www.tebe-trazim.com

marija-nada za mene nema ništa veće što čovjek može napraviti za Isusa negoli ovo što si ti napravila!
Svjedočiti znači širiti i otvarati ljudima oči da je Isus živ i da čini čuda!
BTB VELIKA ĆE BITI TVOJA PLAĆA!

Tko o čemu Moya o šiškama, ma kako ih je samo primjetila

Fra Antu Vučkovića slušam svake prve srijede u mjesecu, u crkvi Gospe od zdravlja,(kateheza, Misa, klanjanje)...
Ne privlače me seminari gdje su tisuće ljudi, ali duhovna obnova negdje, par dana, gdje si odvojen od kuće, posla, obitelji, svega i zaista gdje je to vrijeme samo za tvoju dušu....To bih rado. i to baš bih volila biti kad je fra Vučković. Više volim tišinu,nego seminare karizmatskog tipa.

Kod patera Linića bi isto volila u Samobor, kad su manje grupe.

....što ćekaš....?

Meni je bitno da sam na seminaru,uzivim se u predavanje i osjecam da je Isus ziv medu nama tako da ljude ni neprimjecujem puno,ali mogu ti reci da je ipak divan osjecaj gledati te ljude sa osmjehom na licu kad produ molitve jer svakoga Duh sveti pozove na takvo mjesto iz razlicitih potreba.Ubiti ja sam bas sretna kad je veliki odaziv ljudi jer to je znak koliko smo zedni Bozje rijeci.Posebno me raduje kad se mnogi obrate i to posvjedoce.Bolje je da se okupljaju na Duhovnim obnovama nego da idu na kriva mjesta koja ih odvode od Boga ,a nude im zlo.Isus se raduje svakom obraceniku i daj Boze da nas bude sto vise iz dana u dan.Bog te blagoslovio...

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Čekam da mi Bog otvori put....
Posložit će On sve, kao i do sad.

Svakom po izboru. Nije svaka duša ista niti joj je potrebno isto. Na duhovnom putu nailazimo na različite mijene. U ovom trenutku meni ne pašu karizmatski susreti. Mnogima pomognu da pronađu Isusa, ne kažem da nisu dobri....govorim o sebi i onome što meni paše. Hvala Bogu, imamo mnoga blaga u svojoj Crkvi.

Istina je Allegra-Bog ima za svakoga svoj plan,ti najbolje znas kako tebi pase ,a ja sam samo rekla svoje osjecaje i svoje misljenje.Naravno da smo razliciti i to je tako dobro.B.B.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Moje obraćenje dogodilo se 16. 3. 2007. godine..u jednom manjem mjestu....tada sam se ponovo rodila...bilo je to na Duhovnoj obnovi ..od tog dana ja više ne uzimam tablete za depresije i smirenje..smirio me Gospodin Isus moj.....nemam potrebu..ama baš nikakvu... nisam više u depresijama..a sam Bog i ljudi oko mene znaju kako je to izgledalo...
...nema veze kako se to zvalo ili Duh.obnova ili Kariz. susret...tako ja gledam na to...i nema veze koliko ima ljudi ...da li ih je 100 ili 10 000 ...
Isus dotiče ljude kad hoće i gdje hoće...a mi nemamo baš prevelike veze s tim...mislim naše zasluge...bitno je samo otvoriti se ...ali sve predati...razgolićiti i um i dušu i srce...i dati Mu s povjerenjem...povjerovati da je On taj koji će to uzeti...
imam dojam da ponavljam sad što sam već rekla..ali evo ponukalo me da to ponovo pišem...
22. 4...tada u Ciboni...je bio ...ja bih rekla...ljudskim umom... pečat svemu što mi Isus dade..što odnese od mene 10 godina patnje...10 godina gutanja tableta...
imala sam i probleme od svoje 16 godine života...otprilike...problem sa mojim zglobovima...došla sam u bolovima...
poslije Molitve za ozdravljenje...mene više nije ništa bolilo ...osjećala sam se kao nova osoba...
Vođena sam Silom Duha Svetoga...nisam vidjela ni tih nekoliko tisuća ljudi...ni ništa oko sebe...
znala sam samo da moram doći gore i reći što mi je Gospodin učinio...