www.tebe-trazim.com

Teta DI !

Hvala ti na svjedočanstvu!!!

i hvala Isusu na LJUBAVI i MILOSTI!


p.s jesi položila vozački?

DI hvala na svjedočanstvu
Stvarno su čudni putevi Gospodnji

TetaDi, prekrasno svjedočanstvo...
Bog te blagoslovio!

Draga Di, predivno svjedocanstvo sestrice...neka se Gospodin proslavi uvijek i svugdje i nadam se da si polozila vozacki i sad se vozas

Nisam položila vozački, bezveze sam ga i prijavila uopće ne razmišljajući da je prošla nova godina i da će masovno rušiti zbog novaca. Od 30 kandidata koji su taj dan polagali mislim da nas nije prošla ni trećina.

Ali neka, tako je moralo biti, ja nisam razočarana, položit ću drugi put uz Isusovu pomoć!

Hvala svima koji su me se sjetili u molitvama!

A što se svjedočanstava tiče, ja imam svaki dan bar jedno, ali ne želim vas dosađivati.

Inače, neki dan sam pronašla radio MIR, međugorski radio, svako podne se moli Anđeo Gospodnji, prenose se mise dnevno i klanjanje četvrtkom.
Za one koji možda još ne znaju evo link:

http://medjugorje.hr.nt4.ims.hr/Main.aspx?mv=9&qp=MQ==

Samo kliknite na ikonu i automatski će vam otvoriti prijenos u winampu ili kojem drugom default programu. Pošto je prijenos satelitski pripazite da vas ne bi iznenadio račun za internet/telefon.

Na ovom linku ima preko sto predivnih duhovnih pjesama za download.

http://www.palotinci.hr/duhovna_glazba.php

Toliko od mene zasada.

BOG VAS BLAGOSLOVIO!!!!!!

Ja vjerujem da nema covjeka na svijetu koji nije u svome zivotu prosao svoj krizni put,ali Bogu hvala za sve one koji to mogu javno posvjedociti,to je samo znak da ih je Bozja milost dotakla i da je dragi Isus uz nas u svim nasim patnjama i padovima i kada mi to ne primjecujemo.On nam pruza svoju svetu ruku spasenja i kad svjesno pogledamo i primimo tu ruku onda i svjedocimo.Nikada netreba Duhom klonuti i vjeru gubiti iako nam se to u nasim slabostima zna dogoditi.Lako je nositi svoj kriz u zdravlju,ali u teskoj bolesti je to zaista tesko,ali Bog daje svakome onoliko koliko moze ponjeti.
Neka vas Bog sve blagoslovi,a ovakova svjedocanstva neka otvore oci onima koji su jos daleko od vjere,jer Bog zivi medu nama i pomaze svima koji mu se predaju.Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Tetadi hvala ti na tvom svjedočanstvu dok sam čitala tvoje riječi tako su me prožimali trnci btb

Danas je petak-dan Isusove muke,danas cu i ja vama svjedociti o svome zivotu.Naime rodena sam 1956 godine u Zagrebu kao nedonosce sa nepunih sedam mjeseci.Mama je vec imala jedno vanbracno dijete tada starog sineka 5 godina kojeg moj otac nije htio prihvatiti.Dva mjeseca sam bila u bolnici jer sam trebala odredenu tezinu i kako to vec ide.Odmah iz bolnice su me odnjeli tatinoj mami tj. mojoj baki na cuvanje i kod nje sam ostala do pocetka skole.Uprvi razred krenula sam kod tate i mame u Zagrebu i oni se ubrzo nakon toga rastaju u 12 mjesecu 1962.Mama se je propila i ponovno udala pa rastala pa opet udala,a otac odma dovodi drugu zenu i ona ubrzo zatrudni i rada jedno za drugim,tako da ja imam jos jednu pravu sestru i sestero polubrace.Maceha gleda svoju djecu a mene i sestru prepusta vise ocu.Djetinstvo cist promasaj.Prava mama ne zeli ni cuti za nas dvije a otac sve samo ne otac.Ja u trecem razredu bjezim od njih opet kod bake i djeda jer ne vidim zivota kod oca i macuhe i na putu tog bjega mislim se ja-ako me djed i baka sada nece htjeti ja cu otici pravo u Savu i utopiti se.No djed i baka iznenadeni mojim dolaskom prihvacaju me da ostanem kod njih i nastavim skolovanje.Tjedan dana je proslo ,a da za mene nitko ne pita niti me traze.Djed i baka odlaze po moje stvari a otac ce napitanje gdje sam ja,nek je gdje hoce.Godinama nije dolazio ni on ni mama da me vide.Sestru su dali isto na cuvanje jednoj obitelji a poslje u dom za djecu.
Kad sam zavrsila osmi razred odlazim opet kod oca jer djed i baka nemaju mogucnosti da me skoluju,a ono peto djete na putu i ja dobro dosla da se zaposlim i dajem placu u kucu.Maceha u rodilistu a ja rob brace i sestri,zivot ziva koma.Otac dolazi svaku vecer pijan,mene tuce,zlostavlja i ja opet bjezim ali ovaj puta u njemacku kod jedne obitelji sa 16 godina.Meduvremenu otac odlazi na more sa obitelji i tamo ostaje a ja se nakon cetiri mjeseca vracam natrag,dobivam posao u jednoj bolnici u Sloveniji i zaposlim se i radim sve dok ne upoznam svog supruga,udam se za njega i dolazim u Njemacku.Prve godine braka katastrofa,neznam dal ostat il trpjeti,ali obecala sam Bogu da svojoj djeci necu priustiti zivot bez roditelja ma da se neznam sta desi.Tada jos nisam bila u tako dubokoj vjeri pa sam mnogo puta grjesila mislima i rjecju-Ma gdje je taj Bog,patila sam vec vjerojatno u utrobi majke,slusala od oca da nisam njegova,bjezala pa sad i brak cista nula.No ipak sam se mirila sudbinom i nekako je sve krenulo na bolje.Imali smo dva sina i kad je mladem bilo 9 godina ja opet trudna.Muz nece da cuje za trece dijete,ne razgovara samnom 3 mjeseca i uporno trazi da abortiram to dijete,a ja uporna i kako Bog odredi ali rodit cu pod svaku cjenu pa sta bude.Vidi suprug da ja tvrdoglava i miri se.Kad se je nasa kcerkica rodila mojoj sreci nije bilo kraja jer citav zivot sam zeljela zensko dijete i hvala dragom Isusu za nju isto i za decke,mada sam bila tako razocarana kad sam rodila najstarijeg sina da sam plakala od zalosti sto je musko-eto koliki grijeh vec tada,mada tada nisam bila svjesna da je to grijeh zeljeti odredeni spol djeteta,mnogo toga nisam znala da je grijeh sto danas znam.Djeca su odrascala,moram priznati da sam bila dosta stroga mama ali usprkos svega stariji sin je upal u lose drustvo,pocel sa svime i svacime i dan danas nazalost se ne mjenja,ozenio se prije dvije godine sa jednom nasom curom ali problem su oboje.Molim i vjerujem da ce zlo prevladati i u toj vjeri zivim tako da me i ne opterecuje vise kao nekada.Predala sam Gospodinu sve u njegove ruke pa nada je tu.Mladi sin i kcerkica su dobri,bilo je padova ali to je normalno.Kad je sve izgledalo super onda je mene pogodila ta nesretna bolest jucer su prosle tri godine,Bogu hvala.Meni je mogu reci bas ta bolest kako got teska bila dosla bas na blagoslov jer kroz tu moju bolest je usao Isus u moj zivot i ostao vise nego svih oni godina.Da sam tada bila u takovoj vjeri kao danas mozda bi bilo sve drugacije,ali covjek snuje a Bog odreduje.Ja zivim,sve se je smirilo i promjenilo u pozitivnom smislu i sretna sam i zahvaljujem dragome Bogu na svakome danu i cjenim svaku minutu svoga zivota.Upoznala sam sebe i puno toga oko sebe,otvorile su mi se oci tamo gdje sam bila slijepa.Rekao je Isus-Oci imate,a ne vidite,Usi imate ,a ne cujete,tako je bilo i kod mene u mnogim stvarima.Mogla bi ja jos roman napisati ali vjerujem da sam vam ono osnovno i bolno rekla.Nekada to nebi bila mogla ali Bog mi je dao snagu sve oprostiti i sve zaboraviti,tako da o tom proslom zivotu vise i ne razmisljam.Tako je vjerojatno moralo biti,a nazalost nisam jedina no Bogu hvala za sve sto je bilo i sto ce jos biti.Amen.

ISUSE TI SI MOJ PUT-ISTINA I ZIVOT

Bog te blagoslovio Višnja...sestrice draga....
hvala ti na svjedočanstvu...

Draga Višnja Bog blagoslovio tebe i sve tvoje.... dao ti snage, vjere za hod s Njim....
Hvala ti na tvom svjedočanstvu