www.tebe-trazim.com

Draga Višnja evo baš mi je drago što sam pročitala tvoje svjedočanstvo, Hvala Isusu na toj velikoj milosti koju ti je dao, ja točno znam kako si se osjećala jer sam u takvoj situaciji i ja sama. Molim za obraćenje svoga muža i ne odustajem, vjerujem da ću jednoga dana i sama moći svjedočiti ovako kao ti. Slava Isusu!

Hoces sigurno,samo cvrsto vjeruj i budi upornaBogu je sve moguce sto je nama nemoguce,a sve molitve su kada tada uslisane.B.B.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Draga Visnja predivno svjedocanstvo. .
Hvala i slava Isusu.
____________________
VJERU IMAJTE VJERU .
BOG JE LIJEK I LIJECNIK.

Neka je slava i hvala Gospodinu na svemu što čini u našim životima. Neka se Njegova volja provodi.
Višnja draga hvala ti na ovom za mene poticajnom svjedočanstvu i ja sam sada u tim molitvama, i molim da i moje slično svjedočanstvo osvane skoro na stranicama foruma.
BTB

Evo napokon sam osjetila potrebu da i ja svoje svjedočanstvo ovjekovječim na ovom mom forumu.
Pošto u meni gori želja da služim svom gospodinu na bilo koji način, da širim Božiju Riječ pa se nadam da će i moje svjedočanstvo dirnuti neka srca da traže i čeznu za Isusom.

Zovem se Marijana imama 23 godinice i dolazim iz hiperaktivne obitelji totalno. Moji roditelji su se mladi uzeli i dobili mene 84" kad je veliki snjeg pado pravo olimpisko dijete. Tata je volio buran život imao problema s alkoholom a kad popije postaje nasilan. Jedno vrijeme je tukao moju mama i svaki put kad se to desi znao nas je napustiti po 6 mjeeci manje više zavisi koliko dotakne dno. I kad dotakne dno obiđe sve kafiće, svi ga napuste " prijatelji" i druge žene, vrati se mojoj majki s buketićem ruža i traži oprost plaće, kumi, moli. A dok njega nema mama sjedi u depresiji na balkonu bilo ljeto ili zima dan i noć čekajući ga i ja zajedno s njom. Poslije 4 godine dobila sam sestru koja je većinom bila s bakom i dedom pa je Bogu HVALA puno toga propustila u našem životu.Sjećam se mnogo noći kad sam stajala na balkonu bosi noga u piđami sa 10 godina tješeći svoju majku i dajući joj neke savjete. npr. draga mama moraš vjerovati ima Boga , sutra je novi dan imaš mene i sestru, trebaš se boriti , možemo mi živjeti i bez tate....
Poslije nekog vremena mama je skupila hrabrosti pa mu se suprostavila da je ne tuče pa je ispao još gori problem tukli su se međusobno. svaka svađa je završavala s puno krvi, s razbijenim namještajem i staklom po kući , često sam i ja dobila koju pljesku ono slučajno kad sam stala između njih dvoje da prestanu jer se sestra jako bojala. Stigao je rat koji sam provela odvojena od svoje sestre bila sam s drugom bakom a roditelje nisam vidila 3 godine Bože oprosti al mi nisu nimaolo falili. Poslije rata vratila sam se kuci i dobili smo još jednu prinovu kako nas je Bog obradovo rodio se mali anđeo moja mala seka. I svima nam je bila smisao za život. Kako vidite pravo buran život mojih roditelja tako da u njemu nije bilo mjesta za Boga i vjeru,, nekad su ga znali spomenuti al samo u psovkama. Neznam kako al smo moje sestre i ja imale jaku vjeru uvjek smo se molile i išle na svetu misu. S vremenom smo napunjene mržnjom i prezirom počele tonuti. Znale smo da nismo sretne al nas ništa nije ni zadovoljavalo. Bile smo dobre osobe i brinule se jedna za drugu al smo opet bili i ljubomorne , sebične i osvetoljubive. nismo mogle istinski voliti jer nismo bile voljene. smatrala sam da sretne obitelji koje imaju puno blagoslova i vjere, ljubavi prema svojoj djeci da su malo nastrani i da nisu normalni. U svojoj 20 godini sestra i ja odemo od kuće . Nismo pobjegle nego rekle roditeljima da želimo živit same. Bili su ljuti jer smo ih "OSRAMOTILI" pred "prijateljima jer mi smo ipak zlatna djeca koja se nikad nisu čula ni pravila probleme za poželitit. Dobro smo se snašle ja sam radila tri posla da svojoj sestri sve pružim. i svaki dan zahvaljivala Bogu što nismo gladne. nakon jedne godine moja sestra kaže da se udaje i tu mi se svijet srušio. Bila sam sretna jer se udaje iz ljubavi i ide u kršćansku obitelj al opet moja sebičnost se upalila ostala sam sama. Svadba je prošla odlično ljudima smo se pokazali kao sretna obitelj kao i obično. Od tog dan ja sam svatila da lutam,, prazna osoba puna mržnje. Moj otac Bog mu dao zdravlje pošao je na molitvenu zajednicu i meni je preporučio ,al nije bilo moje vrijeme. Počela sam čeznuti za Isusom , tražiti ga , pojavljivati se na Svetoj Misi. Uputila sam se sama na hodočašće u Cibonu na Dobri Pastir i teme je bila daj mi Isuse srce od mesa ne želim srce od kamena. Kako me je pogodila srce mi je naciklo, poslije toga sam pošla u molitvenu zajednicu gdje sam upoznala svoju braću i sestre koji su mi pomogli da se otvorim , predam Isusu i da oprostim. Oprostila sam svojoj majki i sad joj pružam ljubav koju nikad nisam dobila od nje i ne tražim ništa za uzvrat. Ljubim svoga tatu jer ga je Isus promjenio i sad je dobar čovjek , malo je se udaljio od crkve sad je i bolestan al se trudim vratiti ga Isusu pod noge jer sam ne može. Volim svoje sestre jer su moj zrak bez kojeg ne mogu.Blagoslivam svoje prijatelje jer su Božiji blagoslov za mene jer ih imam. A njviše volim svog Isusa i Majku Mariju jer su mi preko Duha Svetog dali novu priliku, izbrisali mržnju iz mog srca. Nije lako svaki dan imam velike kušnje al sva sretna predajem Isusu ,, molim stalno pa mi je dan prekratak jer puno ljudi ima sad u mom životu, idem na misu skoro svaki dan, Zahvaljujem i služim svom Gospodinu .
Ja sam mislila da je ovaj moj život bio od Boga da je moj križa to i točka,al ne Bog ne želi da budem sebična , i da ne opraštam a kamoli da mrzim. Sad ljubim , ljubim i ljubim , HVALA I SLAVA MOM ISUSU.

Draga Nana mlada si jos,prosla si trnovit put djetinstva,ali Bog i za tebe ima svoj plan.Dao ti je snage i On te je ljubio i pratio u svim padovima.Hvala Isusu da si posvjedocila ovako divno svoj mladi zivot.No bitno je da si krenula dobrim putem i da si roditeljima sve oprostila.Isus je bio i ostao uz tebe i pratit cete dok got miu budes dozvolila.Cvrsto vjeruj i nastavi i dalje molitvama i hodanjem na svete mise i vidjet ces kako ce ti biti ljepo.Kad mislimo da su nas svi zaboravili grijesimo jer Isus nas nikada zaboraviti nece,a i ovi dragi ljudi ovoga foruma su uvijek spremni svakome pomoci.Joakim ima predivna uputstva za svakoga,a i svi ostali TTovci su super.Bogu hvala za tebe i Bozji blagoslov.Uz Bozju pomoc nastavi svoj put.Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

draga nana, stvarno ti nije bilo lako, ali je evo sve iza tebe i to stoga jer si poslusala Njegov glas i pozeljela zivo srce! neka te dragi Bog blagoslovi da i dalje svojim zivotom ovako lijepo svjedocis!

hvala Višnjice draga, Tako sam sretna što vas sve imam braco i sestre u Kristu. moje srce je sad ovoliko

Draga nana ....

Baš čitam i iznenađena sam jer se u tvom svjedočanstvu s puno toga mogu poistovjetit...slično se i meni i mojoj obitelji dešavalo i dešava...osim uobičajenih životnih problema problem je i alkohol...imala sam isti put kao ti sa tvojom sestrom kada ste bile male i sve te osjećaje s kojima si se ti borila tako se i ja borim sve više i molim Isusa da mu se još više približim u tim patnjama i moleći za druge...više mi nije ni važno kada će se problemi riješiti i kako nego samo znam da nisam sama jer je On uz mene i zaista veselim se svakoj molitvi , razgovoru s Isusom, svaka molitva mi je utjeha i u zadnje vrijeme osjećam neopisivu radost.Nana ono što sada proživljavaš, svu tu radost koju vidiš u svojim roditeljima, sestri i sebi samoj to te Bog obasipa svojim darovima milosti jer si nakon toliko patnje i boli vjerovala i imala povjerenja u Njega.Mogu samo reći Hvala i Slava Bogu koji nikoga na ovom svijetu ne ostavlja samog kada i sami mislimo da smo napušteni od drugih.

BVB!

Dosao je red i na mene da kazem svoje svjedocanstvo koje je naspram vaseg malo kao zrno pijeska u pustinji.

Dakle zovem se Tomislav, imam 18 godina i zivim blizu Velike Gorice. Vratit cu se prvo na svoje djetinjstvo koje i nije bilo bas sjajno. Sto se tice roditelja oni su bili gotovo savrseni. Otac i majka odgajali su me u ljubavi i koji put je znalo biti svada medu njima ali nije nikada bilo nasilja tipa tuce i nanasanja fizickioh ozljeda. Sad da se vratim na pocetak. Dakle jos u ranom djetinjstvu tj jos kad sam isao u vrtic bio sam okruzen losem drustvu. Krali smo iz ducana, iz kuhinja u vrticu itd itd. Da ne duljim previse doslo je vrijeme kad sam krenuo u skoli sa tim deckima iz vrtica i nastavilo se i dalje raditi gluposti po skoli sve dok se nije tada moj najbolji prijatelj morao odseliti u Zagreb i nakon sto je otisao ja sam se postupno poceo odvajati od tog drustva i krenuti drugim putem... ni sam danas neznam sto je bilo presudno da sam se poceo razilaziti s njima. Sve je to islo do 6 razreda OS dok odjednom nisam poceo biti glavna meta ismijavanja u skoli. Nisam to jednostavno mogao podnositi jer sam veliki emotivac i sve previse srcu uzimam... i tako trpio sam to do srednje skole i sve vise i vise tonuo... povukao sam se u tih par godina totalno bio u sebe... nisam ni s roditeljima vise toliko komunicirao. I krenuo sam u srednju skolu i ja onako povucen nisam se mogao nikako uklopit i pocela su ponovo provociranja... doslovno sam bio poludio jer nisam znao s cime sam ja to zasluzio da me se toliko zadirkiva... kroz toliku sam patnju prolazio a nisam znao zbog cega moram toliko patiti... i sva moja patnja je jednom morala isplivati van jer nisam vise mogao u sebi zdrzavat... kako bi manje o tome razmisljao poceo sam provoditi svoje vrijeme za racunalom. Postao sam doslovno ROB virtualnog svijeta. Nisam se te ovisnosti mogao nikako osloboditi. Sve vise sam tonuo i tonuo. Nikako nisam mogao shvatiti zbog cega ja to zapravo patim. Koja je svrha te patnje. Majka mi je proslo ljeto krenula na karizmatske susrete u siget i naravno zvala me je da krenem s njom ali svijesno sam odbijao jer se nisam htio maknuti iz virtualnog svijeta. Sve vise sam tonuo i tonuo i doslo je do te faze da me razrednica "tjerala" kuci iz skole jer me nije mogla gledati kako patim iz dana u dan. Lice mi je bilo doslovno zeleno koliko sam se mucio jer neznam da li sam spomenuo imam predcirno stanje zeluca i gastritis. I napokon kucnuo je moj cas i otisao sam jedan utorak sa majkom u Siget i to je otvorilo vrata Bogu prema mome srcu. Nakon toga vise nisam imao uopce potrebu za racunalom bio sam prakticki preporoden. Nakon toga otisao sam na seminar koji se isto tako odvijao u Sigetu i taj seminar mi je znacio vise u zivotu od bilo cega. Od tada skoro svaki dan redovito molim krunicu i svakim danom osjecam kako je moja vjera sve cvrsca i cvrsca hvala dragom Bogu. Nemam vise ni potrebu zapsovkama a prije sam znao dosta psovati. Neki dan se porezem sa skalpelom i nista. Nasmijem se i uvijek u sebi kazem "ne postoji nista na ovome svijetu sto vrijedno moje psovke". Bilo mi je nevjerojatno kada sam vidio na seminaru gospu kako se smije. I pitam ja majku daj pogledaj sliku gospinu sliku i reci mi sto vidis. Kaze ona meni kako je nesto zabrinuta. Znaci svatko na svoj nacin vidi tu sliku. No na tom seminaru sam vidio i stvari za koje nisam bio ni svjestan. Na polaganju ruku sam vidio kako zlo izlazi iz covjeka cuo rijeci koje nisu ljudske i bilo mi je potrebno pola mjeseca da se emocije slegnu i da pocnem normalno funkcionirat jer jednostavno sam se bojao da se i to meni ne dogodi kao i tim ljdima koji se rjesavaju toga zla u sebi.

Eto to bi bilo ukratko to o meni... mogao bi jos toga pisat ali mislim da sam rekao ono najvaznije

lp i bvb