|
Evo da vam još nešto nešto posvijedocim!!!
Sinoc sa bio na klanjanju i osjecao sam se tako cudno
u trenucima sam mislio da lebdim da nisam na zemlji
od srece srce mi je lupalo valjda sto na sat
a po obrazima sam osijetio toliku toplinu kao
da mi je neko zapalio vatru na licu
i sto je naj bolje prilikom klanjanja sam osijetio
cuo kako mi Dragi Isus govori
NEBRINI SE TVOJE BRIGE I PROBLEMI SU NESTALI
JA SAM IH UZEO !
I u jednom trenu osjetio sam kako mi stavlja ruku na rame
tada me obuzela neka nestvarna sreca.
kada je svecenik rekao da gledamo Isusa ocima srca
ja sam vidio kako mi se smijesi i opet cuo one rijeci
NEBRINI SE TVOJE BRIGE I PROBLEMI SU NESTALI
JA SAM IH UZEO !
TVOJE SU MOLITVE USLIŠANE !
SLAVA SLAVA SLAVA I HVALA HAVALA HVALA TEBI MOJE ISUSE!
EVO I OVO SAM SLUCAJNO SINOC NASAO I SEBE PREPOZNAO U MARTINU!
1. ISUS0V P0SJET
2.Prije neko vrijeme živio je u Moskvi postolar imenom "Martin". Osjećao se vrlo star i nesretane Rekao je: "Što ću početi na ovome svijetu s tim godinama koje vučem na svojim leđima i nikoga nemam koga bih mogao ljubiti."
3.
Pogledao je prema crkvi. "Danas će se svratiti moj stari prijatelj, koji je hodočastio u Svetu Zemlju. Pitat ću ga da li Bog one koji su mu cijeloga života služili nagraduje neutješnošću i samoćom."
4.
Hodočasnik je zaista došao. Pitao ga je: "Martine, zašto si tako žalostan? Nakon toliko godina kako se nismo vidjeli, nadao sam se, da ću te naći kako si radosniji. Što se dogodilo?"
5.
Na to će Martin:"Dok si se divio betlehemskoj špilji i molio na Golgoti uzela mi je smrt ženu i moje troje djece. Zašto je Bog sa mnom bio tako nepravedan?"
6.
Tada ga ukori hodočasnik:"Čovjek koji se usudi kritizirati Božje djelo je nepravedan i preuzetan. Ako je Bog tvoje drage želio imati mrtve, moraš to od njega bez žalbe primiti."
Ovdje treba slijedeće primjetiti: Bog nije nepravedan. On je dobar otac. Grijeh je izazvao smrt, bol i zlo na ovome svijetu. - Naprotiv: Bog nam daje snage boriti se protiv zla. On znade dijeliti dobro od zla. Bog piše ravno i po krivim crtama ljudi.
Ali Martin traži razjašnjenje : "Reci mi samo! Kako mogu tako sam dalje živjeti?" - Na to će hodočasnik: "Ti znadeš, Martine, da nas Gospodin u Evandelju uči kako moramo nositi svoj križ. - Znadeš čitati? Dobro, onda čitaj Evandelje!”
7. Martin, koji je bio malo nevjeran, otišao je odmah kupiti Evandelje. Novi Zavjet. Čim ga je otvorio, odmah mu se tako svidio da je odlučio pročitati ga iste večeri.
8.
Čitao je i čitao i konačno je došao do onoga mjesta gdje bogati f arizej poziva Spasitelja u kuću i jedna grješna žena pere Isusu noge i dobiva oproštenje za svoje grijehe. - Martin je takoder čitao kako je Isus predbacio farizeju što ga nije primio s čašću koja ga ide.
9.
Tada je Martin pomislio: I ja sam kao onaj farizej. I ja mislim samo na sebe.
10.
Tada Martin čita riječi:"Šimune, vidiš li ovu ženu? Došao sam u tvoju kuću i nisi mi pružio vodu za noge. A1i ova mi je svojim suzama oprala noge. I posušila ih je svojom kosom”.... Martin opet razmišlja:"Kad bi Isus došao k meni u kuću, što bih mogao za NJEGA učiniti?"
11.
I samo šo je Martin s tim mislima legao na počinak, pričini mu se da ga zove glas; "Martine! Martine!”
12.
"Tko je? Tko je? Tko me zove?" "Martine! Martine!"
13.
Martin otvori vrata. Nema nikoga.
"Martine! - Martine! Sutra ću sasvim sigurno k tebi doći. - Sutra ću te posjetiti." "Čekat ću na tebe. - Ali na K o g a moram čekati?- Tko si ti?"
14.
Slijedećeg jutra promatrao je Martin cestu s prozora. On razmišlja: Kakav čudan san sam noćas sanjao. Netko mi je obećao da će me posjetiti, a ja ne znam niti tko je to. Ostat ću jednostavno kod prozora - o moj Bože! Koliki snijeg vani leži! A siromašni Stjepan je već od rane zore vani na ovoj zimi, tko zna kako se smrzava! Moram ga zvati.
15.
Dođi unutra i popij čaj. "O, hvala, Martine, po ovoj zimi rado uzimam šalicu čaja, hvala!"
16.
Stjepan pije čaj i reče:" Po ovoj zimi ne bih ni svoga psa pustio van.... Očekujes li nekoga kad stalno gledaš kroz prozor?" Nato će Martin: "Od jučer, dragi Stjepane, čujem jedan glas.”
17.
I Martin je ispričao priču iz Evandelja, koju je čitao i onda o onom glasu koji je u snu čuo.... Stjepan je napeto slušao.
18.
"Ja sam nenaobražen čovjek“ reče, “koji o Evandelju mnogo ne razumije. Ali - možda si čuo Isusov glas.” “I j a to mislim, ipak vidjet ćemo. Za svaki slučaj, dragi Stjepane, posjeti me češće!" "Da. Martine Hvala ti od svega srca! - Bog te blagoslovio.”
19.
Kad je Stjepan otišao, nastavio je Martin svoj posao. Ideja, da bi ISUS trebao biti očekivani gost, toliko ga je uzrujala. da nije mogao odvratiti oči od prozora.... I tada je najednom otkrio ženu sa djetetom na rukama... Naslonjena je bila na zid njegove kuće. Imala je bolove.
20.
Tada Martin poviče: "Kako to da si na cesti s tako malim djetetom! Dođi u moju kuću, gdje bukti lijepa vatra u ognjištu."
21.
Martin je odmah podvorio siromašnu ženu. "Ovdje ima nešto toploga za tebe", reče on. "Jedi, i daj i djetetu nešto za jesti! Ovdje je meso, kruh i čaj. Usred zime se s malim djetetom ne hoda po cesti".
22.
Tada žena počinje svoju priču: "Što ću ti dobri, stari čovječe, pričati? Osam mjeseci boravi moj muž kod carskih četa, a ja ne mogu naći posla. Dobra sam kuharica, ali kad me vide ovako gladnu i u ovim otrcanim haljinama, tjeraju me, a da nisu ni isprobali moje sposobnosti.
23.
I nemam više ništa u što bih obukla svog maloga. Jučer sam morala prodati zadnju posudu za 2 kopjeke." To je dirnulo Martinovo srce i on reče: "Dati ću ti nešto novaca."
24.
Srdačnim riječima zahvalila se žena i reče: "Neka te Bog blagoslovi dobri čovječe! On me je doveo pod tvoj prozor, jer bih se inače smrznula, a mali bi umro od gladi."
25.
Na rastanku je Martin još rekao: "Možda je točno što kažes. Ovdje! Uzmi ovu vrećicu s novcem, želim ti mnogo sreće!"
26.
Kad je žena otišla, nastavio je Marti raditi a da nije prestao gledati kroz prozor... Tada je opazio dječaka koji je upravo htio ukrasti jabuku. Prodavačica ga je kod toga uhvatila i vukla ga je za ruku.
27.
Prodavačica je vikala: "Kradljivce! Dati ću te zatvoriti,derane!" Na to će Martin: "Nemoj se tako ljutiti, oprosti mu! Zar ne vidiš da je već kažnjen?" I okrenut dječaku reče: "A ti, više nećes krasti!"
28.
"Moli gospođu za oproštenje! - Dodi, budi hrabar!” Tada se mladić ohrabrio i reče: "Oprostite, neću nikada više krasti. Molim za oproštenje!" Martin mu je dao komad novca i rekao: "Uzmi novac za jabuku i daj ga prodavačici!"
29.
I kada je prodavačica htjela poći kući, ponudi joj se dječak da će nositi njenu košaru. Oboje je pozdravilo Martina koji je gledao za njima i od veselja se smješio.
30.
Nastala je večer. Martin je umoran sjeo kraj vatre i uzeo u ruke Sveto Pismo. Nehotice se sjetio sna.
31.
U tom času ispunila se soba velikim svjetlom.
32.
A Martin je opet čuo onaj glas koji je dan prije najavio posjet: "Martine, Martine, prepoznaješ li me?" Martin upita : "Tko si ti?" A Martin je u svjetlu prepoznao Stjepana.
33.
I opet isti glas: " Martine, Martine prepoznaješ li me?"
Sada je Martin vidio ženu s djetetom. A glas je ponavljao: "JA sam! JA sam!"
34.
I treći puta a se čuo glas: “Martine Martine, JA sam?”
A Martin je vidio prodavačicu jabuka i dječaka. I konačno je Martin ponovno čuo glas: “Martine, Martine, JA sam! Ja sam te danas posjetio. Danas si me dastojno primio. Jer što si učinio jednome od moje braće, meni si učinio.”
35.
Martin čita u Evandelju: "Bio sam gladan i dali ste mi jesti. Bio sam žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac i ugostili ste me. Bio sam gol i obukli ste me. Bio sam bolestan i pohodili ste me. Bio sam zatvoren i došli ste k meni. KRAJ
|
Login
FAQ
Chat
Traži
da cujem sta je bilo