www.tebe-trazim.com

Ivan od Križa u svojim spisima spominje tamnu noć duše i tamnu noć duha. Postoji njegova knjiga Tamna noć.
Knjiga me jako zainteresirala jer jako dobro opisuje put od trenutka obraćenja pa nadalje.
Duša od trenutka obraćenja dobiva obilne milosti. Bog je toliko očit i prisutan. Događaju se čudesa.
Duša se zaljubila u Boga u tranutku obraćenja i saznala da Bog postoji i da može učiniti sve. Da ti može biti prijatelj, liječnik, tješitelj, da može zamijeniti sve. Da ti može dovoditi ljude, progovarati kroz njih. Progovarati kroz prirodu. Učiniti sve novo. Jao kako su lijepi ti trenutci. Tada si najsretniji na svijetu. Pucaš od sreće.
A onda poslije par mjececi, recimo, kao da to sve nestane. Ne događa se više. A znaš da postoji Bog. Da je tu i može učiniti sve. Ali ga nevidiš. Nije više toliko očit, iako se katkada javi. Toliko ga voliš i želiš, da zbog toga patiš. Nemožeš postići tu njegovu živu prisutnost. Što tada činiti? To stanje traje već mjesecima. Kako se izvuči iz toga, postići opet onu sigurnost obračenja.
Da li mora biti ta patnja? Duša skroz teži biti bolja. Uviđa koliko se promijenila i koliko je drugčija, manje griješna. Ali opet se osječa jako grešna jer Ga nema. Kao da nije zaradila da se pojavi i djeluje. Čak pomišljaš da li si na pravom puti uli ne.
Kako opet učiniti da pucaš od sreče jer si s Njim? Ili možda, kako to prihvatiti. Gdje se sakriti u toj tamnoj noći? Kako opet biti siguran? A ne samo patiti i vrtiti se u krug? Mislim da te patnje može razumijeti samo onaj tko je kroz njih prošao. Smatram da su jako velike.
Možda sam i ja u ovoj tamnoj noći.

Možda da Eta, ili bilo tko tko ima iskustva s time pokuša odgovoriti na ovo. Znam da postoji patnja, ali kako ju prihvatiti, kako biti sretan u to vrijeme kušnje. Jer stoji ti skroz pred očima SAMO TVOJA LJUBAV MOŽE UČINITI DA SVE PROCVJETA. Želiš da ti on da sreću. Jer znaš da to može kad god hoće. Što činiti???

Duša je naša sazdana tako da uvijek želi imati samostalni život.

Ukoliko je netko doista obraćen, događa se da Božji Duh zapravo, reći ću malo nespretno, zavede dušu. Ili bolje je reći duša prepoznaje svojeg Ljubavnika, svoju Ljubav. Duša se zaljubljuje u DUH BOŽJI. To doista jesu trenuci blaženstva. Prava LJUBAV. Nema sumnje. Vjeruje se. Osoba je jednostavno radosna, jer dobiva privilegij da upoznaje Živog Boga, Živog Krista.
Onaj tko to doživi, više nikada nije poslije toga isti. I sasvim drugačije glede na puko ljudsko zaljubljivanje. Traži u svemu tu posebnu duhovnu dimenziju.

Pitaš za patnju.
Kod mene je bilo ogroman niz dubokih perioda patnji, zbog nestajanja onog prvog žara zaljubljene duše u svog Stvoritelja, ali i sve dublje spoznaje da moj identitet pred Bogom ne vrijedi ništa.
Dobivati novi identitet u Isusu Kristu ne ide bez duhovnih borbi.
O njima jako puno govori Pavle.
Ukratko mogu ti reći da duša želi i dalje vladati i teško se dade ukrotiti pod upravu Duha Božjeg. Tu nastaje ta bol.
Duša hoće vladati, kao što je vladala prije obraćenja. Duh Božji ju nježno vuće k sebi, a ona prkosi.

Moramo spoznati - "Duh je onaj koji oživljuje" Iv 6:63, pa tako i dušu koja nas uvijek vodi po svojim nahođenjima, koja prečesto nisu u skladu s Voljom Božjom.
Dakle, samo Duh Božji ostvaruje ŽIVOT, i to treba shvatiti temeljito.
Nekad smo dovedeni do neizdrživih situacija da bi uvidjeli ispraznost našeg djelovanja (duševnog i tjelesnog).

Pazi, borba duhovna za dušu koja se vadi iz Kraljevstva tame u Kraljevstvo Svjetla nikad ne ide bez boli. To je trganje, kao vađenje zuba na živo. Teško se nama oprostiti od našeg starog identiteta, starog života, starih misli, osjećaja. I krenuti u nepoznato, gdje treba hodati samo KORACIMA VJERE.

Psalam 39 primjerice opisuje takvo stanje duše.

Što činiti?
Samo na koljena, plakati nad svojim grijesima, moliti, i čvrsto vjerovati da je to privremeno stanje, da se kida naša stara ljuštura, Bog od nas oblikuje u novu posudu, radi u nama i na nama. I to je blagoslov, da se Bog Stvoritelj svega vidjivoga i nevidjivoga bavi s nama.

Pisat ću ti još o tome detaljnije, kroz primjere i iskustvo, naravno ako želiš.
Što prije shvatiš da si za djelotvorno djelovanje Duha Svetoga u tebi i kroz tebe, zapreka ti sam, a ne drugi, ne okolnosti, prije će doći do oslobođenja. Znam da to malo grubo zvući, ali to su Božji principi.

Slamanje nam otvara mogućnost djelotvornog, plodonosnog služenja. Naravno uz stalno utvrđivanje - "Ne moja volja, nego TVOJA VOLJA NEKA BUDE, OČE NEBESKI!

Naravno da želim čuti što više o tome. Intenzivno me to zanima. Ne radi znanja, več radi borbe!
Našao sam se u puno situacija koje opisuje Ivan od Križa.

Živa istina!

"Moja je Riječ Živa i djelotovorna. Moj mač je najoštriji. Kada moja Riječ stigne nekome čovjeku ona je sposobna razdijeliti dušu i duh, baš kao što dvosjekli mač dijeli zglobove i moždinu." - poručuje Bog kroz stihove u Hebrejima usp. 4:12

Na koji način Bog dijeli naše misli i nakane srca?
Pa otkrivanjem.
Mi se dovoljno ne poznajemo.
On nas poznaje.
Ima li u našim mislima i željama našeg srca baš toliko svjetlosti da bi se Bogu to sviđalo?
Tek kad čovjeka zahvati djelovanje Božje Riječi vidi svoju samoživost, vidi koliko traži svoju slavu, čast i svoje prednosti.
Iskreno pokajanje dolazi samo potaknuto djelovanjem Duha Božjega. Nema drugog motivatora. Čovjek to svojom snagom ne može činiti, a niti mu je to cilj. Jer ne poznaje razloge zašto da to čini.
Suština je i problem potječe od nepoznavanje Boga, Njegove naravi i Njegovih atributa. Kriva slika o Bogu iskrivljuje sliku o nama samima.

koliko sam ja shvatila ivana.....mora se propatiti svaka navezanost na grijeh...
po meni (i uz pomoć ivanovih objašnjena) koliko sam shvatila situacija ide ovako:

prvo dolazi obraćenje..tad smo jako sretni,radosni puni Duha Svetoga...
ispravljamo one svoje površinske nesavršenosti..
događaju nam se kojekakva mala i velika čuda u životu...
svima bi htjeli pričati o tome...
ulazimo u novi svijet....
to traje dovoljno dugo da bi to dobro zapamtili i dobijemo dovoljno milosti u tom vremenu da nas podsjećaju kad će biti potrebno...
nakon toga dolazi do malo nezgodniejg dijela u kojem se sudaramo sa svojim malo dubljim grijesima....i kako je najbolnije uvijek to....spoznati svoj grijeh....nije ni malo ugodno..
nakon toga dolazi koliko sam shvatila do čišćenja onih finih nijansi duše...gdje se zlo svim silama trudi sa opstane....
kako je dobar dio njegovih zabluda prepoznat...ostaje mu malo prostora za manevar....
ostaju mu naše misli i osjećaji.....
i sad tu je ono grozno....neki dio tebe onaj razumski( uvijek sam se pitala čemu nam uopće služi razum kad i onako činimo više manje sve po svojim osjetima...no sad vidim čemu služi)..ti govori vrlo jasno da Bog postoji,da djeluje da je tu...i ako ni jedan jedini dio našeg osjeta ne može to primjetiti
sjećanja na ono prije(milosti) su lišena osjeta i opet nam razum govori da se to zaista dogodilo i da tu nema mjesta sumnji ni zabludi....
ne možemo se pozvati na sjećanja,ne možemo tražiti snagu u milostima molitve ili obraćanja Bogu, nikakav ni jedan olakšavajući moment ne postoji....(sve to nekako miruje iako se mi molimo i trudimo kao i prije)

prije za vrijem obraćenja smo samo čekali da nam netko nešto kaže vezano uz Boga i vjeru,gutali knjige....
sada nema tog osjećaja identifikacije sa onima koji su proživjeli isto,nema više ni u tome radosti....(ugodno nam je čuti...ali nema radosti u tome kao prije)
i u tome je naslov knjige (koji mi je bio jako čudan prije nego što sam pročitala) potpuno sukladan....svaki osjet ugode i slasti prema Bogu nam je zatamjnjen....
čak i prema ljudima i čak i prema sitnim zadovoljstvima u životu...sve nam je bez začina što kušamo....
e a zli sa onim još što mu preostaje...a to je misao i osjet....vara..vara i vara...kao i uvijek....samo zabluda...
zato veli ivan...apsurd života je ...ono što nam je ugodno (čast,slava,ugodnost,samodopadnost) nije za našu izgradnju..a ono što nije(poniženje,trpljenje)...jeste...
i tu nas zli jako vara....
više nismo sigurni u ništa...baš ništa...više ne znamo što je krivo što pravo....
tajfun u mislima koji čim pomislimo...e evo to je to..shvatila sam...već ti se daje neka druga kontradiktorna misao koja poništava sve prije mišljenje....
sumnjamo i u svoje sumnje....
i jedino što nam ostaje da nas drži na granici normalnih funkcija je razum koji nekom tihom ali snažnom pobudom govori....stani,promisli,izdrži,nema smisla ovo što ti se čini,nije tako kako ti se čini,sjeti se prijašnjih milosti i tako.......
e sad koliko to dugo traje i šta je....nemam pojma...
ali mi se čini da sam dobro debelo u toj tamnoj noći....
ili me zlo i tu vara da samo mislim da jesam....da bih opravdala svoje nesavršenosti.....
i tu je kvaka....
nikad ne znamo dok ne prođe....što je na stvari..da li smo mi u pravu ili ono što nam se daje...
e kad još u cijeloj toj priči oholost igra veliku ulogu....
pa se ne da poniziti...da Bog djeluje po nama ...nego svoju narav uvijek nekako izvučemo na površinu....onda je bolno ...jako bolno...i stalno udaramo u zidove....i mislimo da su zidovi krivi...
a zidovi su tamo gdje jesu....samo smo se mi uputili prema njima

Misliš li da Otkrivenje Božjih Riječi u Bibliji dolazi često i da ga možeš izmoliti molitvom ili ti ga Bog daje samo jedno vrijeme (u trenutku obraćenja) i to kad On želi i na način koji želi?
Kako postići da ti te Riječi opet dolaze u dubine tvoga Bića i da budu žive u tebi? Nastaviti silom čitati iako ne ide ili malo usporiti ritam?

uvijek....mislim da uvijek dolazi...ali je kontradiktorno što ne možemo kao prije OSJETITI onu duhovnu slast u tim porukama....
čitamo ih kao činjenicu a ne kao poruku nama upućenu
(oprosti na stavu....opet naglašavam da je to samo moje viđenje stvri koje uopće na mora biti točno....no nekako u skladuu sa svojim razmišljnjima/mukama i s ivanovim tumačenjima mi se čini da je to...to)



prije sam mislila da ti ga daje uvijek samo da trebamio biti u dobrom stanju duše i normalno čisti koliko je moguće....a sve što mi se nije dalo sam pripisivala svojoj pogrešci u nečemu (koju nisam mogla prepoznati točno...no osjećam iznutra da nešto ne valja....a ne znam što)....

no sad mislim da znači On u početku daje velike milosti i netko ostane na tome....ne ide dalje....
a nekoga povuče negdje drugdje....i pokazuje mu kakva mu je duša....
a i uništava mu njegovu volju....
jer da bi moglo biti ...NEKA BUDE VOLJA TVOJA...mora se uništiti naša....
a naša volja ima mali milon fora i forica kojima se pokušava služiti da ispliva prva na površinu ...prije Božije....

ono što smatram bitnim u ivanovoj knjizi je informacija ova:
prvo Bog od nas traži svu svoju preuzetost da bi Mu se predali....
dakle stoji ono: traži i naći ćeš....
kasnije viš ene traži tood nas...nego traži da se smrimo i opustimo Njemu na volju....
traži od nas da više ništa ne tražimo nego samo Njegovu volju....

tako da smatram(ali to vrlo oprezno govorim jer mi je misao u povojima) da čak i molitva za spoznaju otkrivenja Božijih Riječi je uplitanje naše volje....jer čini mi se da treba Njemu prepustiti da on odlučuje o tome kad ćemo spoznati nešto a kad nećemo....
(naglašavam da nisam sigurna u tome i da to ne bi čini mi se, bilo dobro za one koji su počeli tek tražiti....mislim da je za njih jako bitno moliti za sve....
a tko je prošao prve milosti mislim da bi se trebao moliti samo Njemu, zahvaljivati iz srca za sve, ne buniti se ,ne tražiti,ne inzistirati...( i ne znam to baš objsniti što mislim))




ne znam....
ne znam što reći i kako....
čini mi se da dolazi samo posebi....da ne trebamo inzistirati...tj što više prihvaćamo da je i to vrijeme u kojem ne uživamo u čitanju Riječi isto Njegova volja....da ćemo prije doći do vraćenih milosti ali puno većih i jačih nego prije....


btw....sad sam počela čitati uspon na goru karmel....
isto od ivana...samo tu u toj knjizi se više osvrće na naše stanje kad se suočavamo svjesno sa svojim nesavršenostima....

i sad veli on ovako:

Naći će se,također, koji će joj reći neka se vrati natrag
(op.moja...tu govori o situacijama u kojim je duša mukama jer ne zna kud i kako pa joj neki savjetuju nešto a neki nešto drugo i time unazađuju dušu),
jer nema užitka ni utjehe kao prije u božijim stvarima, i tako bijednoj duši podvostručuje muku.
Događa se, naime, da je najveća muka, koju osjeća, to što spoznaje svoju bijedu, te joj se čini da je jasnije od podnevvnog dana da je puna zala i grijeha, jer joj Bog daje to svjetlo spoznaje u ovoj noći motrenja,pa kad se duša namjeri na nekog koji pogoduje njenom mišljenju pripisujući sve to njezinom grijehu, muka i tjeskoba poraste bez mjere i postane teža od same smrti.
Ne zadovoljavajući se time, jer takvi ispovjednici misle da to potječe od grijeha,čine da spomenute duše istražuju svoj život i obavljaju mnoge veće ispovijedi, te ih tako opetovano razapinju,a ne razumiju da nije vrijeme ni za jedno ni zadrugo, nego da ih puste, te da ih tješe i bodre da prihvate to čišćenje dok se Bogu ne svidi drukčije, jer tada, što god one redile i ispovjednici govorili, tu nema drugog ljeka.


( pa bi tu možda ležao odgovor na tvoja pitanja....
a kako ja volim puno pisati....pa možda uopće neće biti jasno što sam htjela reći...
sažet ću u jedno....
ja sam u svom slučaju shvatila samo da se trebam mirno moliti bez obzira prema osjećajima koje imam...suhoće,nevoljkosti,opiranja,zadovoljstva ili bilo čega....
mirno,staloženo bez očekivanja ičega moliti...pa iako mislimo da nas ne čuje....samo polako moliti i to je to....)


ovim putem želim Bogu reći veliko hvala na milosti divnog svećenika kod kojeg sam bila u nedjelju na ispovijedi.....
shvatio je veći dio onoga što mu govorim i smirio me je
nije mu baš bilo jasno zašto se osjećam kako se osjećam....no pomogao mi je da prihvatim sebe takvu kakva jesam....
molim neka mu dragi Bog podari veliku milost radosti u obdržavanju njegove službe i milost zahvale Bogu iz sve svoje duše....
svećenik je iz franjevačke crkve u dubravi....
predivan čovjek....malo stariji s naočalama....
ako ovo ikad čita....želim mu reći veliko hvala

Prvo da kažem kako ja o toj temi mislim:
Uvjeren sam da je Bogu dosta mučenika, a posebno Hrvata mučenika. Uvjeren sam da nam je BOG dao organe za rad i ljubav i da kroz učenje budemo što savršeniji u radu i ljubavi. Ako stvaramo u radu i ljubavi, ako smo efikasni i humani, a to svatko može biti, vjerojatnost patnje i mučeništva se smanjuje.
Mislim da je Bog između prirode i DUHA stavio čovjeka da povezuje ta dva entiteta i ja sam preko erosa i AGAPE otkrio da se mučenje (thanatos) može minimizirati. Ako imamo jaku prirodu i jak DUH možemo to dvoje POVEZIVATI. Tu mi je najbliža metafora da seksualna ljubav mora (može za one, koji to ne mogu shvatiti) MOLITVA.
Ako prethodno nemamo kao viziju, a Eta je živi primjer, za mene, osobe, koja bi mogla postati svetica a ne da bude mučenica. Njen odnos sa Crkvom je put mučenice. Ona po meni izaziva INSTITUCIJSKE demone, a mogla bi sa drugima, koji vole i cijene njen rad, pripremati čuda.
Vidjela je u živo slabosti Crkve "iznutra" i reprocesiranje i restruktiranje bi bilo moguće da ima VIZIJU. Nije mi jasno zašto bogato, a i bolno iskustvo, koje je prošla svi mi više ne koristimo, ali i njoj pomognemo da sretnije i slobodnije kroči ovim dijelom svoga puta.
Šteta je što nema u Crkvi ljudi, koji bi ušli u dijalog s njom a njena je greška, što sve postojeće previše NEGIRA. A blizu je da stvara NEGACIJU NEGACIJE.

Tamna noć duše bi podkrijepio sa jednim citatom iz knjige Louisa Lallemanta: Nauk o duhovnom životu.

''Treće, Duh Sveti nas tješi u ovom zemaljskom progonstvu daleko od Boga. Ovo progonstvo uzrokuje svetim dušama izvanrednu patnju, jer one osjećaju onu prazninu u sebi kao neizmjernu, one ćute da se ona može ispuniti samo uživanjem u Bogu. Dok su od Njega rastavljene, boluju i podnose trajno mučeništvo, što bi im bilo nesnosno da ih Duh Sveti ne tješi s vremena na vrijeme. Sve utjehe stvorenja samo povećavaju težinu njihove bijede. Usuđujem se zastalno tvrditi, kaže Rikard od svetog Viktora, da kap ovih božanskih utjeha može učiniti ono što ne mogu sve naslade svijeta. Ove ne mogu nasititi srca, a samo jedna kap nutarnje slasti, koju Duh Sveti ulijeva u dušu, začara je posve i opoji.''

To je tamna noć duše. Ne patiš zbog ljudi, već zbog toga što nemožeš vidjeti, osjetiti Boga, a znaš da je tu, da postoji. Jer si ga prije doživio silno i zaljubio se u njega. Dao ti je razloga da vjeruješ da postoji 100 % i da mu je sve moguće. Da ti može biti sve. Svaka slast, svaki prijatelj, svaka nada, svaki smisao. Jednom riječju sve što postoji.