www.tebe-trazim.com

Oceva ljubav si je izmislils bogatu nadoknadu za sve suze Njegove djece(Otk.21,4).Uzet ce ih u narucje,zagrliti ih,kao sto to Isus pokazuje u prispodobi o izgubljenom sinu.Nakon nasih patnja dat ce nam udio u vjecnoj i nadasve vaznoj slavi(2kor 4,17).Radost i veselje neka nas zaokupe.Bezgranicno ce nas nagraditi i pokazati nam radosnu zrtvu iz nasih dana sijanja.Prema tom cilju nek budu usmjerene nase misli, pa ce nam najveca patnja postati malena.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Da osjetila sam i to mnogo puta,moj problem je sto sam slaba,i sto sam grijesnica..tako padam, i trazim pomoc njegovu.


Cesto imamo spoznaju o Bogu, ali neki puta fali mi povezanost s njim. Bog je neki puta izvan mojeg svakodnevnog zivota. On ne moze svojim djelovanjem uci u moj zivot. To je ono sto je umojoj nutrini, vrijeme je da se promijenim. Jer ne zelim da zivim odvojeno od Boga,
i tako cesto cujem, kako me zove..

Zoveme i preko mojeg bliznjeg, koji cesto puta bude neprimjecen...

tako .."dotičeš"....joakime ovim minuticama...
...svakog jutra...otvaraš neke nove prostore...
..riječima koje sam već čula...a opet...ovdje ponekad poprimaju nove dimenzije...i kao da svaki put ..."čujem"...nešto drugo...u istim riječima...
...jutros me preplavi riječ....strah od dodira......i sjetih se...svog straha od Njegova dodira...a opet želje i čežnje za tim dodirom...
...Odgađala sam taj Dodir za vrijeme kad budem spremna...kad mogu doći pred Njega...onako čista i zadovoljna sobom...
...i nikako ....dočekati tu spremnost....baš naprotiv...sve dalje sam bila ...i sve dublje tonula...sve manje su se nazirali tragovi tog susreta...dok sam čekala svoju “spremnost”...
...a On ...je čekao ....da me baš onakvu...razbijenih koljena i uprljane haljine ...privine k sebi...
...da shvatim...da ne mogu sama...oprati ništa....da to samo On može...i da mu nije važno da dođem čista...
...baš naprotiv...da mu takva i trebam najviše dolaziti...i
.Jer Njemu nije važno ništa....osim želje...u mom srcu da dođem k Njemu...pa čak mislim ...da ni količina vjere...nije bitna...u tom početku, već samo srce željno tog dodira...srce...koje se ne boji...jer je svjesno svoje slabosti i nemoći bez Njega...
..Koliko vremena ponekad treba proći ...da bismo to shvatili...koliko bježanja od stola...gdje On sjedi...koliko.skrivanja...traženja...i lutanja...
....i koliko olakšanje...i kolika radost...kad shvatimo...da smo baš zato...što smo tako slabi i mali...Njemu dragocjeni...jer zbog nas je ovdje...

...kako to lijepo kaže Sv. Mala Terezija:

O Isuse, kako je tvoja ptičica sretna što je slaba i malena: a što bi bilo od nje da je velika? ...Nikada ne bi imala smionosti da se pojavi u tvojoj nazočnosti, da drijema pred tobom... Da, to je još jedna slabost male ptičice kad hoće da gleda u božansko Sunce i kad joj oblaci smetaju da vidi jedinu zraku; protiv volje joj se njezine očice zatvaraju, njezina se glavica skriva pod krilce, a siromašno malo biće zapada u san...

i mene muči što stalno, svugdeje i preko svakoga ćujem glas Gospodnji, a nekad sam tako slaba . Ne mogu da se oduprem grijuhu pa mi u glavi zvoni milijun pitanja.
Sv. Majka Terezija je napisala :
Žeđam za tobom. ovakvim kao što jesi. Nemoraš se promjeniti da bi vjerovao u Moju ljubav. Jer će te upravo tvoja vjera u Moju ljubav PROMJENITI.[/u]

Bog je u svakom covjeku koji ga voli,Bog nam daje sebe u svima i po svima koji ga ljube,Bog nas zeli sve privesti na pravi put,Bog nam dopusta i nase slabosti da nas kusa kako i koliko smo jaki biti uz Njega i s Njim.Bog nas opominje iz dana u dan,Bog nam se daruje i kroz nase bliznje i kroz one koji nam ne zele dobro.Bog nam dopusta i lose stvari kako bi nas time doveo do obracenja.Bog nam daje i bolesti da ga bolje upoznamo i da smo mu uvijek spremni reci DA BOZE evo me!

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Bog nas zove uvijek, no mi ga često ne čujemo - bar je tako u mom slučaju.
Još uvijek se ne prepuštam u cijelosti Njemu, nego držim neke rezerve razmišljajući da ponekad mogu i sama - moja oholost na djelu
No On i dalje zove, i svaki put kad pogriješimo još jače i revnije kaže: "Ostavi sve i pođi za mnom", tada nas još jače ispunjava svojom prisutnošću kako bi nam pokazao da i kad griješimo On svoje glave okrenuti od nas neće, da je Njegova ruka uvijek tu i uvijek ispružena za nas i da on čeka.

A u onim trenucima kad mu se prepustimo on sije sjeme ljubavi u naše srce i to sjeme iako malo kao sjeme gorušice raste u nama i pobjeđuje zlo.

Braćo i sestre kako smo blizu Kraljevstvu Nebeskom često ni sami ne slutimo, samo trebamo otvoriti vrata srca svog koja su često gvožđem okovana i teško ih se ili nikako ne otvara.
Kad bismo samo imali dovoljno povjerenja i vjere u njega i slomili ta vrata koja nas od Njega dijele uživali bismo u Kraljevstvu Nebeskom već ovdje na zemlji.
Molim te Gospodine Isuse pošalji Duha svoga i učini srca naša po srcu svome, daj nam srce od krvi i mesa, omekšaj ove ćudi kamene i ogrij naše grudi ledene.

magdalena 1 moram ti priznati da mi tvoji postovi na ovoj temi na divan način griju dušu,
divno je čitati riječi iz kojih isijava toliko nadhnuća - hvala ti sestrice -

Jedan divan svećenik je rekao da čim poželimo tražiti i slijediti Isusa - to znači da je zapravo On nas pozvao...

Evo, tako sam ja osjetila Njegov poziv...
Ništa veliko, ništa bučno, ništa tragično, ništa spektakularno se nije dogodilo, nekako neprimjetno se Isus "uvukao" u moj život prije nekoliko godina... iako je On zapravo bio nazočan od mog rođenja na onaj tradicionalni način - redovito sam išla na Sv. Misu, vjeronauk, čak sam i čitala na Sv. misi...Netko je na ovom Forumu napisao možda najljepšu pjesmu koju sam ikad pročitala o Isusu - nešto o tome kako je Isus za tu osobu dugo bio samo papirnati, samo sličica... Takav je bio i kod mene jako dugo... Baš tako - lijepa sličica na papiru...drag čovjek za kojeg kažu da je Bog...
Nisam Ga shvaćala ozbiljno, iako sam oduvijek u dubini duše dopuštala mogućnost da je on zaista Bog i da ako Bog postoji - to može biti samo taj divan čovjek sa sličice...
Ne znam ni sama kako, gotovo neprimjetno sam počela gorljivo tražiti "sve" o Isusu, razgovarati s vjernicima, ispitivati ih, procjenjivati, vagati sve što sam čula i vidjela...Kad sam vidjela da "ima tu nečeg" - odlučila sam i ja - skočiti... Skočiti u to more... Odlučila sam živjeti po svih Deset Božjih zapovjedi jer me nešto neodoljivo vuklo k tome...ne osjećaj da ću napokon biti mirna i sigurna i tako si osigurati mjesto u Raju..nego duboka uvjerenost da je to JEDINI način na koji možemo smisleno živjeti ovaj život...spoznaja da je to jedina istina- da na taj način barem malo iskazujemo Ljubav prema Isusu...svome Stvoritelju...
Vidjela sam velike promjene u sebi. Sve je postalo toliko drukčije, posebnije, ljepše - a izvana se činilo kao da sam puno toga počela gubiti...
Danas je Isus moj dragi Prijatelj. Nije više tek lijepa sličica.
Jako mi je žao kad me stignu sumnje
i jako mi je žao svih onih ljudi koji nisu primili za sad dar vjere...
Teško mi je gledati ih kako se muče svojim slabim snagama...

Često se, nažalost, ipak ne odazovem kad mislim da me Isus zove..često mi se učini: Joj, ali ne mogu još i to...Pa zar je i to grijeh? ili...
Ah, pa zar bih i to morala pružiti svojemu bližnjemu? Zar nije bilo dosta, umorna sam...

Eli Bog te blagoslovi,predivno si ovo napisala,jedno divno svjedocanstvo kako je Bog uvijek uz nas,samo je na nama kada cemo i kako mu reci -evo me Isuse.Ja Te trebam,ja Te zelim,ja Te volim i ja Ti se potpuno predajem.Hvala Ti Isuse na Tvopjoj ljubavi koju si nam spreman uvijek dati,hvala Ti Isuse da nas uvijek opominjes i cekas kad malo odlutamo,kad smo slabi,hvala Ti Isuse da nas volis bas takove kakovi jesmo.Hvala Isuse.

ISUSE UZDAM SE U TEBE