www.tebe-trazim.com

Razmisljam danas ujutro malo o nasoj prirodi i divim se tako razmisljajuci kako je Bog sve divno stvorio.Pitam se kad tako secemo parkovima,sumom ili livadom primjecujemo li prirodu ili smo toliko zaokupljeni nasim mislima da niti na tren ne stanemo i ne pogledamo onu malu tratincicu koja tako malena i vesela siri svoje latice i gleda pravo u nebo prema nasem Gospodinu koji i nju gleda.Sunce joj salje da ju grije da moze rasti,kisu ponekad sipa na nju da ne usahne.Kad su zestoke vrucine ponekad usahne ali cim padnu malo vece kise ona na istom mjestu ponovno nastaje.Ruke ju ljudske ne njeguju,niti ju treba okopati,niti zaliti,niti pognojiti , a ona raste i nestaje i opet nastaje.Kad gledam krosnje drveca kako su se bogato rasirile i kako li su samo njene grane uoblicile,kolko li je visoko to drvo izraslo ali bez covjecje ruke.Bog ga je stvorio.Ma predivno,priroda je nesto predivno.Izadite malo u prirodu,prosecite se i zagledajte u te divote prirode i razmisljajte kako je dobar nas Gospodin i kako je divno sve sto Njegova ruka njeguje.Mi u vrtu sadimo cvijece i ako ga ne zalijemo ono usahne ali ne raste ponovno,a Bozje cvijece na livadi ili u sumi raste uvijek.Razmislite malo o tome.Da se ne dosadujete razmisljajte -CEMU SE DIVITE ?Bog vas blagoslovio.Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

malo smiješno... ali eto uhvatim se dok jedem plodove prirode (voće) pa im se divim....

naranča ili mandarina ili limun.....

ma kako ukusan okus, kako sočan i pun zdravlja.. i misli mi polete KAKO?

KAKO?

od kud onaj sok fini u tom podu?

Kojeg li savršenstva... minerali i voda iz zemlje putuje kroz stabljiku , kroz grančice, do listova i tamo RASTE i STVARA jedan fenomen.....

i tako baš u svemu, u biljkama, drvecu, cvijecu....banana, kokos...

ajme, kako li je samo Bog SAVRŠEN

Ha?

Hvalospjev o prirodi - Pjesma brata sunca:

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada, dok čovjek nijedan dostojan nije,
ni da ti sveto spomene Ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan, i svojim nas zrakom grije.
Ono je lijepo isjajne je svjetlosti puno;
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga.
Zahvaljujte njemu, služite njemu
svi u poniznosti velikoj!
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našemu Mjesecu i sestrama Zvijezdama
koje si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojim.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našemu Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj vedrini
i svakom Vremenu tvojem
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi;
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našemu Ognju
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj Smrti
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće. Sv. Franjo

Sv. Franjo je u ovom Hvalospjevu prirodi na jedan divan način izrazio zahvalnost Bogu zbog toga što smo okruženi tako divnom prirodom.
Dok sam čitala ovaj hvalospjev, opravdano sam se zapitala koliko sam zahvalna na tome, koliko ja radim na tome da se očuva ovaj divni Božji projekt...
Malo....skoro nikako Višnja hvala što si me ovom temom podsjetila na važnost prirode, koju nam je Bog povjerio na čuvanje i korištenje.

Divim se nekom tko ima jaku vjeru,
divim se nekom tko se bori za život,
divim se nekom tko ima snage,
divim se nekom tko se uzda u Boga,
divim se nekom tko padne pa se digne,
divim se nekom tko voli i ljubi,
divim se nekom tko pomaže i tješi,
divim se nekom tko ima a daje,
divim se joakimu,
divim se damiru707,
divim se santinu,
divim se fiduciji,
divim se moyi,
divim se zozy,
divim se nani,
divim se angels,
divim se maranathi,
divim se naggaru,
divim se teji,
divim se anchi,
divim se AnniVk,
divim se goranu,
divim se učeniku,
divim se berni,
divim se EroMu,
divim se IvaniMo,
divim se Ivani7,
divim se Elenori,
divim se višnji,
divim se vjeki,
divim se nasmješenom,
divim se tvojamisao,
divim se maki,
divim se anni,
divim se rebeki,
divim se Leu,
divim se ivici,
divim se velikoj,
divim se svim članovima TT
A naj više se divim ISUSU!!!

toya lijepo napisano....
čemu se divim? Pa najviše polazim od prirode. Zelena trava, plavo nebo, visoke planine... Toliko ljepote, jednostavnosti....koju samo On stvori... uvijek kažem hvala ti Isuse....Hvala ti što si mi dao oči da vidim prirodu... Hvala što si mi dao ruke, noge....

toya

i ja se najčešće divim prirodi i svakom novom danu...

Uopće ne "ludujem" za nekakvim luksuznim stvarima,
ali evo već se pola sata ne mogu nadiviti jednom rokovniku koji sam naručila za svog direkotra. Dosta je skup i kad sam ga naručivala, pomislila sam: Kako je skup taj rokovnik!! Pa jel od zlata?? Što mu treba baš tako skup, po čemu je taj drukčiji???

I sad kad je napokon stigao taj rokovnik - ne mogu mu se nadiviti: toliko je lijep i savršen, toliko drukčiji od svih drugih da bih najradije i ja jedan takav, iako mi uopće ne treba!! Baš me neka svakodnevna i obična stvar nije tako zadivila već dugo. Osjećaj kao onaj kad dijete dobije igračku koja mu oduzme dah.

No, to je jaaaako površna stvar (rokovnik) koja me zadivila na onaj površan, nevažan način...divim se estetici tog rokovnika...to je ipak beznačajno...


Što mene zadivljuje...Njaviše od svega - ljudi i životinje (osobito psi).
Nikad se ne mogu načuditi kako su neki ljudi - predivni... Mirni...Vedri... Puni "onog nečeg"...
Divim se našim svećenicima i časnim sestrama...kako su svoj život posvetili Bogu...
Divim se svim zaposlenim mamama...svim nezaposlenima koji strpljivo čekaju posao...svima u braku koji njeguju svoj brak...Divim se svim rastavljenima koji odgajaju svoju djecu s ljubavlju i pažnjom... Divim se svojim roditeljima...braći...prijateljima...VAMA....

Divim se svima koji ne ostavljaju Isusa i kad im se čini da ništa nema smisla.
Divim se onima koji nikad ne posumnjaju, ali i onima koji i kad sumnjaju čine sve da ta sumnja nestane...

No, najviše od svega - divim se našem Stvoritelju...On je ipak na tronu...On je taj božasntveni dirigent čiji nas zvuci neprestano opijaju...čija nas režija često ostavlja bez daha...

Čemu se divim??

Divim se Bogu, kojega sve više upoznajem i vidm koliko je ŠIROK, DUBOK I VELIK!!

Divim se čovjeku, koji je stvoren na sliku Božju. Tako smo ČUDESNO "napravljeni" da me to ostavlja bez daha. Često volim gledati dokumentarce vezane za čovjeka, pogoto vezano za njegov um ( trenutno se vrti na HTV-u jedna emisija o ljudskom umu). Tolike stanice neurona koje međusobno komuniciraju s takvom preciznošću i brzinom, a tek cijeli organizam!! Pa taj Bog je FENOMENALAN !!!! Toliko je sve čudesno uredio, da čovjek može samo sjesti i PROMATRATI, PROMATRATI, PROMATRATI danima!!!

Divim se svemiru, jer deterministički kaos drži sve u svojoj ruci, sve funkcionira tako precizno, nepogrešivo..jer samo da nas jedan komet, promjera 1 km udari, opet ledeno doba na zemljici

Ali Bog to SVE drži u svojoj ruci i to sve SAVRŠENO funkcionira..
..mogu samo reći vauuuuuu

iz tog divljenja pjevam po cijeli dan na SLAVU BOŽJU!!!

.ja se divim ..vodi..

.a gdje je tek..ostalo..

ja se najviše divim maloj djeci
(i mojoj curici Ivani)
tako su razigrani , nevini i bezbrižni...