www.tebe-trazim.com

Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. 7 Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. (2Kor 9,6-7)

Svi smo bili u prilici biti i prosjak ..i bogataš ...i primatelj i davatelj...
i nekako osjećam ...koliko smo uspjeli primiti....toliko se naše srce moglo otvoriti i za davanje...toliko stvarno možemo i dati...
Tek u školi evanđelja...naše srce se usmjerava i odlučuje za davanje....
Tek u toj školi predajemoi srce Ljubavi..koja se tada po Njemu, doista počinje razlijevati po našim srcima......i tada prestaje naš svijet...i počinje Njegov u nama...
...samo po Njemu...prestaju važiti naše mjere...naše računice...naša vaganja...koliko drugima...koliko sebi......Puštamo li Njega u naše dane...On čini u nama..

Nedavno...prisustvovah ...odlasku jednog čovjeka...koji je čitavim svojim životom ...svjedočio tu Ljubav i evanđelje...
Evo ..jednog djelića njegovog svjedočanstva...koje je mene toliko dotaklo..

„Malo prije nego što će i kod nas izbiti rat, jedne hladne nedelje ...vidjeli smo dugu kolonu automobila, sačinjenu od ljudi kako se slijeva prema Bosni. Most je bio zatvoren, a kolona duga 30 km stajala je već dva dana.
Žena se vratila s posla (radila je u trgovini) i rekla da više nemaju robe, ljudi su sve pokupovali.
U koloni su mnogi bili gladni i s malom djecom.
Pogledali smo se i razumjeli...moramo nešto učiniti...
Moja je majka počela kuhati kavu...čaj...ispraznili smo smočnicu i nosili ljudima koji su čekali u koloni...
...Mnogi su nas s nevjericom gledali, no nije bilo vremena za razmišljanje...
Pomisao da ti ljudi trebaju pomoć ...da su djeca promrzla i gladna ...navela nas je da činimo ludosti.
Morali smo primjerice hodati 5 km za kolonom kako bismo pronašli jednu obitelj i donijeli opranu bočicu i toplu vodu za dijete...
Radost koju smo iskusili kod kuće, kad smo ispričali sve što smo doživjeli bila je ogromna...
A na naše veliko iznenađenje, kad smo pogledali u košaru u kojoj smo nosili hranu ...vidjeli smo novac.
Točno onaj iznos koji smo bili dužni tih dana...
Zaista smo doživjeli istinitost tih riječi „Dajte i dat će vam se“...

Bila sam svjedokom ...svjetlosti ...kojom je taj čovjek zračio..Božje svjetlosti ...koja je doslovno isijavala iz njega...
Svojim je životom otkrivao...da je ušao u prostore potpune raspoloživosti i da je njegov život u svemu preobilan..
..a to blago...u košaricama...nije bilo samo u onom iznosu novčanom...
...to blago...još i danas dotičem...u njegovoj ostavštini...u njegovoj djeci...u kojima se njegov život nastavlja...
...istom dubinom...i istom Ljubavlju zahvaćen...

Gospodin daje desetorostruko od onog što mi damo - ovo je braćo i sestre potpuno točno.

Od kada smo ja i mužić odlučili davati za potrebite, svaki put kada damo novac, bez obzira o kojoj se sumi radi vrati se doslovno desetorostruko - eto tolika je ljubav Njegova.

No ono gdje mi ljudi obično zakažemo, nije davanje milodara, nego davanje ljubavi.
Pa koliko puta sam sama propustila posjetiti bolesnog, utješiti tužnog, zagrliti ljubljenog, pružiti ruku onom koji me ne ljubi, poljubiti nevoljenog, nahraniti gladnog....
Gospodine daj mi da svako stvorenje gledam tvojim očima i stvori mi srce po srcu svome, srce za ljubav i davanje.

I na kraju moram staviti jednu izjavu majke Tereze koja mi često padne na pamet:"Biti nevoljen, zanemaren i zaboravljen od sviju, to je po mom mišljenju veće siromaštvo i glad, nego nemati što jesti".

Da Zozi ovo što si napisala baš jetako,i j a često puta razmišljam zašto bože ovo ili zašto bože ono,zašto ja zašto meni,pa nisam nikog ubila,nisam na tebe bože bacala kamenje,i na sva ta pitanja odgovor dobijem kroz molitvu drugačije neide

Predivna razmisljanja drage moje sestrice.Zaista se cesto zapitamo zasto ? Pravi odgovor nam daje uvijek nas predragi Spasitelj,nas dobar Bog.Moramo prihvatiti svaki kriz i kad ga od srca prihvatimo,tada nalazimo i odgovor na ono -zasto ? Sve sto nam Bog daje ,sveto je,jer On zna zasto daje ! Zna On dobro sve nase slabosti,pa nam cesto puta stavlja na put i prepreke,da nas ojaca.Kada u svakom zivom bicu vidimo Ljubav Bozju,udahnimo ju duboko,jer Bog nam se daruje i kroz druge.Sa svim nasim slabostima moramo se boriti isto kao i sa nasim dobrima i za sve zahvaljivati Bogu,jer On nam je podario zivot,zivot u izobilju.Nas Bog je velik Bog.Hvala mu i slava u vjekove. Amen.

magdalena divno je ovo sto si napisala, bas me je dirnulo

1Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom

da...obavezni smo evanđelju...no pročitavši ovo jutros...
pojavi se misao...koliko je blago...imati ljude uz sebe...koji nas privukoše evanđelju...koji i sami postaše evanđelje živo nama...
...koji su u istini...i kad je zgodno i kad nije...
...koji upozoravaju...koji "zapovijedaju"...ali u ljubavi...
koji nam doista životom svojim i zauzetošću za nas....srcem listaju...stranicu po stranicu tog evanđelja...

...ne tako davno...na jednom mjestu...napisala sam ovo...

Jeste li razmišljali o tome...kako neki ljudi...uđu u naš život ..i obogate ga u mjeri..koju je teško izreći i uopće shvatiti...
U pojedinim fazama našeg života oni nas grade,..usmjeruju...prema osobnostima kojima su nas privukli...mi izgrađujemo svoje stavove...
Kad smo na pragu odrastanja...oni utječu na naš život...svaki od njih ostavlja dio sebe u nama.
Postoje ljudi, koje nikad ne upoznamo...a osjećamo ih tako bliskima..
Ponekad to može biti neki pisac...kojeg osjetimo...baš ono ...duboko....ponekad pjevač...
...ja koliko god bila tužna ....u kakvom god stanju bila...kad čujem Balaševića...neki posebni titraji...preplavljuju moje srce...i ono se ispuni toplinom...On je jedan od rijetkih koje čujem, ...ostale slušam...
...Ovdje bih ustvari...željela opisati nekog drugog,...nije pjevač, ...nije pisac,...nije dugo, ali je jako...Drugačiji je od svih ljudi koje znam...Neukalupljen, svoj, ...potpuno drugačiji od drugih...
Istovremeno toliko toplo...a opet toliko mudro biće...zahtjevan, izričit...bez kompromisa.
Stamen...i jak..... Božji.
Kad bih krenula dalje ...prešlo bi u patetiku...a da to spriječi,....jednom je u svojoj providnosti Bog odredio da ga opiše Stjepan Lice....umjesto mene....

Prijateljujem s čovjekom koji mi svako malo otkrije neko čudo. Čudo običnosti. Čudo nadohvat ruke. U onome što uopće nisam uočavao, on nalazi neslućeni svijet. Neizrecivu toplinu. Blizinu koja sve čini razumljivim. Ili barem prihvatljivim. Pod njegovim pogledom niče preobilje života. U njegovoj riječi odjekuju poruke koje podupiru, raskriljuju disanje duše. I što je najljepše, on me spremno uvodi u taj blagoslovljeni svijet. Uvodi svakog tko se odluči na hod s njim. Na zajedničko nasljedovanje Boga koji ide pred nama. Među nama.
Riječ koju sam čuo već mnogo, mnogo puta, on mi daje čuti na posve nov način. Riječ koju on izgovara, razotkriva svoju iskonsku svježinu. Njegove riječi, nerijetko zahtjevne, pa i oštre, dobro se snalaze sa zbiljom. Zauzimaju se za nju. I nisu spremne odustati i kada je sve uokolo neprozirno.
On poznaje svijet boli. Korača kroz njega. Nijednoj patnji ne izmiče. Svaku će patnju koju iskusi u životu drugoga prihvatiti kao svoju. Jer on život razumije samo kao službu Bogu i čovjeku. I zato za njega nema sreće ako je ne dijeli s drugim.
Sklon riječi, osluškuje ju čitavim bićem. No, tišina je njegovo odmorište. Njegov najdublji govor. Zadivljen i zahvalan zastane kad god uzmogne. Povuče se u osamu. U neuglednost.
Skromnost je prostor u kojemu se najbolje snalazi. Ne treba mu mnogo, no željan je susreta, istinskih susreta s ljudima. Bilo to jednostavno druženje ili zajednički svakodnevni napor, njemu je dovoljno.
Sve što daje, daje toliko od srca da i ne primjećuje da je dao. Da se do kraja posvetio. A pritom se, gotovo smeten, pita zašto nije dao više. S dubokim uvjerenjem i poniznošću govori da je ostao dužan i životu i čovjeku.
Žestok i blag uporno ponavlja da je svakome darovano da bude svet. Da je svetost istina o svakom čovjeku. I da je do čovjeka tek da ima hrabrosti odlučiti se. I ustrajati, unatoč svojoj slabosti.
Dječački bezazlen, s prihvaćanjem i povjerenjem ide kroz sve u što ga život uvodi. Nije potrebno mnogo da ga se rani. Nije potrebno mnogo da ga se usreći. Ali nitko i ništa ne može ugroziti stamenost vrijednosti koje žive u njemu. Nitko i ništa ne može ga odvratiti od zagledanosti u Boga. Od pune životne vjernosti Bogu. Jer za njega sve tek u Njemu i po Njemu stječe smisao.
Bio blizu ili daleko, za mene je dragocjeno što postoji. Govori mi i kada ga ne vidim i ne čujem. Na osobit način svednevice ga susrećem. I zbog njega mi je mnogo ugodnije boraviti u ovom zemnom životu. I mnogo lakše razumjeti nebo.
..

Da psovjedocim ovdje malo ,o mene i mojem djetinjstvu....

Rodjena sam u jesdnom zabacenom kraju ,dosta siromasnom..
Kao djete ,sjecam se dosta toga,na cega bi se danasnji narastaji smijali..
Obazno smo isli svaki Zapovjedani blagdan svaku Nedjelju u crku...
Obavljale se ,svibanjske i listopadske poboznocit , gdje je cijelo selo
izaslo ,da u proceji koz cijelo sele,prodjemo s pjesmom i molitvom..
Za vrijeme Korizme ..zene bi nosile crno,pogotovo na Veliki tjedan..
i svaku vecer u crkvu na molitvu,i pjevanje..
Za vrijeme adventa takodjer...Crkva je bila nesto posebno za nas
U crkvi su imali Bibliju, gdje je svaku vecer za vrijeme poboznosti,
bio procitan jedan tekst...
Rijetko je bilo ,da je netko u kuci imao Bibliju...ali u selu je bilo par..
pa su i povremeno posudjivali jedni drugima..
Onda je moja tetka ,kupila sebi Bibliju...i tako i posudila i nama.
Koja je to sreca bila za nas, jer do tad...su nam prepricavali ..od usta do usta...uvjek poslje citanja, zapitkivali bi nase stare, a oni nam odgovarali,
a mi bi se cudili ,kako oni to sve znaju...


Evo o ovome ,danas raszmisljam dosta..sta znaci Biblija, i sta znaci Teologija..Za mene je unikat koji i u mojem zivotu, mora ostati,
zivotni unikat to je svetost, Rijec Bozja....koja je moj kompas, koja upravlja sa mojim zivotom..
Iako poneki puta pomislim, da mozda postoji mogucnost ..da prilikom tih prepricavanja...nesto nisam dobro shvatila, ali onda poslje ovakvih napada, kao sinoc...ili cesce,kada ljudi posjete nas forum...
kako bi nas uvjerili ,kako smo u zabludi, kako je drugacija teorija ,zapisana u Bibliji..onda sam sigurna, da nisam nista krivo shvatila..
Duboko u srce ,mi je usadjena rijec, ne vrijedjaj nikoga, ne provociraj,ne nanesi stetu nikome....ljubi svakog covjeka

Cudime ma danas to obrazovanje Teologije, kako ljudi studiraju...
stvore si vlastitu teoriju, bez postivanja drugog covjeka,
bez dijaloga ,pocnu tvrditi svoje..bez imalo ljubavi i osjecaja...

Takodjer su ucrtane rijeci, brani Sveto pismo , na svakom koraku
Cesto ,mozda i precseto branim, neki puta s manje strpljenja,
i mozda grubo receno, ali to je zato ,jer drugacije ne znam...
ali uvjek to radim dobronamjerno..
Nema te teorije, ili tog covjeka koji bi moga ,pobrkati i dovesti sumnju
za ispravnost RKC,i Biblije..Otac mi je uvjek govorio,
Biblija je jedno, a Crkva ima Crkveni zakon, i bas za vrijeme,
II Vatikanskog Koncila,u nasem je kraju bilo veliko slavlje,
to sto je Vatakin odlucio..to je sveto prihvaceno
u uvjek i na vrijeme, sve ces cuti i saznati sve u Crkvi..
Zato ne vjeruj, onima koji te zele ubjediti u suprotno...

Danas znam, da moja roditeljska kuca je bila uciteljica ,zdravog nauka,i jedina ispravana, jer korijeni su usadjeni u RKC,
koje se ne mijenja..

Ja sam se potrudila,da mojoj djeci takodjer usadim ono najosnovnije,
danas su drugacija vremena,ali drvo mora da ima korijen..
I ja sam isto na neki nacin uciteljica, bas s onim sto mi je darovano..

Dragi brate,nije ni cudo da nas svakoga jutra obradujes Evandeoskim rijecima kada su ti roditelji vec u djetinjim godinama priblizili Boga,da bi ga ti sada darovao drugima i nama na TT. Svaku tvoju rijec upijam sa velikom zahvalnoscu Bogu sto ti je dao tu mudrost i ljubav za sve ljudi.O kad bi svi imali takove roditelje kao sto si ti imao sa svojom bracom nebi bilo zasigurno toliko nesretnih na krivome putu.Istina je da kad dijete primi ljubav kao dijete onda tu ljubav i prenosi na druge.Kada te uce vjeri od malena onda ti korjeni vjere ipak ostaju u srcu kao i ljubav.Evandelje je zaista sveta Bozja rijec. I sama vidim od kako sam se posvetila citanju Biblije,svakodnevnim svetim misama i primanju Euharistije koliko sam se promjenila,ne samo sebe,uz mene se mjenjaju i moji ukucani i drugi moji prijatelji vide me novu.Jednu sam stariju kolegicu potpuno priblizila Bogu.Pocela je citati nedugo i molitve sv. Brigite mada nije nikada hodala u crkvu odlucila je sada opet krenuti.Kad dode uvijek joj pricam kako se bez Boga nemoze zivjeti i uvijek joj dajem neke kopirane molitve da cita jer u njenoj je kuci bilo grozno.Muz jako veliki psovac ,a i on sada manje psuje.Da je makar u svakoj obitelji jedna osoba koja moli i vjeruje sve bi bilo drugacije.Istina je i to da nazalost ima puno krivih vjera,krivih bogova ali nas Gospodin Bog je nas pravi Bog Jahve i uz njega pravi vjernici nemaju nikoga drugoga osim Njega.Hvala ti dragi Joakime na svemu i ovom divnom svjedocanstvu.Vjerujem da ce svakome poteci suza iz oka kad te procita.Isuse hvala Ti na nasem dragom bratu Joakimu i na njegovim divnim roditeljima i braci.Bozji blagoslov neka te prati do kraja tvoga zivota.Pun si Bozje ljubavi za sve nas.

Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. (Gal 1, 10)

Pozvani smo svjedočiti za Krista, blago i s poštovanjem (usp. 1 Pt 3, 16) kad god smo u mogućnosti. Međutim, postoje istine koje nitko ne može izreći na najljubazniji način, pa čak ni sam Gospodin! Prema farizejima je bio prilično grub, zar ne? Prodrmao ih je dobro, iz ljubavi...

Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu. (Ef 4, 26-27)


Kao djeca svjetla bježite od raskola i krivog učenja. Gdje je pastir tamo slijedite kao ovce. (Sv. Ignacije Antiohijski)

Boga za Oca ne može imati onaj tko nema Crkvu za majku. (Sv. Ciprijan)