MOLITVA
molitvi posvećuje tri poglavlja (41-43), često je manje detaljno spominje i drugdje
CILJ molitve je sjediniti se s našim Gospodinom, te stoga molitve trebaju biti odvažne i otvorene
molitva uvijek biva uslišana, čak i ako je odgovor odgođen ili prepravljen
(vidite kako zanimljiv zaključak i meditacija o uslišanosti molitve!

-op. HH)
Odgođeni odgovori pomažu nam da prepoznamo Božju ruku u svemu, a to uključuje uzglede za našu buduću radost
molitva je sredstvo sjedinjenja s Bogom
kad oči ugledaju našega Gospodina njegovom milošću i usrdnošću, tada nužno prekidamo sa svojoim zalaganjima, jer sva naša nakana svom snagom biva upravljena na motrenje Njega...
spominje se i potreba za nevezanošću za materijalno
jer da bi čovjek ljubio Boga mora istinski biti oslobođen čežnje za svim materijalnim stvarima
molitva je u osnovi ČEŽNJA za Bogom
engleski nas mistici toga doba opet uče da se molitva najprije bavi Bogom , a onda potrebama
Ne možemo moliti za
MILOST a da ju ne primimo
Bog želi da se
uvijek molimo, čak i za jalovost, takva ga molitva raduje
"...pokazuje mi naš Gospodin o molitvi
ishod tog otkrivenja je da sada vidim kako postoje dva uvjeta u vezi s molitvom
jedan se odnosi na njezinu ISPRAVNOST, a drugi na naše čvrrsto POUZDANJE
dosta često naše pouzdanje nije svesrdno, jer nismo sigurni da nas Bog čuje
mislimo da je to zbog naše nedostojnosti i jer ne osjećamo ama baš ništa, često smo jalovi i suhi poslije svih molitava kao što bijasmo i prije
Gospod mi reče: Ja sam temelj tvoje molitve!
na prvom mjestu moja volja jest da moliš, a zatim činim od tog i tvoju volju, a kako sam ja onaj koji te navodi na molitvu, a ti se tako i moliš , kako da ne dobiješ ono što tražiš?!
Gospod mi je tako pojasnio da je nemoguće da se molimo za milosrđe i milost, a da to i ne primimo!
volja je našeg Gospodina da tu istinu spoznaju svi njegovi zenaljski ljubavnici
što više to spoznamo kao istinu, to ćemo više moliti, ako smo razumni
molitva je VOLJNI ČIN DUŠE
ona je istinita, puna milosti i dugovječna , jer je sjedinjena s voljom našeg Gospodina i uglavljena u nju unutarnjim djelovanjem Duha Svetoga
sam naš Gospodin prvi je koji prima našu molitvu, te je prima s radošću i zahvalnošću
zatim je šalje iznad sebe ,
te je smješta u RIZNICU gdje neće nikada propasti!ondje ona stalno ostaje , pred bogom i njegovim svetima, vazda pomažući našim potrebama
a kad stignemo do svog blaženstva bit će nam vraćena , kao doprinos našoj radosti uz njegovu vječnu zahvalnost..."
( vidite braćo i sestre, jedno lijepo otkrivenje i posvješćenje, da naša molitva koliko god nama na prvu izgledalo , nikada ne propada, , već je Bog sprema vječno u riznicu, uz veliku zahvalnost Bog nam vraća za sve naše molitve, ali na neki drugi način , vjerojatno i bolji negoli smo mi sami željeli!

)
našega Gospodina silno veseli naša molitva
on je iščekuje i želi je
svojom milošću cilja on na to da nas učini onako sebi sličnima u srcu kao što smo već u svojoj ljudskoj naravi
kaže tako: moli se u sebi, čak i ako ne uživaš u tome
to donosi dobro, iako ne osjećaš ništa i ne vidiš ništa
jer kad si suha, prazna , bolesna ili slaba, u takvim me trenucima tvoja moilitva najviše raduje , iako slabo u njoj uživaš
to vrijedi za
svaku molitvu U VJERI
(opet jedno veliko otkrivenje!
Gospodina veseli i ona molitva koja dolazi kad ne uživamo u molitvi, kada smo suhi, prazni, ali pod uvjetom da molimo s čvrstom vjerom!

)
Bogu je milo da neprestano radimo na svojoj molitvi i na svom kršćanskom životu , uz pomoć njegove milosti, i svjesno usmjerimo sve svoje snage na njega-onog kojeg tražimo -Isusa
On mi kaže : imat ćeš Me kao svoju nagradu
uz molitvu ide i
ZAHVALNOST
Izražavanje zahvalnosti je zbiljska, unutarnja spoznaja
ono donosi radost i zahvalnost iznutra
ponekad i samo njegovo obilje pušta glasa: Dobri Gospodine , hvala ti i blagoslovljen bio!
a ponekad , kada je srce suho i bešćutno, tada nas razum i milost nagone da glasno uzviknemo našem Gospodinu, prizivajući njegovu blaženu muku i veliku dobrotu
i dolazi duši snaga riječi našega Gospodina, raspaljuje srce i uvodi je milošću u njezinu stvarnu zadaću, omogućujući joj da se sretno moli i odista uživa u našem Gospodinu
