|
Ja sam Matija Andrijanić, rođen sam i živim u Zagrebu. Kao dijete sam redovito išao u crkvu, bio sam jedno vrijeme i ministrant. Čak sam neko vrijeme (oko pola godine) pjevao u crkvenome zboru. Kao i kod većine ljudi moje razilaženje s Crkvom je bilo poslje krizme. Moj razlog je bio taj „što puno licemjera i dvoličnih ljudi ide na misu da se tamo pokažu“ pa ja onda nisam htio ići zbog njih. I to me polako počelo udaljavati od Crkve.
U osnovnoj školi nisam bio baš omiljen i neka djeca su me imala na „piku“.Tu je došla i srednja škola gdje sam se dobro uklopio u društvo i našao nove prijatelje koji su me prihvatili. S njima sam počeo izlaziti van i počeli smo piti. Prije nikada nisam pio alkohol jer sam bio sportaš. I tako smo počeli ići van i opijati se. Dugo vremena alkohol mi je bio „super“ , napiješ se, zabavljaš se, ne misliš na probleme, manje si sramežljiv, možeš lakše prići curama... Po prirodi sam sramežljiviji tako da sam uvijek vani prvo popio da bih mogao prići curi. Bez alkohola nije bilo nikakve zabave u našem društvu. To se poslije srednje škole nastavilo na fakultetu. Nakon nekog vremena sam shvatio, pogotovo prije obraćenja, da se više ne mogu kontrolirati kada popijem previše. Kao da netko uzima nada mnom kontrolu kada sam pijan. Radio bih gluposti, i stvari koje inače ne bi nikada napravio da sam trijezan. Isto sam shvatio da griješim puno više nego prije i osjećao sam potrebu da ponovo idem u crkvu (iako sam s vremena na vrijeme išao u crkvu da se pomolim kada imam potrebu). Pa sam godinu dana prije obraćenja ponovo počeo ići u crkvu, u Katedralu jednom tjedno. Osjećao sam veliku potrebu za Bogom. Znao sam da sam ne mogu riješiti svoje probleme koji su se nakupljali. Iako sam mislio da sam imao „dobar život“ (redovito polaganje ispita na faksu, dobre prijatelje i obitelj i uredan obiteljski život), puno me stvari mučilo. Bio sam jako opterećen samim sobom, i nesretan u ljubavi. Imao sam problem da su moje „zaljubljenosti“ u određene ženske osobe trajale puno duže od zaljubljenosti mojih prijatelja. I uvijek bi sve loše završilo po mene.
To me je jako opterećivalo i puno sam patio zbog toga.. Iako bi se stalno molio Bogu za curu on mi nikada ne bi uslišao moje molitve. Ja sam to shvaćao tako što sam mislio da sam nesposoban i jadan, da nikada neću naći osobu koja meni odgovara. Nisam nikada mislio da je to Božja volja za mene da će mi on dati „savršenu“ osobu za mene kada ja budem spreman. Mislio sam da, kada nađem curu, da će ona biti rješenje svih mojih problema, a nisam gledao na to da ja trebam prvo poraditi na sebi i srediti sam prvo svoje probleme pa će mi Bog onda dati osobu koja je za mene.
Ovo ljeto kada sam bio na moru sa prijateljima počelo je moje pravo preobraćenje. Tamo smo pili, kupali se i zabavljali.
Na more je išao s nama naš prijatelj Tomislav Šagud koji je početkom ljeta počeo ići u karizmatsku zajednicu „Maranatha“ u Sigetu(Zagreb), tako da sam ja s njime dosta često pričao o Bogu. I kada bi se naši frendovi opijali mi bi znali otići na biljar i tamo bi pričali o Gospodinu, o smislu života.... Kada me pitao hoću li otići s njime u Siget na misu, zadnji utorak, ja sam oduševljeno pristao. Poslje te mise sam nastavio s njime ići svaku srijedu na zajednicu u Sigetu a početkom devetog mjeseca i u zajednicu „Božja Pobjeda“ u crkvi Mati Slobode na Jarunu. Odmah sam osjetio snažnu Božju prisutnost u sebi i kako Gospodin želi da pođem za Njim. Nisam se puno kolebao, odmah sam osjetio da je to TO. Shvatio sam da sam Ga tražio cijeli život i da me doveo na pravi put. Osjetio sam da je sve lakše uz Boga i da se Njemu trebamo prepustiti, i uz Njega se trebamo boriti i tek onda pobjeđujemo.
Kada sam to shvatio odlučio sam da se više neću nikada napiti. Prva 3 dana su bile jako velike kušnje. Sva 3 dana su oko mene stalno bili prijatelji i nagovarali me da pijem. Kada sam izdržao Gospodin me blagoslovio tako da više nemam želje za alkoholom. Kako mi je sada lijepo kada odem van trijezan i ništa ne popijem!. A i vidim izbliza šta alkohol radi mojim prijateljima kada se napiju, kako on njima kontrolira.
Prestao sam psovati. Pokušavao sam 2-3 godine bezuspješno prestati psovati i sada kako idem u karizmatsku zajednicu prestao sam odjednom psovati ali neznam točno kada, samo je to nestalo iz mene.
Isto tako Gospodin me oslobodio različitih rana. Oduvijek sam u sebi imao strah od smrti, od odbačenosti. Kada sam bio u Međugorju u 10. mjesecu Gospodin me na Podbrdu oslobodio od tih strahova po spoznaji.
Puno rana se u meni zalječilo da ne znam ni kada su se točno vremenski zalječile. Gospodin čini svakodnevna čuda u mome životu ali i u životu cijele zajednice. Otprilike prije mjesec i pol dana na katoličkom forumu „Tebe Tražim“ pitao sam da li netko zna kakvu molitvu za traženje bračnog druga,i jedna mi je cura dala molitvu. Ispostavilo se da ju znam, da sviramo zajedno u slavljeničkom timu i da mi se već otprije malo sviđala, a kada sam to doznao počela mi se sviđati sve više i više.
I počeo sam moliti Gospodina ako je to ona prava da mi da znakove. I Gospodin mi je počeo davati znakove za nju. Pošto sam bio nesiguran opet sam molio Gospodina da mi da znakove koje neću moći poreći i poslije sumnjati u istinitost. Gospodin mi je dao tako snažne znakove da više nisam mogao ni smio sumnjati. Ali pošto sam sramežljiv bojao sam se ako joj kažem što osjećam da će me odbaciti. Pa se Gospodin i tu umješao tako da je Mario koji vodi slavljenički tim mene pitao jer mi se tko sviđa iz benda a, ja sam odgovorio Marijana ( tako se ona zove). Onda je on poslije nju suptilno pitao da li joj se tko sviđa a ona je rekla Matija. I tako smo se mi našli i odmah smo shvatili da smo jedno za drugo. Gospodin nam stalno daje znakove i meni i njoj da smo stvoreni da budemo zajedno. I nikada u svome životu nisam bio sretniji. Prije sam uvijek pesimističnije gledao na svijet. Od kada sam se preobratio postao sam optimist. Znam da redosljed stvari koje su se prije događale su rezultirale moj život kakav je danas. I da se nešto od toga prije nije dogodilo danas ne bi bio to što jesam i bio gdje jesam. Zadovoljan sam sa svojim životom i sretan da je baš ovako kako je. Znam da, bilo gdje da idem, Gospodin će uvijek biti sa mnom i pratiti me jer se pouzdajem u njega. Amen!
Bog vas blagoslovio!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
