www.tebe-trazim.com

Voks imas PP od mene

stvarno ste dragi...i svako vam dobro. osjećam da vam je svaka iz srca izašla...hvala
malo me je strah da će te na neki način pobjeći od mene...jer evo vazda kukam...
rekla bih da je kod mene sve pomalo...duhovno stanje pred udaju i nije bilo najidealnije. s druge strane pak..mislila sam da je udaja ono što Bog želi od mene. zatim djete/djeca.... i možda sam požurivala stvar... uz to bila preidealistična s onom "ma samo da se vjenčamo i sve je 5".... aha, moš si mislit. i moja nespremnost, nezrelost, ne sagledavanje situacije iz pravog kuta, vjerojatno je utjecalo...bolno za mene... al di bi sad? pobić? ima li smisla. i opet bi bila ista... hvala Bogu da sam još na životu, a crni mrak mi je prolazio kroz glavu...
ma spoj sam svega...i kako bi se rekla, nisam kruha bila gladna, pa evo sad problema... materijalno manje više nikad nismo oskudjevali. s jedne strane, dost smo samostalni od roditelja. al ne u smislu materije, neg duha... sami smo se trsili u školi, problemima, teen čudima i sl. i na neki način nismo dobili osjećaj obveze prema nekom drugom, neg evo ispada "sve za svoju guzicu"....
a što mi je drugo radit...nego, prihvatit ovo što imam, ovo u čemu jesam. kontam, kad prihvatim, moć ću i predat...Isusu....
ne, ne bi htjela pobjeći. čisto, jer sam svjesna da to nije ono što rade odgovorni ljudi... a ja želim bit i sretna i odgovorna. samo mi taaaaakooooo dugo treba.... "pacam" se u ovom mraku predugo... vjerojatno sam ii instant generacija, pa bye bye strpljivosti. ja bi sve odma. al, nema mi druge nego učit se čekati...sve u pravo vrime i po Njegovoj volji... i to mi je teško. ja bi mu sve predala, a toliko "volim" razmišljat o svemu i prebirat...pa onda ne predah... e da mi je mir...

fiducia, što da ti kažem? da, blago tebi i zahvaljuj...ti si slobodna sa svojom djecom. a ja sa svojim čupavcem osjetih zatvor. jednostavno, jer ni jest, ni spavat, ni niš nisam mogla a da ne bude "kmeeeeeee, oću da me nosiš, oću da me maziš, oću da me hraniš, oću da me paziš".... aaaaaaaa. nadam se da ću prerast to. i bilo je gorih trenutaka kad sam malog tila katapultirat...među zvizde... a toliko sam ga htjela, molila za njega.... eto što ti je čovjek....

dragi moji, budite na neki način uz mene. tiho i nježno....
mislim, zar postoji više izlaza? il ću potonut il ću Boga slavit... ma mora biti bolje....

a ovo o društvu...a recimo da sam po cile dane s mali...ak se s kim čujem prek tel il mejlom, i to je manje više to.
jedno vrime sam pokušavala ić utorkom u ZDP...al, bez uvrede ikom, većina ih je tamo starijih, i nakon molitve zbogom diko... di da nađem kakvu mamu koja Boga ljubi....
tješim se sad će lipše vrime...mmmmm sunce....

tu sam s vama
obilje Božjeg blagoslova nek se izljeva na sve vas

Draga moja sestrice....zapela mi za "oko" ova rečenica...."mislim da je u meni velika malodušnost"...vrlo iskreno i otvoreno i hrabro rečeno...i to nije nimalo bezazlena stvar,jer ako ustrajemo u tome,to doista može imati velike i strašne posljedice...u mnogim takovim slučajevima,ako se u tome ustraje,nebeska nam se vrata pomalo rekao bih "zatvaraju"a dajemo prostora vratima tame...

"vaše riječi su melem, poziv na djelovanje, na rat...no u neku ruku, ne govore ništa što i prije nisam znala"...da upravo u tom grmu leži zec...kome je više dano više će se od njega i tražiti....pitajmo s e otvoreno,hoće li nam i koliko koristiti,budemo li stalno ponavljali da nam vjera teško pada,i još se tome stalno i zbog toga uporno sve i svakome žalili?

Ne možemo tražiti opravdanje u svojim slabostima,kad smo već toliko puta čuli izravan Isusov poziv-"Imajte vjeru u Boga"!...i nakon toga zaista ne vjerovati...ne vjerujemo li draga sestro moja,tada je to grijeh,tada je to Tvoaj i moja,naša,oholost...i svaki od nas,kad nas god spopadnu teške nevolje,ako i nekažemo u svojoj podsvijesti često govorimo-Isus mi ne pomaže-,on mi ne može oprostiti,meni ne može nitko,pa čak ni Bog pomoći d ase izvučem iz svoje nevolje,svog beznadnog stanja,svojih grijeha...

Draga moja,takvim sudom stavljamo sebe iznad Božje riječi i Njegova obećanja...nije li nam sam kazao...ne nija ni Ti,već On..."I zazovi me u dan tjeskobe,oslobodit ću te,a ti ćeš me slaviti(Ps 50,15)...ili pak "Sigurno te neću ostaviti,nipošto te neću zapustiti"(Heb 13,5)...."A ja radi sebe opačine stvoje brišem,grijeha se tvojih ne spominjem"(Iz 43,25)

Da,zaista,velika je u nama oholost ako s eusuđujemo svojim osobnim prosuđivanjima postaviti iznad Njegove riječi,a donedavno smo bili s tom Riječi i u toj Riječi...ta naša neodlučnost i bojažljivost na neki način je velika prepreka da prestanemo biti malodušni...trebamo otvoreno priznati, sami sebi,da se zapravo na takav način protivimo Bogu i da bi željli znati bolje i više nego On sam...uz dužno poštivanje Tvojih osobnih ambicija i želja da se završi studij,da se opet počneš sunčati i ispijati kavice sa svojim prijateljima,nitko Ti ne bi smio braniti,no ako sve to sada u ovom stanju izdižeš iznad svoje staleške dužnosti,a to su prvenstveno,supruga i majka,tada nam s enažalost i dešava "pucanje"po šavu,tada se i vladamo da su sve nevolje koje me snađu moja propast,tada ne slušamo svoju savjest i sve one koje nam Bog šalje da u takvom stanju malodušja i tjeskobe ne ustrajemo...

Postavljam pitanje...zašto se ne vjeruje u beskrajnu ljubav Kristovu,u Njegovo veliko milosrđe?Iz prosto jednostavnog razloga,što nismo spremno priznati pred Bogom,ljudima i samom sebi,da ne ispunjavamo zacrtana očekivanja,da smo zatajili u mnogo čemu,i d azbog toga uvijek i ponovno zanmo pasti...stalno s eopiremo i tražimo izlaze u mnogim nevažnim stvarima ili ambicijama,osjećamo kako je Bog tamo negdje daleko-a on je upravo tu oko Tebe,u Tvom prekrasnom djetetu,u Tvom suprugu,u Tvojoj obitelji,u Tvojoj bližoj i daljoj okolini,u Tebi samoj...samo,ponekad nam s etoliko dioptrija poveća da postanemo toliko dalekovidni,a bilo bi puno bolje da smo kratkovidni u tom slučaju...

Često znam reći u razgovoru koji su razlozi malodušnosti...tom su isključivo oholost,nepovjerenje i strah od križa...svi mi,pa koliko puta sam i sam bio takav,protivimo se,ajmo reći uvjetnoim "kažnjavanju",ono nam svima teško pada,bez obzira na naš karakter,naša zatajenja,objektivnosti,koji puta nam te nevolje i taj križ djeluju kao nešto posramljujuće i ponižavajuće...zato s ei duboko u sebi bunimo,iako prema vani koji puta često ostavljamo drugačiji dojama...to je u biti i razlog velikim oscilacijama koje s e dešavaju u raspoloženjima naše osobnosti...sad sam ovakva,sad ovakva,kako sama kažeš...

Draga moja,u prvom obraćnju Tebi,napisah da Te u mnogo čemu razumijem i znam da proživlajvaš teške trenutke,ali istom tako osobi koja kako kažeš sve to i znadeš što mi pišemo,jasno i glasno Ti kažem...nema opravdanja sebe stavljati iznad Boga,svoje ambicije i želje iznad obitelji,svome Bogu uporno govoriti..."vrati mi moje krpice"ja bih bila ono prije...nema tog adraga moja sestrice...pred Tobom i Tvojom obitelji je novi put,o Tebi ovisi hoće li taj put biti posut oštrim kamenjima i staklovinjem,ili ćeš ga u prihvaćanju "novog"života sa svim nepoznanicama i osobnim križevima,asfaltirati,kako bi svom mužu i djetetu osigurala bar malo odmora za noge i nogice....samo o Tebi,a kad jednom odlučno kažeš Da-hoću i želim Kriste ići za Tobom,sve ostalo će Ti se nadodati...

Vjeruj mi draga moja vox,sestro u Kristu,samo su poniznom čovjeku otvorene oči da vidi Boga u svoj Njegovoj Ljubavi....samo mali i ponizni čvrsto vjeruju Božjim obećanjima...i stoga kada Ti vjera postaje teškom i prijeti na neki način d a je napustiš,odluči se vratiti na put kojim si nekad hodila,iako ja bih kazao d a i ti i dalje hodiš tim putem,samo su malo građevinski radovi stali,otvori se Bogu svome i prisili se srcem činiti i biti bolja,prvenstveno svom mužu i svom djetetu,tom predragom anđelu kojega Vam je Bog podario...ni sama nisi svjesna koliki dar imaš i koliko i na ovom našem forumu meni osobno vrlo dragih ljudi bi željelo taj dar imati(iako vjerujem d a će im s eBog smilovati i dati ono što iskreno žude)...zato glavu gore,evo stekla si ovdje u ovom virtualnom svijetu mnoge nas,koji suosjećamo i spremno smo iako te nikad ne vidjesmo sve dati i položiti za Tebe iz ljubavi da osjetiš Božju blizinu i d avratiš vjeru u boga svoga...

Nema toga,što u zajedništvu i Ljubavi nismo u stanju učiniti za sestru i brata svoga...pa pogledaj draga moja koliko Ti se samo javilo dragih i dobrih ljudi,spremnih da odmah uskoče pomoć,i da ne misliš ne samo ovako virtualno i na mnoge druge načine...svi smo mi ljudi s asvojim obvezama,nitko nema vremena na razbacivanje,ali kada se vidi i osjeti d a nekome treba žurna pomoć,tada smo spremni sve ostaviti i barem toplom riječju i ljubavlju pokazati koliko susojećamo i koliko smo spremni pomoći...

Eto,već vidim,pozive na kavicu,imaš pp,društvo s epovećava,imaš s kime i kome povjeriti svoje brige,probleme,svoje stanje,koje uvijek ima izlaz...jer Ti si vrlo pametna,načitana mlada žena,i jednog dana kada posložiš sve onako kako bi bilo po Božju što bi rekli naši "stari",i svoj faks možeš završiti i sunčati se i ispijati kavicu i biti sretna i radosna unutra,jer gledat ćeš supruga drugim očima,vratit ćeš svoju žensku elokventnost na prirodne grane ,Tvoje dijete će sretno i radosno rasti i odrastati,mir će zavladati u Tvojem srcu,a tko bi onda išao,kako kažu opet naši "stari"ipered pogače kruha tražiti"....možeš li i želiš li to draga moja sestrice?

Oprosti na malo podužem upisu,nadam se da ćeš ove moje riječi shvatiti u duhu dobronamjernosti i Ljubavi prema Tebi,a ako je koje rečenica malo oštrija,ona je prvenstveno upućena meni...želim Ti radostan i blagoslovljen ovaj i svaki drugi dan u ovom našem lipi beli Zagreb grad:wink:

S poštovanjem,

- bas si dobro rekla, sve ti je to covjek! i sve ce to draga proci!
a dok ne prodje dojdi ti meni na jednu kahvicu, pa cu ti ja malo izgnjaviti tvog malog cupavca, usput cemo malo i i odmah ce ti biti bolje!

Vox ništa ti još na ovo napisano nemogu nadodat,već da sam sigurna u to da ćeš uspjet uz Božju pomoć i jednog dana ti drugom pomagat upravo i ovdje na ovom forumu .
Vjerujem u tebe i znam da ćeš sve posložiti uz Isusovu pomoć!
Zato Bog nek te blagosovi i da ti snage!

joakime, nemam ti što oprostit, nego, zahvalit Bogu jer, prozreo si me... da, jesam oholica. duboko to u sebi znam,al uvik izvlačim nešto kao opravdanje...za sebe, situaciju... da, ne dam da bude po Njegovoj volji, nego ko ona "budi volja tvoja, al penzija je moja" (neki vic...). ogromni je to kamen spoticaja, jer neiš nije kao prije, a ja još živim u prošlosti i samo za sebe... i nije ni čudo što se ovako osjećam... ok, istina je da ženama nije lako...prvo dite...ne znaš što te je snašlo. al, ako si miran, ak imaš onaj mir....
mogu se ubit il mogu živit. pa kad već živim, što drugo nego li - nek živim kak spada... tešak je ovo boj. opaka bitka... kako se riješiti oholosti...kako se zbaciti sa prestolja koje uzurpirah Gospodinu...?
vjerujem, kad bi to postigla...bila bi i majka i supruga...ali, bila bi i jedna obična malena ja...s kavicama, faksom, obiljem sunca....

fiducia, rado, vrlo rado...ja sam na istoku ovog velebnog grada

hvala Gospodinu koji ni najjadnije, najokorjelije ne ostavlja na cjedilu, nego zove i doziva, vuče k sebi, konopcima ljubavi.....

i još, rebeka, milost s tobom...tvoji postovi, posebno onaj o uzroku,korijenu nezadovoljstva...vode upravo k tom saznanju.....

draga voksice ja ti samo mogu reći da si jako hrabra žena, i da jako iskreno i realno gledaš na svoj život. svaka čast to nije mala stvar , jer ima nas koji čitav život sami sebi lažemo pa i drugima i sve nešto pokušavamo uljepšati. E sad kad si tu barijeru prošla ideš dalje . Isus voli ljude čak šta više obožava iskrenost , tako olakšavaš svoje srce i manje griješiš, Što ti je srce čistije više ćeš Božije ljubavi primiti. Otvori svoje srce Gospodinu da djeluje. Pozovi ga u svoj život .
Raduj se svom djetetu i mužiću jer je veliki blagoslov sve to što imaš.
Zahvala Bogu i ljubi sestro , ljek za ranu je ljubav. Ljubi i bit ćeš ljublljnaa.
A mi smo tu da ti tu ljubav pružimo i pokažemo.
nemaš nas šta moriti i mi kukamo to je normalno.
Sretan ti dan zaljubljenih, potraži taj osjećaj danas u sebi koji si sakrila kad si se zaljubila u svog muža neka te obuzme.
Bog te blagoslovio , ljubim te.

voxi ja sam pak na zapadu, kad budes za pokret slobodno javi, ili cu ja k tebi, ili se pak najdemo negdje na sredini

Voxi -Evo svi smo uz tebe i svi te volimo,ali os svih nas najvise te voli ISUS i zove te da mu se predas i povjeris,mi cemo moliti za tebe i tvoje drage,a Isus ceti pomoci naci pravi put u daljni zivot.

ISUSE UZDAM SE U TEBE