www.tebe-trazim.com

Potpisujem svaku tvoju riječ vikice !
elice pročitaj još jednom i shvatit ćeš

Bog cuje viku ljudskog srca,koje tezi njemu.Ali mnogi ljudi ne slusaju Bozji odgovor. Ne ocekuju odijek na svoje vikanje.Padaju u dublju nevolju, gluhi su za sve sto je izvan toga. Bog nam zato porucuje; Slusaj moje rijeci i one ce ti dati odgovor na tvoje nevolje-budi miran,citaj moju rijec i cut ces moj glas.

srcu zahvaljujem svakom predivnom "članu" ovog Foruma, svakom prelijepom srcu ovog Foruma od kojeg sam toliko dobrote, Ljubavi i utjehe primila.... HVALA VAM!!

Sve je opet dobro...u mom je srcu radost...velika radost...
Bila sam jučer na Križnom putu Varaždinske biskupije...Križni put traje još i danas, ali ja sam napustila te divne ljude jučer kasno navečer - iz nekih razloga koji mi se sad i ne čine tako velikima i možda sam mogla i danas ostati s njima do kraja na Križnom putu...Sad mi je jako žao što nisam i najradije bih otrčala do tog brežuljka ili šume gdje se sada hodočasnici nalaze...
Hodali smo cijeli dan - od jutra do večeri...Uopće nisam znala kroz koje to šume, polja, livade i sela prolazimo - meni se sve činilo tako nestvarno i lijepo... Bilo nas je puno...oko 700...Danas će se pridružiti još više hodočasnika. Bilo je prekrasno vidjeti te divne mlade ljude oko sebe - koga god sam upoznala - svi su me zadivili svojom toplinom, vjerom, jednostavnošću i ljepotom. Znam da sam često u sebi pomislila: "Bože, hvala Ti što stvaraš ovakve dobre i lijepe mlade ljude..." Takve ljude kakve sam jučer upoznala na Križnom putu nikad nisam upoznala u kafićima i disko klubovima... Na svakoj postaji Križnog puta upoznali smo neke nove ljude - svi su bili posebni na svoj način..A navečer na Sv.Misi - svi smo bili Jedno. Nikad to nisam jače osjetila. Sve tegobe i male muke koje je Križni put nosio sa sobom su tako slatke, tako male naspram onome što mi je Isus dao jučer... Moja je tuga nestala, a ona rana koja me mučila ovaj tjedan - više je nema...Jednostavno više ne osjećam nikakvu bol, otvorile su mi se oči i sad samo mogu reći: Hvala Ti, Isuse, što je ispalo baš onako!
Žao mi je što nisam malo više trpjela na Križnom putu - ja sam otišla taman kad je tek trebalo malo početi trpjeti (danas) - meni je ipak bio užitak preskakivati kroz potočiće, gaziti u tenisicama kroz veliko blato i hodati po laganoj kiši bez kabanice - meni je to sve više bilo lijepo, nego teško. No, mučila me hladnoća i voda u tenisicama - to je jedino što mogu nazvati malom žrtvom, budući da sam jako zimogrozna.
Bilo je puno trenutaka kad sam se našla sama među nepoznatim ljudima, svatko je sam kročio kroz šumu u svojim mislima... Bili su to dragocjeni trenuci... Šutnja, razmišljanje o sebi i Isusu...
Bila sam gotovo sigurna da neću ići na taj Križni put, a sad sam tako zahvalna Gospodinu što me ipak uputio, makar na samo jedan dan. Išla sam tamo s mnogo nakana (za razne ljude), bila bih presretna da makar samo jedna bude brzo uslišana, a ja sam već jučer vidjela da je Bog uslišio baš onu moju osobnu, za mene - otklonio je od mene ono što sam Ga molila. Otklonio je bol koju sam primila prije nekoliko dana.
Hvala Ti, Gospodine moj!!!

Elice Bogu je sve moguce !
Hvala Ti Isuse,hvala Elice.

BTB ela...

...ah....kako bih jaaaako željela da ovdje istresemo dušu ...svoj tepajući monolog .....
....ali bez copy...paste.....molim vas ...jer vas volim.....

hvala, beskrajna ti hvala i slava.Znam da si tu, da me vodiš svakog trena, a svejedno sam ponekad neposlušna.Oprosti mi, dragi moj Isuse, predragi moj Spasitelju. Hvala ti na mojoj obitelji..I kada ih pogledam, znam da je to od Tebe..I ta sva moja ljubav prema njima prožeta je Tobom.Ljubit ću te i slijediti dok god sam živa i nikada neću zaboraviti koje si mi radosti priuštio..Ti si moj put i tako ću odgajati svoju djecu.Budi uz mene uvijek i nikada me ne napuštaj, prijatelju moj.Čuvaj me i brani, a ja ti predajem svoju obitelj jer samo je ti možeš očuvati, oplemeniti, ispuniti mirom, ljubavlju i radošću.Hvala ti na svemu..hvala, beskrajna hvala!!

mislim se malo...i vraćam se unatrag ..neko vrijeme..kako sam došla na tt...nije bilo davno ..al opet ko da sam tu sto godina...
toliko različitih ljudi na jednom mjestu...a opet svi isti...svi traže...
neko mi je bliži ..neko dalji...al opet se svi nekako razumjemo...
ponekad dok čitam neke postove..neznam..uf..prođu me trnci...osjećaji...snažni ..i uživam ih čitati..ponekad se vratim na neke po nekoliko puta..i shvatim ,kako je moj život divan..i nikad nije bio težak...pa ni onda kada sam mislila da je Bog daleko od mene...

na drugu stranu ..ima nešto...što mi se i nesviđa..ili me iritira...unosi nemir dok čitam...
ne shvaćam zašto ljudi nisu u stanju nešto napisati iz srca ...kada se samo ponavljaju..kada se dokazuju...kopiraju...a zašto....
i jedna ..samo jedna riječ može učiniti čudo...kada je od srca..
a molitva..pa zar ljudi nisu u stanju moliti ..ljudi koji su upoznali milosrđe Božje..ljudi koji su u velikoj milosti...
možda ni mene ne prihvaćaju...a Bože moj i meni treba vremena da prihvatim u svih sve...ta samo smo ljudi...

...ali ovaj "drugi,virtualni" svijet...meni je do sad bio nepoznanica... a sada ....nalazim sebe kako dobar dio dana razmišljam o nekim ljudima koje ni ne poznam..kako i molim za njih...kada čim legnem djecu i nemam obaveza i gdje ići ..odmah sjedam za comp.i ...ajmo..tt
..podjeliti svoje osjećaje..razgovor..pjesmu...molitvu
...Bože kako volim jednostavne ljude.....oni koji su mi posebno na srcu...baš me obraduju kada vidim da su nešto napisali ili su se samo registrirali...a opet ..volim svih...baš čudno..za mene.......

Jucer sam razmisljala o smrti. Jucer sam slusala i razgovarala o smrti.

Jucer sam rekla kako se ne bojim smrti. Poslije sam u sebi razmisljala jesam li lagala. Sto da mi netko kaze da imam bolest od koje je moja mama umrla i da odlazim. I shvatila sam da nisam lagala. I sretna sam zbog toga.

Danas razmisljam zasto mi se srce smije. Vesela sam. I otkrila sam zasto. Osjecam da me Isus snazno zagrlio. I srce mi se zato smije. Opet intenzivno osjecam Njegovu blizinu. Tako me njezno nosi.

O mili moj Isuse kako je divan svaki trenutak dok si kraj mene.
Kako je lako biti sretan kad sam u tvom zagrljaju, kad sam ti blizu, kada razgovaramo.
Znaš toliko dugo sam se pitala tko si ti. Bio si za mene uvijek Bog, al si mi bio dalek jer te zbog sljepoće mog srca nisam vidjela. Mislila sam da nisi moj, da brineš za druge, za one "potrebnije" od mene.
Mislila sam i da nisam važna, da me ljubiš, al da ću te možda sresti tek kada umrem, a i to ako doista zaslužim.
O kako često sam mislila da sam ostavljena, da sam sama. Samo ti Jedini znaš koliko sam u srcu bila tužna i nesretna jer sam mislila da sam zaboravljena i ranjena.
Tvoje ruke uzele su moje ruke, tvoje oči gledale su moje srce, tvoja krv oprala je moje grijehe, moje tuge.
Dao si mi novo srce, dao si mi nadu, dao si mi ljubav, vjeru i utjehu.
Nacrtao si za mene novi svijet, pun boja, pun oblika, pun stvorenje, pun ljubavi.
Otvorio si oči mome srcu i tvoja ljubav za mene ispunila je rane.
Sad znam da sam tvoja jedina, kao i svi drugi ljudi. Sad znam da ljubav koju mi daješ ne može nestati nego može samo rasti, jer tvoja ljubav budi novu i veću ljubav u meni, ljubav koja raste, širi se i obuhvaća...
Mili moj želim te ljubiti i blagosivati ime tvoje.
Želim da svaki otkucaj mog srca bude tvoje ime - Isus.