sram me to i reći jer se bojim da bi to mogla biti istina.Sve što radim i poduzimam iz dana u dan radim malim koracima jer se bojim predaleko zakoračiti, kao da će se ispred mene pojaviti provalija, procjep kojem se ne ne nazire dno.I zbog svojih malih postupaka, malih koraka u svome životu padam u očima drugih jer oni to tako nisu zamislili.... prvo sam pala u vlastitim očima jer se osjećam nedostojno ičega osjećam se kao parazit i muka mi je.A što ja tu mogu učiniti??!!Vjerovatno mnogo ali što, kako na koje prave načine, ne osjećam polet i snagu koja će me pokrenuti, osjećam samo kao da gubim vlastite bitke sama sa sobom, gubim vjeru u sebe u sve što poduzmem, samopouzdanje, samopoštovanje, gubim samu sebe jer ne vidim svoj put ovdje, za što me Bog stvorio i predodredio.I to me polako ubija iznutra Pa kako da onda znam kakva sam u Njegovim očima kad više ne vidim samu sebe??Kao da su me sve moje slabosti savladale u zadnje vrijeme.

Molim Boga da me pogleda i dotakne pa da konačno znam gdje pripadam.Molim Ga da mi pomogne otjerati strah od života koji me stalno progoni.Dosta mi je tih strahova i sumnji u sve, neka mi pomogne očistiti svoje srce ljubavlju za Njega da me više ne boli da Ge mogu i dalje bez srama zvati u nj....Da mogu drugoga čovjeka pogledati u oči kao da gledam Tvoje.

I zato sam danas OPET tužna i jadna.
Radujte se vi koji ste spoznali svoj cilj a ja ću se još boriti jer ne želim odustati.

BVB!

[Molim Boga da me pogleda i dotakne pa da konačno znam gdje pripadam.Molim Ga da mi pomogne otjerati strah od života koji me stalno progoni.Dosta mi je tih strahova i sumnji u sve, neka mi pomogne očistiti svoje srce ljubavlju za Njega da me više ne boli da Ge mogu i dalje bez srama zvati u nj....Da mogu drugoga čovjeka pogledati u oči kao da gledam Tvoje.

I zato sam danas OPET tužna i jadna.
Radujte se vi koji ste spoznali svoj cilj a ja ću se još boriti jer ne želim odustati.

BVB![/quote]

..daj se malo...opusti..
..budi malo poput ...ptica...
..zapjevaj..i ne brini se za hranu i prenoćište..

..vidiš ..ptice lijepo pjevaju..
..a niti se pitaju...kakve su ..one u Božjim očima..

..Izađi na svijetlo i ne boj, se...raduj se..danu..ljudima...
..sitnicama..
..NE TRAŽI VELIKI ZNAK..od Boga..
..jer ga nitko nikad...skoro nije dobio..

..kad nađeš radost u svakodnevnim sitnicama..
..složit će se onda taj znak i sam.,.
..a taj znak će ti reći..
.."Slavi život i raduj se "

..malo si sve to .,.zakomplicirala..
..čovjek mora shvatiti..tko je i kuda ide...

..mi ljudi smo samo posuđeni ..zemlji ..materiji..
.naša domovina je NEBO...

..ali uz čežnju za Nebom..
..treba odratiti ..ovozemaljski život pošteno..
..i prema Božjim zakonima..
..no..eto i ptice ..znaju da smo ..mi ljudi..slabi i griješnici..
..a kamo li ne i sam Gospodin ISUS...

..zato je nad cijeli svijet IZLIVENO BESKRAJNO MORE MILOSRĐA
..i to je sve..
..živi i radi..
..ljubi..
..kad pogriješiš..
..ispovijedi se..

..i drž se svoje VJERE KATOLIČKE..

mir s tobom

Dopada mi se tvoj odgovor!!!
Super da jednostavnije nemože!!
Gledam te!!
BTB
--------------------------------------------------------------------------------------
SRCE MI JE ISPUNJENO SREĆOM,O JAHVE
LJUBAV JE TVOJA PREOBILNA...................................