www.tebe-trazim.com

Bog te ljubi i sve cini za tebe..

Cesto nam se cini da smo prepusteni igri sljepih sila u svijetu.
Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni,i tako ono usmjerava na smisao..Trpljenje je krizanje na kojem se nasa vjera mora oprijedjeli;
ili priznati da samo Bog vodi nas zivot ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da s toga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke.
O tome kako smo krenuli na krizanju ovisi Uspjesnost i neuspjeh zivota.

Zovem se vjernica,mislim da to jesam.Vjerujem daa postoji Svemoguci i sveznajuci Gospodin Isus Krist..On je sve stvorio,sve uzdrzava i svim upravlja.Ni list ne pada na zemlju bez njegova znanja.
Ni vas sa glave ne gubimo da On to nije dopustio.
On se brine za sve,za svakog od nas,za biljke i za zivotinje..On se brine za sve sto je oko nas.Ako je On Bog,onda nista ne postoji i nista se ne dogadja,bez njegova znanja i dopustanja.Njegovoj kontroli nista ne moze izbjeci.Samnom se moze dogoditi samo ono sto On hoce.Kroz slobodu ljudi
(ili unatoc toj slobodi)On sve vodi sigurnom cilju.
Taj Bog moze biti samo dobar.Ni sjene zla ne moze biti u njemu.
On nikada ne moze zazeljeti da ja stradam bilo u ovom zivotu ,bilo iza smrti.Stradati mogu samo ako svijesno odbacujem Njegovu spasiteljsku ruku.A to cesto radim,ne razmisljajuci mnogo,bez strpljenja,odlucujem ...
svojom voljom,i tako ne vidim ruke Njegove..
Dokle god vjerujem da je dobar,i da je On svemoguc,moj zivot ne moze promasiti cilj, I TVOJ ZIVOT NE MOZE PROMASITI CILJ AKO VJERUJES..
I MOJE ZELJE NE MOGU OSTATI NEISPUNJENE,I TVOJE ISTO..
Moje mrmljanje u patnji,protest i zaljenje,kad ne ide kako bi ja htjela,
otpor i plac kad me snadje nevolja,grijeh i tjeskoba,sutnja puna prijekora prema nebu kad me napusti prijatelj i uhvati strah da ce me ostaviti osoba koja je bila polovica moje duse i drugi moj "ja"- sve su to znakovi da ne vjerujem,do kraja u Svemoguceg i dobrog Boga.
Bol odkriva moju nevjeru,patnja je tu da mi odkrije pravo lice Boga...
i tu je smisao patnje moje..On je izbavitelj moj.
On me u dlanove svoje uzeo,imenom me pozvao,dozvao u zivot,izabrao me da mu budem blizu(usp.iz 49,16,43,4)
Meni se nista ne moze dogoditi.Kroz prividne gubitke On me vodi k stvarnom ispunjenju svih mojih zelja..
ON ZELI DA SE PODPUNO OSLONIM NA NJEGA..
SVAKA BOL JE POVLASTENI TRENUTAK BOZJE BLIZINE..

GOSPODINE ISUSE KRISTE PREPUSTI ME TEBI ,
JER JEDINO U TVOM KRILI MOGU PRONACI MILOST IDUCEG KORAKA;
U MOJEM ZIVOTU..

Jedino i samo vjera daje smisao ljudskoj patnji, jedino vjera otire suze i tjesi onoga koji trpi. Jedino vjera je lijek svakoj boli i svakoj patnji. Dakle, ako ne zelimo plakati i ocajavati u svojoj patnji, ili gledajuci patnju drugih oko sebe, vjerujno u Boga i vjecni zivot. Vjerujno da ce u Bogu svaka patnja naci svoj smisao...

Covjek nije stvoren za patnju nego za srecu. Covjek je po Bozjoj zamisli i na zemlji trebao zivjeti bez kriza i patnje.
Ovdje je potrebno naglasiti da svaka osobna patnja nije i ne mora biti posljedica osobnog grijeha.
I Isus je trpio, premda je posve nevin.
Cesto posve nevini ljudi trpe.
Ipak je istina, da na svijetu ima mnogo patnje, jer cesto zivimo suprotno Bozjem planu.
Svako nase zlo djelo, svaki nas grijeh utkiva se u grijeh svijeta i tako
doprinosi patnji na zemlji, kao sto se svako nase dobro djelo stapa s dobrotom svih ljudi, a napose s dobrotom Bozjom po kojoj svijet postoji.
Stoga, ako zelimo zdraviji i sretniji svijet, manje grijesimo, a vise cinimo dobro.

Ipak mi se svim silama i sredstvima trebamo boriti protiv krizeva i patnje, jer to je zlo koje nas snalazi i protiv koga se trebamo boriti i uciniti sve, koliko nam je moguce, da ih svladamo, da ih se oslobodimo...

Ni Krist se ne miri s patnjom: lijecio je bolesne, hranio gladne, uskrsavao mrtve, tjesio zalosne... I prije svoje muke je molio: "Oce, ako je moguce, otkloni ovu casu od mene"
Ali odmah nadodaje: "Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude."
Ipak od straha pred patnjom, jer on je premda Bog bio i covjek, znojio se krvavim znojem.
Spremno prihvaca volju Ocevu, te se svjesno i promisljeno predaje da bude bicevan, trnjem okrunjen i raspet na kriz...

Nakon dugo, dugo vremena i ja sam jučer osjetila bol..čak i patnju...Osoba sam koja loše podnosi bol...nestrpljiva sam i žalosna tad i jedva čekam da patnja prođe...Zahvalna sam Bogu što me do sad jako štedio bilo kakvih velikih patnji i boli...

Jučer sam primila jedan udarac koji je bio zadan polusvjesno, polunesvjesno - nekako tako...teško je procijeniti...
Već dugo nisam imala onaj osjećaj kao da te nešto prereže u srcu, kao da je veliki kamen na srcu...koji ti gotovo ne da ni disati - razočaranje tako veliko da naprosto ni oni najoštroumniji ni oni s najviše iskustava ne mogu shvatiti da je ispalo baš tako kako jest..Ali Bog zna zašto baš tako...
....Osjećaj kad se sve u tebi slama i najradije bi plakao i pobjegao, a moraš biti "hladne glave" jer si na poslu i smijati se i razgovarati s kolegama i klijentima...i raditi neke neodgodive poslove...
Uvijek mi je teško kad sam ranjena i puna tuge
ići među ljude...grozno teško mi je skrivati osjećaje...Ali ipak nekako uspijem...Kako tada osjetim razliku između duše i tijela..Duša mi plače, slama se od boli, tuge, nevjerice...a hod mi je ipak siguran, lice blago nasmijano i kao da sa zanimanjem slušam sugovornika...
Kao da sam tad dvije osobe: ova prava koja plače unutra i moli Boga da, kad me već ova čaša nije zaobišla, da ta žuč čim prije ishlapi...i ona "lažna" osoba koja mora biti "skulirana" i ne pokazati svoju bol...
Znam da svi poznajete takve situacije...Meni su užasne...Sva sreća što uvijek traju jako kratko jer ne bih ih mogla podnijeti više od nekoliko dana.
Hvala Ti, Bože, što tako brzo zacjeljuješ moje rane...Neka tako bude i s ovom...

Molim vas, voljeni Isuse, voljena Marijo i svi sveti -
promijenite nabolje koliko god se da ovu situaciju, blagoslovite nas i podarite našim srcima Ljubav koja nas neće povrijediti...

Hvala!

Bog ne stanuje ondje gdje covjek gaji pobozne tradicije, nego ondje gdje se vjera otvara ljudskoj patnji. Tko vidi ljude u njihovoj patnji, taj vidi nesto od Boga. Medju svim bolesnicima i onima koji trpe i pate Isus "vidi" upravo onog najpotrebnijeg, onoga koji nema nikakvih izgleda da se dokopa spasonosne pomoci, nikoga tko bi mu pomogao. Uvijek ima netko tko je spreman pomoci, ali moramo biti spremni i pomoc zatraziti. Isus probija taj zacarani krug. "Ustani!" Ustani, jer sada je na tebi red da napredujes, sada si ti vazan, odvazi se na uspravni hod i na samostalni zivot.

Ako u svom zivotu i svakodnevnici prolazimo bez poteskoca, cesto je tome uzrok nedovoljna povezanost s Bogom.Zato mu zahvaljuj za nevolje.One nas dovode u zivo zajednistvo s Bogom, prema Ocevom srcu, i time ozivljuju nas duhovni zivot. Tako postajemo sretna djeca Bozja.Crpi iz tog dobitka u vrijeme nevolje.Bog je zbog nasih grijeha patio i podnosio sve boli,zato i mi prihvatimo nasu patnju,nase boli sa ponosom radi Gospodina.Bog je ljubav i On nam pomaze u nasim patnjama.Kroz patnje i boli sve smo mu blizi.Neka bude volja Tvoja.Amen.

Ej, Ela nismo svi jednaki i ne nosimo jednako svoje križeve. Ali vjeruj svi imamo milost od Isusa da nam ponekad netko pomogne podići taj križ. Možda se tada pitam pa jesam li stvarno zaslužio. Evo vidiš koliko podrške imamo samo na ovom krasnom forumu. Ma nedaj se, glavu gore smješak i kreni dalje. BTB

Patnja, bol, tuga...mogu utjecati na nas jako, posebno na naš duh. Našla sam se u jako teškoj obiteljskoj situaciji nedavno, patila jako, plakala puno kad sam bila sama, uglavnom bila slomljena u sebi a vanka sasvim ok..reklo bi se...
Na koncu sam sve to ispričala jednoj osobi i draga Ela ta ista osoba mi je rekla da mi Isus sam kaže da se uvijek trebamo radovati i na svemu zahvaljivati Bogu a On će izvesti sve na dobro onima koji se uzdaju u Njega...zato glavu gore draga moja sestrice Bog je s tobom...

"TRPLJENJE STVARA SLAVU." Bez utjehe i ne mozemo vidjeti ni tracak Bozje slave u svom srcu. Ali Otac, koji je ljubav, ima put na kojem nas tjesi,cuva i brani..
NE NOSI SILOM SVOJ KRIZ KAO SLUGA. NOSI GA, PREDAJUCI SE POTPUNO NJEGOVOJ VOLJI. Tada ce nas kriz kriz pocet svijetliti. Bit ces sretan i zracit cemo u njegovoj ljubavi

Muce nas brige, kako cemo proci kroz pustinju svog zivota u osamljenosti, suprotstavljanjima, nemogucnostima i bolestima.
Bozje misli za nas u tim trenucima nisu brige, jer on kaze: AKO SI U PUSTINJI, POKAZAT CU TI SE KAO OTAC, KOJI DAJE JAREBICE I MANU U DANIMA NEVOLJE.
Na najtamnijem putu ici cu pred tobom u stupu oblaka i vatre i poravnat cu ga. Moja prisutnost pribavit ce ti utjehu i osvjezenje. Je li ti to dovoljno.

Srce ti je ranjeno mnogim patnjama i udarcima od Boga. Predajmo se djetinje u Ocevo narucje i prepustimo se njegovoj ljubavi.
Bog ne zadaje rane, a da ih ne zalijeci i opet nas okrijepi. On ocekuje svoje bolesno dijete, da mu pomogne.

Ocevo srce je izvor sve ljubavi. Ako nam jedan covjek uskrati nase molbe za pomoc, apelirajmo na Bozje srce, na njegovo suosjecanje.

Tko bi mogao izreci sto se dogadja u Bozjem srcu.
ljudska ljubav izblijedjena je pred njim. Zbog toga nitko ne priziva uzalud ocinsko srce, jer je prepuno milosti i suosjecanja.
Medjutim tko zaista apelira na Bozje srce i siguran je u njegovu ljubav? Taj nece biti nikada razocaran..

Iskusila sam u životu veće i manje patnje, neke su bile uzrokovane objektivno teškim situacijama, ali neke i nisu, ali nisu zbog toga te patnje bile manjeg intenziteta. Ipak, najveće patnje doživjela sam zbog odvojenosti od Gospodina, takva patnja se stalno produbljava i raste, trajala je godinama. Neopisiva je samoća duše u takvoj patnji, nijedan prijatelj, roditelj, niti djeca ni bračni drug ne mogu vas izvući iz toga ništavila, samo Gospodin.
Danas, ne mogu reći da mi je život lakši ili teži nego prije, ali patnje promatram sa strane, nisam s njima da me povuku na dno, sad sam na nekoj distanci, kao da sam prešla s druge strane zida, a Gospodin je sa mnom s te druge strane. Nikad mi nije prestao pružati ruku, ni sada me ne napušta, ovakvu grešnu i nesavršenu, u svakodnevnim padovima.

Hvala vam, predragi moji....
I ovaj put ste mi pomogli proći kroz malu dolinu tuge...opet ste bili moji voljeni tješitelji i pomagači...moji mali svjetleći leptirići koji su mi pogled neprestano upućivali na Svjetlo, na Nebo...na našeg Oca i Majku...

... Zahvaljujući dobroti našeg Boga i vašoj molitvi (...jer mnogo može žarka molitva pravednikova... ) - ja sam opet nasmijana, mirna i - radujem se...A izvana se - ništa nije promijenilo...

Hvala Ti, Bože, hvala i vama - prijatelji moji najdraži!!!