 |
| Korisnik s više od 100 postova |
 |
Pridružen: 02 lip 2008 11:33
Postovi: 971
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
|
prošle godine sam išao na hodočašće u svetu zemlju. nakon povratka sam za jedan lokalni mjesečni list o tome napisao reportažu. odlučio sam je prenijeti i ovdje. možda se nekome nešto svidi. možda nekoga potakne na hodočašće. dakako, možda se nekome nešto i ne svidi ili kome potakne zavist. slobodni ste komentirati. unaprijed hvala na svakom komentaru. Bibliju će mnogo jasnije shvatiti onaj koji je svojim očima vidio sveta mjesta!(Sveti Jeronim Dalmatinac) Papa Benedikt XVI. boravio je u Svetoj zemlji od 8. do 15. svibnja 2009. Cilj njegova putovanja bio je ohrabriti tamošnje kršćane, posjetiti sveta mjesta i moliti za mir. Da bi podržali papu u tim nastojanjima pripadnici Neokatekumenskoga puta u Katoličkoj crkvi iz cijeloga svijeta organizirali su hodočašća.
Mi splitski neokatekumeni krećemo u tri puna autobusa prema zagrebačkoj zračnoj luci. Do Tel Aviva letimo tri sata. U zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu stižemo oko ponoći. Nakon okupljanja vozimo se autocestom do Nazareta oko dva sata. Ključeve svojih soba u hotelu usred Nazareta preuzimamo iza dva u noći i premoreni pozaspimo u Isusovu gradu. Nedjelja, 10.svibnjaUjutro sam doživio mali kulturološki šok. Nazaret izgleda kao turski grad. Prilično je neuredan. Nakon doručka sjedamo u autobuse i idemo u Kafarnaum na obali Galilejskog jezera – malo više od pola sata vožnje. Zaboravljeni grad su pronašli franjevci početkom prošlog stoljeća i u njemu otkopali kuću u kojoj je živio sveti Petar sa ženom i punicom. Petar je rođen u Betsaidi. Ovdje se priženio. Kaže vic da je Petar i zatajio Isusa jer mu je ovaj bio ozdravio punicu u toj kući.
Na Petrovoj kući izgrađena je suvremena bazilika sv.Petra. U sredini bazilike ostavljen je otvor s ogradom za razgledavanje Petrove kuće. U bazilici nazočimo nedjeljnoj svetoj misi, nakon čega obilazimo ruševine sinagoge iz V. stoljeća nedaleko od bazilike te se spuštamo do jezera niz velike crne oblutke vulkanskog podrijetla.
Iz Kafarnauma se vozimo nekoliko kilometara zapadno na mjesto Petrova prvenstva. Tu, također na obali jezera, smještena je crkvica od bazaltnog kamena, a u njoj kamen na koji predaja smješta Isusovo dodjeljivanje prvenstva Petru: Pasi ovce moje!
S obala jezera vozimo se na Brdo blaženstava, brdo na koje predaja smješta Isusov govor na gori. Nakratko posjećujemo crkvicu na Brdu, te se vraćamo u Nazaret. Pjevamo ulicama Nazareta na putu prema Josipovoj i Marijinoj kući. Jedna od druge udaljene su svega dvjestotinjak metara. Danas se ta oba mjesta nalaze zapravo na jednome mjestu kojim upravljaju franjevci. Nad Marijinom kućom napravljena je u zadnja dva desetljeća veličanstvena bazilika Navještenja, najveća crkva u Svetoj zemlji. Posjećujemo Marijinu kuću, mjesto gdje je Mariji navješteno da će roditi Isusa, Sina Božjega. U dvorištu crkve, na zidu koji okružuje prostor crkve, među mozaicima iz mnogih katoličkih zemalja nalazimo i hrvatski mozaik s natpisom "Majko Božja, moli za hrvatski narod".
Slobodnu večer provodimo u baru hotela. Neki izlaze u grad.Ponedjeljak, 11. svibnjaUjutro nakon doručka ubacujemo sve stvari u autobuse i odlazimo na misu u crkvu Navještenja. Svoju mladu misu za hrvatske hodočasnike služi don... Tjedan dana prije papa ga je zaredio u Rimu. Odmah nakon mise ulazimo u autobuse i krećemo put Jeruzalema preko Zapadne obale, koja je dio Izraela pod vlašću izraelske vojske na kojemu formalno Palestinci imaju svoju samoupravu.
Vozimo se duž golemih voćnih plantaža kroz polupustinjski kraj. Stajemo predahnuti u jednoj oazi. Tu je deva s vodičem. Ekipa se okuplja oko nje. Svi se želimo slikati. Neki čine đir na devi. Kušam prirodni sok od naranče. Na svakom koraku cijede te sokove od naranče. Izvrsni su. Tri decilitra čiste naranče za tri dolara (oko 15 kuna). Nastavljamo dalje. Vidimo oznaku da smo blizu Kumrana gdje su živjeli eseni i gdje su pronađeni poznati spisi..., ali mi idemo na drugu stranu. Stajemo u Judejskoj pustinji - između Jeruzalema i Jerihona. Primjećujemo komešanje beduina. "Evo ih, evo ih", kao da čujem mališana koji je otrčao obavijestiti ostatak ekipe. Čim smo izišli iz autobusa, pred nas izlazi nekoliko beduina nudeći marame, ogrlice i slične stvari. Neki imaju i male štandove. Penjemo se na malo brdašce odakle puca savršen pogled na Judejsku pustinju. Navrh brdašca napravljena je mala vidilica. Beduini dovode devu i magare. Fotografiramo se.
Nalazim neku čudesnu ljepotu u toj pustinji. Uostalom, Isus je ovuda uzlazio u Jeruzalem zadnjega dana hodočašća. To je dovoljno da tu pustoš pretvori u duhovnu oazu.
Vratili smo se u autobuse i krenuli prema Jeruzalemu. Uz cestu u zaklonicama vidimo beduinske nastambe sklepane od svega i svačega i pokrivene aluminijskim limom. Jeruzalem je tu ispred nas. Jeruzalem, grad Kralja velikoga! (Mt 5,35)
Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! (Iz Psalma 122.)
Nailazimo na prometnu gužvu pa se zaustavljamo najbliže starom gradu što možemo. Posvuda vojnici naoružani dugim cijevima. Ima i dosta žena u uniformama. Hitamo izravno prema Bazilici Groba Isusova. U atriju bazilike skupina vojnika pričaju i smiju se. Na pamet mi padaju rimski vojnici na dan Isusove muke. Ulazimo u baziliku. Blizu ulaza nalazi se Kamen pomazanja koji se štuje jer je na njega bilo položeno Isusovo tijelo. Prilazimo. Klečimo. Ljubimo taj kamen. Zadržavamo se neko vrijeme u tišini i molitvi. Čekamo sat-dva u redu da bismo ušli u Isusov grob. Grčkopravoslavni monah na ulazu propušta po nekoliko hodočasnika koji ostavljaju stvari prije ulaza i za nekoliko minuta izlaze. Ulazimo, polažemo ruke na kamen Kristova groba i ostajemo u molitvi dok nismo pozvani da izađemo.
Odlazimo na Golgotu. Mjesto Kristova raspeća nalazi se u istoj bazilici, na povišenu mjestu, svega možda tridesetak metara udaljeno. Molimo i dodirujemo kamen ispod oltara. Moramo dalje. Kratak hod u židovsku četvrt starog Jeruzalema i zaustavljanje na malom trgu pored zlatne menore (židovskog svijećnjaka) zaštićene debelim staklom koju su Židovi pripremili za svoj novi hram. Tu se slikamo. U pozadini su Zapadni zid (Zid plača) i Omarova džamija s pozlaćenom kupolom. Nestvarno. Prolazimo kroz detektore metala i ulazimo na plato koji vodi prema Zapadnome zidu. Dio zida na kojem mole muškarci odijeljen je ogradom od dijela na kome mole žene. Uzimamo papirnate bijele kapice i odlazimo moliti na Zid.
Dobivamo pola sata slobodno da se osvježimo ili kupimo kakav suvenir. Malo lutamo po židovskoj četvrti. Ovdje su skoro svi Židovi ortodoksni. Pratim djecu koja sva odreda imaju duge uvojke i crne kapice. Vuku po četvrti nekakve daske. Nakon kratke šetnje po trgovinama i kupovine suvenira umorni sjedamo na trg i promatramo prolaznike. Židovske djevojke sve su podjednako jednostavno i čedno odjevene.
Ubrzo krećemo k autobusima. Vozimo se svega desetak kilometara do Betlehema. Uzimamo sobe u hotelu 'Bethlehem' i nakon kušanja palestinskog piva odlazimo na počinak.
Betlehem je u području Palestinske samouprave. Grad je okružen visokim zidom kojega su Židovi podigli da se zaštite od upada palestinskih bombaša samoubojica. U tome su i uspjeli, ali su Betlehem izolirali. Židovi i inače ne dopuštaju Palestincima slobodno kretanje od grada do grada, a kraj mnogih gradova izgrađuju svoja naselja u koja nastanjuju Židove koji tu žive i rade pod vojnom zaštitom. Na taj način nastoje izmijeniti demografsku sliku tih područja.Utorak, 12. svibnjaUjutro smo u starom dijelu Betlehema. Grad je puno uredniji nego Nazaret. Ulazimo u Baziliku Rođenja Isusova. U franjevačkom dijelu svetišta mi, hrvatski hodočasnici, imamo svetu misu. Obilazimo mjesto Isusova rođenja. Obilježeno je zvjezdom s 14 krakova, simbolom kralja Davida iz čije je loze Isus. Ručamo u restoranu na središnjem gradskom trgu. Na svakih nekoliko koraka djeca nas žicaju 'one dollar' a betlehemski Matan nakićen krunicama i ogrlicama već je naučio govoriti na hrvatskome 'tri za pet', što je stalno ponavljao. Na pitanje može li četiri za šest nije znao odgovoriti. 
Popodne smo na Betlehemskome sveučilištu. Prolazimo Betlehemom, od središnjega gradskoga trga prema sveučilištu, pjevajući uz pratnju gitara i bubnjeva, praćeni znatiželjnim pogledima muslimana koji izlaze iz svojih obrtničkih radnji i trgovina. Na arapskome pjevamo 'Uskrsnuo je! Aleluja!'. Nastavljamo pjevati i pred zgradom sveučilišta okruženi uglavnom studenticama muslimankama. Udio muslimanskih studenata na ovom katoličkom sveučilištu je oko 70%. Sveučilište se uglavnom financira iz SAD-a te dijelom iz Vatikana. Dekan je Amerikanac. On nas uvodi u veliku dvoranu gdje nam prikazuju polusatni film o ovom sveučilištu koje je u ratnim sukobima bilo pogođeno granatama. U otvorenom amfiteatru u sklopu sveučilišta nastavljamo druženje sa studentima i njihovim dekanom. Nakon posjeta sveučilištu posjećujemo klauzurne časne sestre klanjateljice Presvetog Oltarskog Sakramenta u dvorištu njihova samostana. Nekoliko njih priča nam svoje životne priče i svoja vjerska iskustva. Srijeda, 13.svibnjaDanas smo na misi s papom Benediktom XVI. na trgu u starom dijelu grada. Sigurnosne mjere su vrlo oštre. Da bismo došli na trg moramo se satima probijati kroz jednu usku kamenu uličicu na kraju koje tek prolazimo detektor metala i pretres. Unijeli smo puno hrvatskih trobojnica tako da je mali trg sa svega nekoliko tisuća posjetitelja bio u znatnoj mjeri obojen hrvatski. Nakon mise ponovo idemo u Jeruzalem u obilazak Getsemanskoga vrta i crkve Uznesenja Marijina u kojoj se prema predaji nalazi Marijin grob, pa nastavljamo kroz pustinju prema Galileji. Naš je cilj ovaj put Tiberijada (Tiberias), grad na obali Tiberijadskoga (Galilejskoga, Genezaretskoga) jezera. Stigosmo predvečer. Četvrtak, 14.svibnjaUjutro odlazimo u obilazak Domusa Galilaeae. To je suvremeno zdanje na brdu poviše Galilejskoga jezera koje su izgradili pripadnici Neokatekumenskoga puta u Katoličkoj crkvi. Popodne se pješice uspinjemo na brdo Tabor. Vrlo strm i težak uspon na mjesto na kojem se Isus prema predaji preobrazio pred učenicima. Ljubimo kamen na kome se to zbilo, čitamo ulomke iz evanđelja koji se odnose na taj događaj, molimo.
Večer u Tiberijadi. Izlazimo na piće u židovski kafić. Više je to neka kombinacija kafića, slastičarnice i restorana. Tiberijada je poput nekog zapadnoeuropskog grada i zbog toga mi nekako najmanje zanimljiv. Petak, 15.svibnja Zadnji dan se ponovo vraćamo pred spomenuti Domus Galilaeae na susret neokatekumena iz cijeloga svijeta. Užasna vrućina. Nigdje hlada. Pozdravlja nas veleposlanica RH u Izraelu. Propovijedi, nagovori. Na kraju susreta poziv mladićima i djevojkama za zvanja. U klauzure je spremno poći oko 200 djevojaka, a u svećenike oko 400 mladića. Susret završava u sumrak.
Krećemo pješice nekoliko kilometara do autobusa. Cijelu noć se vozimo prema Tel Avivu. Zastajemo u Jaffi nešto prigristi i malo predahnuti. Šetamo starim dijelom ovoga prelijepog gradića na obali Sredozemnoga mora, danas predgrađa Tel Aviva. Dolazimo u zračnu luku u Tel Avivu. Let do Zagreba nisam ni osjetio. Veći smo dio puta umorni prespavali.
Ja bih opet sve ispočetka. 
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
