www.tebe-trazim.com

Bilo je tih razdoblja i kod mene...ponekad se tu i tamo jave...ali se puno ne zabrinjavam oko toga,iz jednostavnog razloga što sam svjesna vremena u kojem živim i svakodnevnice koju ne mogu zaobići..obaveze.....
Meni je puno pomoglo to što sam u tim razdobljima čitala duhovnu literaturu,mislim na knjige ili RHEMU....PUŠTALA BIH SI I DUHOVNU GLAZBU KAD GOD SAM STIGLA...molila strelovite molitve...
Bitno da značenje Boga i Njegovo postojanje ne smeteš s uma i koliko djeluje kroz tvoj život.
Kaže pjesma:NITKO BEZ PRATNJE NE RJEŠAVA PATNJE pa si eto uvijek budi s nekim tko te može podsjetiti na suhoću i tko te može utješiti molitvom i savjetom.....
A što se svakodnevnog odlaska na misu tiče,to smo valjda prošli svi u početku,ali sada moraš shvatiti i to da je misa i u obitelji .Ponekad ćeš upravo u njoj naći Krista živoga,ali nedjelju nikad ne propusti poći na misu.Onda će lagano sve doći na svoje,jer da je Bog htio da ideš svaki dan na misu vjerovatno bi sada bila časna..
Ne očajavaj,sve su to faze izgradnje u vjeri.Bog dopušta..i daje ti slobodnu volju....pomoli se srcem u Duhu svaki put kad te mlakost popusti i vidjet ćeš što Bog sve može..........
Vidim te Bože u očima ljudi...
Ova je pjesma molitva duše....
jer ti mi daješ sve što mi triba....
s tobom polako hodam do cilja....

Toga ima kod svakoga..pa i kod mene..
Ja to riješavam sa duhovnom glazbom..strelovitim molitvama...prisustovanjem na tt..
nastojim biti u okruženjima ljudi koji su u vjeri...
obraćam se Gospodinu u dubiozi misli...pjevam u sebi...
činim radost osobi u potrebi..
odem u međugorje na ukazanje..
i eto me nazad...
al u biti..nikada otkad se obratite..ma koliko bili tvrdi..i u suhoći..nikada ne nestaje Isus u vama..samo zemaljska navezanost malo vas odvuče..
al tu je otvorena...koja me vrati na noge..
eto..ukratko...

Evo ovdje ima jako puno o duhovnoj suhoci,pa oni koji zele mogu procitati..!

E draga ivana7.
To ti je kao u prirodi...početak ti je kad se obratiš....osjećas milost,trnce,zanos,..Gospodin obilato natapa tvoju dušu kao proljetna kiša i to traje neko vrijeme,zatim dolaze periodi kušnji i duhovne suhoće kao ljetna suša....
Ti si kao mala biljcica koja je proljetos počela da buja,međutim u suši joj se ne piše dobro.....prezivjet će i od malo rose koja se u jutro skupi na njoj...važno je da dočeka onu prvu kišu....u našem slučaju kišu milosti kojom nam Bog ublazava žeđ....

I sam je Gospodin rekao "dat ću vam izvor Žive Vode,tko od njega pije neće ožednjeti...

Znači vazno je ostati vjeran Bogu i kada je teško,Često puta pomislimo kako nas je Bog zaboravio..nema više onih trnaca ,emocija suza ,one zarke molitve..nema...ali to su kušnje...najvaznije je ovdje ne vratiti se na staro...

Ako ti je teško moliti ,ne moraš se forsirati sa neznam koliko krunica....dovoljno je izmoliti nekoliko Očenaša ali sa istinskim zarom....tako da razmisljas o onome sto moliš a ne da gomilaš krunice a da one budu brbljanje......

Vidjet ćes poslje suše kakvo će vrijeme milosti opet doći.....to vrijeme mi je najdraze....

Pa ne mogu reći da se radi o duhovnoj suhoći, ali na mom putu je jako puno kušnji...neki ljudi ovdje znaju što mi se sve događalo i događa...idem sa Isusom mojim kroz to...
Nema odstupanja...ni malo...ja mogu biti tužna ali vjera ostaje...
ja mislim da me to onaj kuša i da radi sve da bi me vratio ili makar poljuljao...pa ne ljuljam se ja baš tako lako...ovo ispada kao mali humor..ali tako je...
pišem kako osjećam...
molim više nego ikada..tu prvenstveno mislim na Sv. Krunicu i na ove "obvezujuće" molitve od riječi do riječi...lakše mi je uvijek bilo moliti svojim riječima i u duhu..
pa kad molim...a onaj napasnik mi govori: nije ti dobra molitva, eto vidiš nisi dobro to i to..neznaš šta si sada izmolila...za čega moliš, nemaš pojma ..sva si pogubljena...
a ja onda namjerno...molim i dalje...ja znam da molitva vrijedi bez obzira ako na tren i misao ode na nekoga.....pa Gospodin nam tako stavlja ljude u misli da im pomognemo ili molimo za njih...
i kažem onome...odlazi ...nisi u pravu..evo vidiš ja molim i dalje..pa neka ti je krivo...odlazi od mene u duboke jame gdje ti je mjesto...
možda će neko misliti što je ovo...ali eto to su moje kušnje...
onda mi se znaju događati loše stvari...mislim nešto se dogodi što me uznemiri...i to dosta..i onda mislim ...joj,,pa šta je ovo..zašto...a ja onda opet u molitvu....nema veze šta i kako molim...bitno je moliti...da li umom, razmišljanjem, riječima, meditacijom...ne prođe puno vremena i Bog to opet posloži...
Mislim da je od svega najbitnije prepustiti se i vjerovati..bez obzira što ti se događa...i ako misliš da nema izlaza...ima ...ima i te kako...
možda sam mogla još toga reći..ali evo za sada... BVB...samo molite uporno...vapite...zazivajte...
kad ja zazovem Krv Isusa Gospodina moga...trnci me prolaze...i onda osjetim kako me On pomazi Svojom Rukom po glavi..ode teret...

ništa bez križa...svako svoj na leđa i nosi...

ovo je Joakimovo djelo...i to mi se učinilo dobro ovdje nalijepiti...

zaboravih još reći...kad mi je najteže..
...sjetim se scene bičevanja Isusa našega iz filma Pasija...ljudi moji...tada bi najrađe sama sebi opalila jednu pljusku...

Znači nisam jedina...i ja se tako ćesto sjetim tog djela filma i kada krpama Marija i Marija Magdalena brišu Kristovu prolivrnu Predragocjenu Krv, u glavi mi zvone i bruje grijesi moji i znam da je svaki od njih po jedan udarac na Njegovu tijelu

Al kad prizovem ovo u svijest ispuni me tolika ljubav prema Kristu koja me cijelu obuzme. Postanem svjesna žrtve koju je podnio i ljubavi kojom nas ljubi.
Jer nema boli nad Kristovom boli i nema ljubavi nad Njegovom ljubavi.

Klanjam ti se Kriste,
klanjam ti se Oče,
srcem da ti kaže,
moj si Bog....

Iz svakoga clanka nesto se izvuce,korisne su sve ove rijeci.Svatko u tim rjecima pronade poneki dio sebe,nitko od nas ne zivi bez tereta kriza,bez kusnji.Sve nam to Bog dopusta da mu se jos vise priblizimo i da shvatimo koliko nas ljubi.Nekada ga je tesko nositi,nekada ga i ne osjecamo,ali on je tu,on nas prati.Bog nam ga je dao jer i On ga je za nas nosio i padao i dizao se samo da nas otkupi od nasih grijeha.On koji je bio bez ijedne ljage grijeha prihvatio je kriz jer nas je ljubio i nema vece ljubavi od Bozje ljubavi.Prihvatimo taj kriz ljubavi i nosimo ga ponosno,svaki svoj,jer sladak je kriz Gospodnji.Neka vas Bog sve blagoslovi i cuva.Sve vas volim.



ISUSE UZDAM SE U TEBE

i ja tako mislim, zli na sve moguće načine nastoji( jer je izgubio kad se osoba obrati) osobu opet vratiti na staro...na stari način života prije obraćenja. Ranije sam mislila da kušnje dolaze od Boga...ali kako se učvršćujem u vjeri sve više spoznajem da naš Bog koji je čista Ljubav i koji nas toliko ljubi..ne kuša svoja stvorenja, jer Ljubav ne iskušava. Ali Bog dopušta da budemo kušani.
Zato su nam za ova đavolska ometanja ( kušnje, napasti..)spasonosni Sakramenti naše Svete KC, da budemo kroz Ispovjed i Svetu pričest sjedinjeni s našim Gospodinom, osnaženi u vjeri i okrijepljeni Kruhom života i okupani u Njegovoj krvi.
Kada bi katolici bili svjesni koliku milost smo dobili preko naše Crkve, svećenika, sakramenata, hrlili bi u Crkve, ispovjedaonice i na mise.
Moramo moliti i svjedočiti tolikima koji možda idu i u Crkvu, ali nisu uopće svjesni šta primaju i koga primaju!
Tako je marija-nado, s ovim kušnjama, moramo se uhvatiti u boj..
Koliko ometanja,koliko zli pronalazi načina da nas odvrati od molitve i sjetite se samo radosti kad se othrvamo i izmolimo, a on slomi zube.
A isto tako sjetite se trenutaka kad se nismo uspjeli othrvati;kako se loše osjećamo poslije toga, točno srce zna da je zli tome kumovao.
Mislim da nismo uopće dovoljno svjesni kolika se borba vodi na duhovnoj razini; koliko smo napadnuti od neprijatelja!
Grijesi su plodno tlo za zloga, kako bi on napredovao i nas udaljio od vjere, od naše Crkve i našeg Spasitelja.
Ali mi znademo što nam je činiti, hvala Gospodinu na svim milostima koje darovao našoj Crkvi. Za spas duše i pročišćenje tijela!


Jer Isus je rekao:"Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan" Mt 10,38