www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 22 srp 2025 19:41

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 111, 112, 113, 114, 115, 116, 117 ... 253  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: svjedoc
PostPostano: 05 ožu 2008 15:36 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 stu 2006 14:54
Postovi: 255
Lokacija: Stockholm
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Evo nesto napisano jako davno,
mozda se koji PUSAC okoristi,

Ucini prvi korak

Tog jutra ucinio sam isto sto cinih u mnoga jutra iza mene. Ustajem, kroz poluotvorene oci pozdravljam Isusa na krizu koji se ne moze ”izbjeci” jer visi na zidu ispred mene i odlazim direktno u kuhinju. Dok pripravljam aparat za kavu onako usput pogledom provjeravam jesu li cigarete i upaljac na svom uobicajenom mjestu. Tek uvjeren da je sve u redu, ostavljam aparat da odradi svoje, te odlazim u kupatilo na nezaobilazno odjutravanje. Sve je spremno za moju svakodnevnu jutarnju nikotinsko-kofeinsku seansu . Ispijam jednu salicu kave, ispusim jednu cigaretu. Zatim slijedi druga salica i druga cigareta a odmah zatim treca i treca cigareta. Dobrano napusen i kavom razjutren kretao sam na posao do kojeg je samo desetak minuta hoda, kojih normalno, iskoristim za jos jednu cigaretu. Radni dan zapocinjao bih takodjer sa jos jednom cigaretom, jer mogao sam pusiti na radnom mjestu sto je bilo veoma, veoma neuobicajeno za zemlju u kojoj zivim. Itd. i.td. Na litre kave, nekoliko paketa cigareta morao sam racunati svaki dan. Borio sam se s tim porokom godinama. Pokusavao smanjiti i jedno i drugo, pokusavao prestati, prestajao na duze ili krace vrijeme pa onda opet zapocinjao ali uvijek sve zesce i zesce. Napominjem takodjer da u to vrijeme nisam bio sklon jutarnjoj molitvi niti sam je uopce imao jer sam tek tada nekako stidljivo ulazio u taj molitveni svijet. Tog jutra, a niti u to vrijeme, nisam bas puno razmisljao o tome da prekinem pusiti. Molio Boga da mi u tome pomogne jesam, ali, nakon tolikih neuspjelih pokusaja, gotovo sam povjerovao da se i sam dragi Bog umorio od moje neodlucnosti.
Dakle tog jutra, nakon sto sam ispio tri salice kave i ispusio tri cigarete i obavio sve sto je trebalo poleti mi ruka za cigaretama i upaljacem, koje ni u snu nisam mogao zaboraviti prije no sto krenem na posao.Svi oni koji puse ili su pak pusili to vrlo dobro znaju. Prije bih bez glave krenuo na posao nego bez cigareta. I tek sto je ruka bila iznad cigareta, spremna da ih pokupi, zacuh glasno i veoma razgovjetno ”UCINI PRVI KORAK”, GLAS, koji me je gotovo prepao, te sam se trgnuo i poceo okretati oko sebe trazeci mu izvore. Nikoga tu nije bilo osim mene, i kad sam po drugi put ( kada mi je ruka ponovo bila iznad cigareta) zacuo taj isti glas” UCINI PRVI KORAK” progovorio sam i ja, takodjer glasno, ” A, STO, PRVI KORAK” jer sam bio zbunjen i nista nisam razumio. Zbunjenom i tako ukocenom sa rukom iznad cigareta nakon nekoliko sekundi bi jasno, ne uzimaj cigarete, ostavi ih. Nisam to cuo ali mi je bilo jasnije receno u toj tisini nego da sam to cuo.
NISAM uzeo cigarete!
Otisao sam na posao. Radio cijeli dan a da niti jednu jedinu sekundu nisam pomislio na njih. To nije bilo cudo, to je bilo cudo nad cudima.
Dolazim s posla i onako pobjednicki, ma ni Napoleon mi nije bio raven, ispricam supruzi sve sto se desilo te sav sretan i odusevljen konstatiram kako sam konacno pobjedio i sebe i taj prokleti porok, cigarete. Ali. Nakon rucka ispusim jednu cigaretu. Ah, jednu, moze, nije to nikakav problem jer sada, ja vladam a ne cigareta. Jos jednu prije spavanja, nije ni to nista, jer sam obicavao ispusiti na desetke poslije rucka i prije spavanja. Sav sretan, novi covjek, pobjednik, odlazim na spavanje. Novo jutro, opet sve po starom. Tri salice kave, tri cigarette, ali nema problema, ja vladam situacijom, NE UZIMAM cigarette i krecem na posao. Aliiiiiiii,,,,, vec na samim izlaznim vratima osjetih strasnu bol u stomaku tako da sam morao malo zastati i cucnuti. Na putu do posla koji, kako rekoh vec, nije duzi od desetak minuta, nekoliko puta sam zastao i gotovo se preznojio od muke. Ne pretjerujem jer nije se radilo samo o nikotinu nego i o zlu. Mislim da sam taj dan bio u paklu. Na trenutke me obuzimala tako uzasna tuga, kao da mi je neko od najmilijih umro, a odmah zatim probadala me uzasna bol u stomaku koja je bila tako strasna da me je na momente gusila. Znojio sam se, zatvarao se u WC-u da me kolege na poslu ne vide i plakao. Na kraju sam bio prisiljen prekinuti i otici s posla.. Ali, nisam otisao po cigarette, nego sam otisao u obliznju sumicu, park gdje me nitko nije mogao cuti. Skvrcen od bola, oslonjen na jednu malu brezicu zaurlao sam iz sveg glasa, plakao sam: ”NE SOTONO, NE. USPJETI NE CES. EVO, UZMI.! HOCES LI MOJ ZELUDAC, UZMI ! BUBREG MOJ, UZMI ! OCI MI VADI, SRCE ISCUPAJ, RUKE KOMADAJ, UBIJ ME, UNISTI ME, UBIJ ME, ALI CIGARETU U MOJIM USTIMA VISE VIDJETI NE CES ! HOCES LI MOJU DJECU, UZMI IH, MOGA OCA, BRATA, MAJKU, ZENU, PRIJATELJE, UZMI, ALI CIGARETU U MOJIM USTIMA VISE VIDJETI NE CES !
NE CES, NE CES, NE CES I NE CES !
Plakao sam,cvilio, Boga molio, zazivao.
OPROSTI MI BOZE, OPROSTI MI MOLIM TE. ODBIH TVOJU TOLIKO PUTA PRUZENU RUKU. OPROSTI MI !
Bio sam potpuno mokar, ne znam jeli vise od suza ili pak od znoja koji je zasigurno dosao od bola i gusenja. Ta bol bila je istinska bol, materijalna i zasigurno ju je prouzrokovalo zlo kako bi me ponovo dobilo za svoje. Poslije je to preslo u nesto drugo. Bih svjestan, kao da sam razalostio dragoga Boga, odbijajuci toliko puta nudjenu mi pomoc.( masu puta sam prekidao cak ponekad i po sest mjeseci, pa onda opet zapocinjao) Bio sam gluh, toliko gluh i zasljepljen svojim hedonizmom da mi je na kraju morao tako glasno progovoriti. A sto ucinih kad Ga napokon cuh. Nista. A po obicaju bio sam i ovaj put sklon to opravdati Njegovom voljom, tj da sve to nije bilo u Njegovoj volji ( da prekinem sa pusenjem), a ne mojom voljom da ne prekinem. Da, ON je uvijek tu, Njegove su ruke uvijek ispruzene. On je uvijek spreman, da prihvati sve nase zelje, nase potrebe, bolesti, probleme, nase grijehe, nasu nemoc I slabost. Da, On je spreman. On ceka. Ceka da napokon povjerujemo, prvo da je On uvijek tu, a ne samo kada ga zazovemo, ( ja Ga u trenutku kada sam cuo one rijeci“ ucini prvi korak“ nisam zazivao), drugo, da nas toliko silno ljubi da zaista ne moze uciniti ama bas nista protivno nasoj volji ( zbog toga me je pustio da prodjem onu paklenu agoniju, muku ) kako bi „uvjerio sebe“, mene da ovaj put zaista istinski zelim reci tom poroku-zlu, NE. Jos me je necemu naucio. S Njim u komunikaciji ne mozemo reci sada hocu, sada necu ili pak malo hocu, malo necu. Ili smo s Njim ili nismo s Njim, ali kada nismo s Njim zasigurno nismo niti sami, zlo to odmah koristi. Zlo se nije moglo pomiriti da mu jedno uze na kojem me je drzalo godinama tako lako izmice iz ruku pa je pokusalo opet da me pati ali sada u snu. Strasno je bilo kada sam u snu vidjao sebe kako pusim, ali pravi uzas je nastupao onda kada bih u snu bivao svjestan toga, a time i svjestan da sam i opet iznevjerio onu divnu ispruzenu Ruku. Nista nisam mogao uciniti.,nisam se lako mogao probuditi a kada bi se probudio te bivao svjestan da je sve to ipak bio san, zbilju sam zaista dozivljavao kao raj. Trebalo je zlu nekoliko mjeseci da se pomiri s cinjenicom da mu to uze vise ne funkcionira. Ali,,,,,ne ce zlo lako odustati. Gubeci jedno uze odmah je podebljao drugo. Otvario mi apetite pa ono sto nikada u zivotu nisam volio niti jeo sada sam odjedanput zavolio. Ali, sada je lakse. Znam da je On tu. Svjestan Njegove,divne, uvijek ispruzene ruke ne treba mi govoriti. Znam da mi je i opet uciniti PRVI KORAK, a onda jos jedan, pa jos jedan, pa jos jedan,,,,.
OH, DOBRI OCE, mnostvo je tih prvih koraka, koje mi je ciniti. Hvala ti na ljubavi, strpljenju i vremenu koje mi posvecujes. Molim Te budi strpljiv prema meni jos samo malo, i jos malo, i jos malo. PROHODATI NE MOGU BEZ TVOJE RUKE !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 17:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 ruj 2006 07:42
Postovi: 355
Lokacija: ...Daljina Tvoje Ljubavi cini me jakom...
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi vikong ovo je tako lijepo Tvoje istinsko svjedocanstvo s puno vjere i ljubavi da sam se i ja znojila citajuci i plakala :twisted: :twisted: :twisted:
Neka Te Gospodin Blagoslovi i neka Te cuva u svojoj Ljubavi uvijek s Tobom neka bude!
:grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 18:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6391
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Vikin..divno..Bog ti plati.. :b41:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 20:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 ožu 2007 14:07
Postovi: 714
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Viking. . hvala!

Ja imam takvu muku.. grozno... isto,isto...ovisnost grozna ..

nisam pušila uz Božju pomoć 1.5 godine ali sam jednom prilikom u tuzi velikoj OPET posegnula ima 2 mjeseca...

i mislim si kako Ga mogu OPET tražiti za pomoć kad sam tako sebična-kako si rekao - hedonistica....

i opet se mučim sama sa sobom i sa Bogom..

Hvala ti na svjedočanstvu, ovo je zaista ČINJENICA da pušenje nije drago Bogu... da je to od zloga... slava Isusu što te oslobodio tog zla :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 22:05 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 pro 2007 01:15
Postovi: 25
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
I ja sam bila strastveni pusac, ovisnik o cigaretama, nikada nikuda bez njih...
Za Veliku Gospu, kao i svake godine i hodocastili smo pjesice u Dragotin jedno selo nedaleko Dakova, u putu smo molili ali u pauzama naravno pusili, otprilike nekih tri sata hoda ali sa djecom pa zato malo duze.
Dosavsi u Dragotin, uobicajeno ulazimo u crkvu, obidemo oko oltara kip Majke Dragotinske, platimo mise te do pocetka sv. mise jos ispusimo po jednu cigaretu mama i ja. Pocela misa, sve kao i uvijek, te dolazi vrijeme pricesti. Jako je velika guzva, te se formira jako puno redova za sv. pricest, tako i ja trazim gdje cu stati, odjedanput mi kroz glavu prodje misao, ti bi trebala prestati pusiti... Pomalo zacudena sto mi je to uopce palo napamet, jer do tada nisam o tome uopce razmisljala, onako idem u redu po sv. hostiju i pomislim u sebi:"moj Isuse pa molim te evo kada mi je vec to u glavi, da mi pomognes da prestanem pusiti..." Pricestila se, vratila na svoje mjesto, nakon mise i mama i ja uvijek odmah zapalimo, i u toj guzvi gledamo da se ne izgubimo, i djeca, te idemo prema autu i ponekad ispusimo i dvije cigarete. No tada, mama je zapalila, ali ja nisam


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 22:13 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 pro 2007 01:15
Postovi: 25
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Odlucila ja, neci nikome nista govoriti, ako ne budem uspjela da me ne maltretiraju kako nemam karakter i slicne stvari, jer sam vec jednom u takvom pokusaju i neuspjehu to dozivjela.
I tako sutradan nista ja, molim se dragom Bogu da bude uz mene i da ne padnem, i tako tek nakon nekoliko dana ustvari pojedinci pocinju shvacati da ja ne pusim, pa i ja rekla svima. I trajalo je to oko 3. mjeseca, kad ja u drustvu ma daj da bas probam da vidim da li cu moci kontrolirati. I tako jednu po jednu, uvijek u drustvu koje pusi, dok nisam jednom nazivcirana otisla kupiti cigarete. Ali nikome od svojih ja ne govorim da sam ponovo pocela, nego se skrivala. Doduse nisam bas pusila puno, bila je to tek jedna ili dvije cigarete dnevno, onda opet po nekoliko dana nijedna i tako stalno. Na posljednjem susretu u Tisini, zamolim ja opet Isusa da bude uz mene i da bacim i ovih nekoliko cigareta jer mi stvarno nisu bile potrebne. I izdrzala ja dva tjedna i opet pocela razmisljati o njima, i naravno otisla i kupila. Medutim, kada sam zapalila stvarno mi nije odgovarala i ja bacim tu cigaretu, ali i cijelu kutiju iskidam da opet ne dode u napast.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2008 22:17 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 pro 2007 01:15
Postovi: 25
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Tada sam ustvari shvatila koliku bol nanosim Isusu, kada odbijam njegovu pomoc i njegovu ruku koju mi je pruzao, a ja sam to tako lako previdjela. Hvala Mu i slava, sto sam za sada bez cigareta, niti ne mislim na njih, i jos mi je gore kada se sjetim kako sam se skrivala od muza, od djece, od svih, pravila se kao da ne pusim, primala pohvale kako sam to uspjela i ustvari bila dvolicna i licemjerna, ali evo valjda sam to morala proci, da shvatim Njegovu ljubav i Njegovo prisustvo svakoga trena. Hvala Ti Isuse, sto me nisi napustio


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 ožu 2008 01:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Moj odlazak u Međugorje…
..moj posebni odlazak…
..našoj Majčici…
Gospodin mi je učinio veliku Milost…taj dan..
Taj dan sam bila jako ispunjena..samim tim što sam nosila sve vaše molitve ,zahvale i nakane..
Bila sam jako ponosna…
Večer prije odlaska..sestra jedna me obradovala sa vješću da ću moću ući ka vidjelici Mirjani..u njenu blizinu…
Kada sam stigla…u Međugorje..sva sam uzbuđena bila..al istodobno ispunjena mirom…
Stigla sam do mjesta ukazanja..i sa Božijom milošću dobila mjesto na samom oltaru..
Hvala Majko…Hvala Oče…
Predala sam papir sa svim vašim porukama..u korpu na oltar..i predala sve one koji nisu napisali..sve nakane vaših srca..
Samim činom klečenja..kada sam klekla..taka me toplina prožela..da su mi suze vrcile niz obraze…imala sam osjećaj da je vrijeme usporeno..a suze kao da odzvanjaju dok padaju…
Gospe moja…
Počele su misli mi navirati..moje boli..moje molitve..svaka misao..suza jedna..
O Majko moja..
Taka me milost dotakla..ispunila me …
Tako sam se sabirala dok nije stigla vidjelica Mirjana…
Kada sam ugledala to milosno stvorenje ljudsko..sve je u meni stalo…
Bila sam joj tako blizu..da sam je mogla i rukom dotaknuti..
Sve je stalo..ta mila sestra..kao da mi je dah oduzela…
Ja sam samo gledala u nju…i gledala…i suze su mi opet pošle…

O Bože..zar ja stojim tu..tu gdje će stići Majka Božija..O Gospe moja..
Ja nisan toga dostojna..
Odjednom…Mirjana pogleda gore..i ukazanje je počelo…
Svi su počeli plakati..
Ja kao da sam sve to promatrala iz neke druge dimenzije…
Promatrajuć Mirjanu..njene geste..pokrete ruka..radost u očima..samo sam se ispunjala mirom…
Odjednom..niz njene obraze sletiše suze…Srce moje zalupa-Šta li joj Majka reče da ona zaplaka…Zašto plačeš mila sestro..ne boj se..moliti ćemo…to su bile riječi koje su u meni zvonile..
Ipak..mislim..da su to bile suze radosnice…
Sva blagost ovog svijeta je bila na njenom licu prikazana…
Dragi moji..doživiti susret,ukazanje..u takoj blizini..je nešto nevjerovatno…

Zatim spoznati ..da je Majka bila tu..kraj tebe…da te blagoslovila..je nešto nevjerovatno…
Poruku ste već dobili..
Zatim..još dodatno..sam dobila krunicu koju je Gospa blagoslovila..


Tu nije kraj toga dana..



Nakon ukazanja ,ja i sestra sa tt-asaravan..imale smo dogovor..za putovanje na Križevac…
Odavno se već nisan penjala na veliko brdo…
To je bilo iznimno…
Pošle smo…od postaje do postaje..Križni put …upotpunjen molitvom i klečenjem isprid svake postaje..

Taj put nikada zaboraviti neću…Predale smo Isusu sve…
Kako je bilo ,mogu vam reć,uz razmatranje malo i bolno u srcu proć put Križa..
Možda sam tada tek shvatila neke stvari..tada su mi se neke lampice upalile…
Ja i ona za ruke…i svim snagama..upotpunjujuć se…STIGLE DO VRHA..
SLAVA ISUSU..I HVALA MU…
ISUS JE ŽIV!!!!USKRSNUO JE!!!!

Pored križa kada sam bila..sve sam vaše molitve opet duhovno ostavila..
A neke sam i zazvala..da budu u duhu sa mnom…
Hvala Gospodinu..na svim milostima kojima me je darovao toga dana..
Hvala mu na sestri Asaravan koja mi je bila moj cirenac do vrha..
Hvala i vama svima koji ste u duhu bili sa nama..i koji ste primili milost za vaše nakane..
Mislim i znam da će sve biti uslišane…
BVB ljubin vas braćo i sestre u Kristu!!!

EVO SLIKA..
USKRSNUĆE
Slika
KRIŽ
Slika
Slika
Slika
POGLED NA CRKVU
Slika
I MOJA MALENKOST
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 ožu 2008 01:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 lis 2007 19:06
Postovi: 667
Lokacija: ...more,more....
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
SESTRO MOJA.....BT...I HVALA TI
HVALA MAJCI ... :twisted: :twisted: :twisted:
MOJ ANĐELE smajlic5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: i
PostPostano: 06 ožu 2008 02:01 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 11 vel 2008 22:15
Postovi: 22
Lokacija: Slav. Brod
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
moya, rasplakalo me tvoje divno svjedočanstvo... Dok sam ga čitala, kroz mene je prolazila struja, trnci... Zahvaljujuči tebi prvi put vidim Križ, na križevcu, dok sam ga gledala, jecala sam. Dragi moji ja ču vam napisat kada se vratim iz Međugorja, idem za cvjetnicu. Pusa svima, neka Vas dragi Bog blagoslovi, a Majka čuva,


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 111, 112, 113, 114, 115, 116, 117 ... 253  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr