www.tebe-trazim.com

Mi zelimo svjedociti ,svojim zivotom..ovaj nas forum,je samih svjedocanstava..svog vlastitog zivota, ali budici da ne citas sve, nego samo na poctku teme, nije ispravo,ponovno pisati ,sto pise u Bibliji,jer svi mi danas citamo Bibliju...trazi se da psovjedocis,tko si ti,pa ako si u braku,svjedoci svoju vjeru,ako si mladic i ides u skolu,imas djevojku,
svjedoci tu,ako imas obitelj i djecu svjedoci tu...ako radis ,svjedoci na radnom mjestu..

Cilj zajednistva je navjestanje Evandjelja iz naseg vlastitog zivota
i zivot s Euharistijom

a tamo gdje ne mozemo svjedociti,i nemamo iskustava..ne mozemo samo jedno tvrditi,pogotovo ne svoje...Iako smo cesto u pravu,ali nikada ne znamo iz kojih je razloga,bas takva situacija nastala...
Zato treba zdravi i ispravni dijalog
Samo zajednickim slusanjem,i pricanjem ,u prihvacanju drugih
je ljubav, i Bog prepoznatljiv..

ok

nisam uspijela procitati bas sve postove ispred i s obzirom koliko sam uspijela skontati o cemu se govori u TEMI. napisat cu nekoliko recenica. valjda necu fulati.

neko moje iskustvo, doduse bolno o braku i obitelji.

E ovo je moja prica. Ja i moj muz smo imali prilicnih problema koje nismo mogli rjesiti uglavnom zbog njegovoj ne zrelosti i ne spremnosti na razgovor. Razisli smo se prije pet godina. I od tada ja zivim sama sa djecom a on je prve dvije godine zivio u nasoj blizini a onda se preselio u drugi grad. Svo vrijeme smo odrzavali kontakte, ne znam ni sama koje vrste. Eto tek toliko bili smo u vezi. Ja sam ga uvijek okrivljivala za nebrizi o djecu a on je zivio u nekom svom svijetu mastajuci o savrsenom poslu. Usput je promjenio bezbroj poslova i stanova i brojeva telefona i mobitela, mislim da mu ni Interpol ne bi usao u trag ali bi se uvijek nama javljao i tako znali smo cakulati satima iako je long-distance; ali nikada o bitnim stvarima. Nikad o onome sto nas je podjelilo. Vjencani smo i civilno i crkveno, zivimo razdvojeno ne trazimo razvod jedno od drugog niti civilni niti crkveni. A ja vise i ne znam jesmo li mi uopce u braku.

Nakon pet godina situacija je ovakva, posto zivimo u Canada pa se one nase diplome i skole ne priznaju, upisala sam neku skolu, zavrsila, zaposlila se, uspijela sam kupiti auto i rijesiti tonu problema i problemcica izmedu toga vezano za stan, posao, djecu i novce, sad mogu napisati SAMA ali nisam bila sama bio je Bog samnom svo vrijeme i ucinio mi mnoga cudesa tako da sam ljudskim rijecnikom receno upijela u ovom stranom svijetu sa dvoje male djece. On nista nije sredio sa sobom. Zaduzivao se, pa je vracao novce, neke i nije vratio. Pa je imao problema sa time. Konstantno je donosio pogresne odluke koje su mu se lupale o glavu. Ne mogu sa sigurnoscu reci da je dosao pameti.

Splet okolnosti ga je doveo nama na neka dva tjedna nedavno. Ja sam otkrila da sam se uzelila svog muza i njeznosti i dobrote. A on je tako jadan od tih svojih besciljnih lutanja pun ispraznosti i otupljenosti bio tu pomagao po stanu, cistio i spremano, popravljao sve sto je trebalo, igrao se sa djecom. Ali ja nisam mogla do njegove duse, do njega preko svih tih zidova koje je napravio. A onda je zaplakao u jednom trenutku i nekoliko rijeci, samo nama znano znacenje, i svi su zidovi pali, i ja sam ga tjesila i obecala da cu mu pomoci jer ja sam maher, ja sam borac u zivotu. Ja uhvatim Boga za ruku i sve ide. Obecao mi je da ce me slusati u svemu. I bili smo zajedno onako kako bracni drugovi treba da budu.

I onda iznenada odlucio da ide nazad i otisao je. Meni ostavio u srcu ranu, opet. Nisam ocekivala da se to moze desiti bar ne opet. I onda taj dan, umjesto njega na telefon dobila sam NJU. Ona mi rece da je on njen muz i da ja nema vise sto da trazim da smo se davno razisli i da joj nije jasno sta ja hocu. Iskreno govoreci ne znam ni ja sta hocu sto se tice njega. Toliko sam sve ove godine bila zauzeta zivotom i problemima da si sama nisam postavila to pitanje, a ma nije mi ni palo na pamet da bi mogao imati drugu. Zasto mi nije palo na pamet neznam ali nije i tocka. Taj dan je bio jako tezak za mene i jos osjecam tu tezinu. On tvrdi na mu ona nije nista i da nikad sa njom nije bio i da je ona djevojka njegovog cimera. Nazove me cesto. Salje bezbroj sms porukica sa rijecima njeznosti i obecanja da ce se vratiti kad nade posao u ovom gradu gdje mi zivimo. Kaze da moli Boga da nam da se postujemo i volimo.

Prijatelji mi vele da nista od toga nema da kad jednom casa puke nikad vise ne moze biti cijela, da se tu nista popraviti ne moze. Kazu mi da je bilo sasvim normalno ocekivati da ima drugu. A ja ne vidim razloga zasto bi bilo normalno. I tako u ne dogled.

A ja sam sada po prvi puta umorna i nemam snage za novi pocetak, ne znam da li vise imam snage za zivot. Najvjerojatnije nisam dobro Isusa molila da vrati ljubav u nas brak, da nas oboje ozdravi. Znam da Isus pomaze ako mu se pruzi ruka za pomoc, ali ja nemam snage za pruziti ruku. A ja bih se najradije raspravljala sa dragim Bogom zasto svatko ima svoga druga a ja nemam; a ja sam sama. Moji dobri prijatelji mi vele ma hajde moze zena i sama. Mozda i moze, ali ja ne mogu vise, slomljena sam. Sta mi je citini?

Eto toliko, to je moja prica mozda se tu moze jos sto sta dodati ali ja vise nema snage.


Zelim vam svako dobro i blagoslov

Draga Veki, u braku sam dvije godine...moj muz i ja potjecemo iz slicnih obitelji i dosta se podudaramo, no uvijek dodje do situacija kada bas i ne ide onako kako bih ja to zeljela.
Uglavnom zbog toga sto je on klasicni povrsni ''katolik'' koji ide na misu svake nedjelje ali samo zato sto je tako naucen od malena..no i to je nesto barem ima dobar temelj za obracenje
Ja sam dosta tvrdoglava i uporna osoba koja bi uvijek htjela da je sve po njenom...no shvatila sam da je brak kompromis..i to jedan veliki barem kada se radi stvarima nevezanim za vjeru.
Nedavno sam od jedne svoje poznanice cula svjedocenje o tome kako je Bog obratio njenog muza, ocekivala sam neku nevjerojatnu pricu sa ozdravljenjem ili nesto slicno. No zena je samo molila, postila, cinila djela milosrdja i svaki dan isla na Svetu Misu na nakanu obracenja svoga supruga..i malo pomalo to se doista i dogodilo.
Budi ustrajna draga sestro i bori se za svoj brak, ljubi svoga supruga, oprastaj mu...i neka ti je Gospodin Bog uvijek na prvom mjestu u zivotu.
Bog blagoslovio tebe i tvoju obitelj.

Draga , moja Veki, sada ti sigurno nije lako, ali iz iskustva već znaš da će sve to proći. Ponekad se molimo za nešto što silno želimo, a ni svjesni nismo da to za nas nije najbolje. Zato treba moliti Boga da učini ono što je volja Njegova, a ne naša. Tko zna puteve Gospodnje! Možda najbolje služiš Bogu sama. Na kraju krajeva samo ti se čini da svi imaju svoga druga. To je, vjeruj mi na riječ, čisto zavaravanje. Puno žena živi samo, bore se same za svoju djecu i za sebe. Nažalost, danas je tako, iako ja ne smatram da je to dobro. Ali, ne može se ništa na silu. Lijepo je imati muža, a djeca da žive s oba roditelja, ali ponekad je puno bolje za djecu da žive s jednim roditeljem u zdravoj atmosferi bez svađe, grubih riječi, pa čak i nasilja (kod tebe to očito, na sreću, nije slučaj). Čovjek se treba pomiriti s onim što ima i živjeti. Zapamti, živjeti i radovati se svakom Božjem danu. Sada si "pala", ali ti imaš snage uz Božju pomoć dići se. Primi Isusa za ruku i dozvoli da te vodi. On će ti pokazati tvoj put, ali ne kao tvoju volju, već Njegovu. I znaj da je to najbolji put za tebe. I ako te to tješi, iako kažu da je teže živjeti u braku već sam, puno žena bi izašlo iz svojih loših brakova, jer odnosi između njih i njihovih muževa loše utječu i na njihovu djecu koja nose posljedice poslije za cijeli život (mnogi postaju nasilnici, alkoholičari, narkomani..), ali jednostavno nemaju hrabrosti. Ti si hrabra žena i majka. Uz Isusovu pomoć sredit ćeš svoj život i biti sretna zajedno sa svojom djecom.
Želim ti puno sreće i Božjeg blagoslova. Sretan Uskrs tebi i tvojoj maloj obitelji.

Gospodine, neka bude Tvoja, a ne moja volja!

Draga Veki,svakoj zeni je Bog odredio muza,a muzu zenu i nije nam obecao samo cvijece vec i trnje.Bozje su tajne nama nedokucive i na mnoga nasa pitanja nemamo odgovora,Jedini odgovor je ljubav u dobru i u zlu,a to smo obecali na sakramentu zenidbe,samo to obecanje nazalost zaboravljamo.Nitko nije idealan i svi mi imamo svojih dobrih i losih osobina,samo za svoje lose uvijek nalazimo opravdanje ,a na druge gledamo to sa primjedbama.Govorim ti iz vlastitog iskustva sa 33 godine bracnog staza,ajmo tako reci.Kad bi ti sve opisala trebala bi par stranica pa bi ti mozda i dosadilo to citati.Ovako cu ti samo jedno reci,ono sto ja smatram najboljim.Moli za svoga supruga svaki dan,makar samo tri zdravo Marije ujutro i uvece,blagoslivljaj ga svaki dan i vjeruj u ono sto molis,pohvali ga svaki puta kad ucini nesto dobro i vidjet ces kako ce stvari krenuti na bolje.Naravno tu treba imati puno strpljenja,jer kaze se-strpljen,spasen.Bog uvijek odredi jednu osobu u obitelji koja mora nositi kriz i za spas slabijih,tako je mozda bas i tebe izabrao da ti budes ta osoba koja ce pomoci svome suprugu pronaci pravi put do Boga.Moli,posti.ispovjedaj se cesto i zahvaljuj Bogu za sve i vidjet ces da ces dozivjeti velike Bozje milosti.Nikad nemoj pomisliti da je tvoj kriz najtezi,jer uvijek ima i tezih od tvoga.Eto toliko za sada da ne duljim vise.Bozji blagoslov tebi i suprugu.Ljubav sve pobjeduje draga moja Veki.

hvala vam svima na divnim rijecima, nemate pojma koliko mi znace.

sasvim ste u pravu da se jedino molitvom moze sve rjesiti, i jedino Bog zna kad je pravo vrijeme. Moram mu pustiti sve u potpunosti. Samo ja iz moje ljudske perspektive ne mogu vise razluciti sto je ispravno, sto ne. Nemam vise ni snage odlucivati o ispravnosti.

Citajuci vase postove a i onaj svoj shvatila sam jednu stvar koja mi prije nikad nije pala na pamet, da ja mozda previse kontroliram, drzim konce u rukama. A izgleda da u cijeloj prici to bas i nije moj posao.

split, potpuno ti dajem za pravo koliko losi brakovi mogu djelovati negativno na mentalni razvoj djece. previse primjera ima za to. Mada,
vezano za to sjetih se SV. Rite koja je molitvom uspjela promjeniti svog nasilnog muza i obratiti ga Bogu.

Ona je uspijela, ja bar mogu pokusati, kako visnja rece, pomoci mom suprugu pronaci pravi put do Boga. Mozda to na neki naci i jeste moje poslanje.

Sve u svemu svima vama svako dobro i mir u dusi zelim

draga Veki ne znam da li si već pročitala moje svjedočanstvo "svjedočanstvo jedne žene" u njemu sam opisala o obraćenju muža". Na sve ovo što su i drugi tt ovci napisali ja bih još dodala. Ne možemo mijenjati druge, nego svoje srce kameno u srce od krvi i mesa. Znači mijenjati sebe. Istina je jer kad ti počneš na sve gledati drugim očima"kao Isus očima duše" znati ćeš i kako se odnositi s drugima, a i nećeš praviti iste pogreške. Ne kažem da si ti kiva za tu situaciju, ali uzdaj se u Isusa i on će ti pokazati put. Posti, moli, itd., a kad muž dođe budi prema njemu, iako ljuta, nježna kao prema malom djetetu kada je bolesno. Koliko god te bude nešto izbacivalo iz takta sjeti se Isusa. Šaljem ti pusice i Božje blagoslove.

U pravu si Veki, ponekad ima naših grešaka, a mi sebe ne vidimo onako kako nas vide drugi. Zato je jako dobro zaviriti i u svoje srce. Mnogi ljudi vole imati kontrolu nad svim, a to opet oni drugi ne vole. Često i od drugih očekujemo da se ponašaju po našim obrascima, upravo onako kako mi mislimo da je u redu. Ljudi su različiti, različito doživljavaju život. Treba uvažavati i njihove stavove. Tvoj muž je očito potpuno različit od tebe. Možda trebaš pogledati i razloge zašto se tako ponaša, možda je upravo on imao probleme u djetinjstvu koji su se odrazili na taj način da postane nesređena osoba. Nemoj zaboraviti da i zrelost ne dolazi s godinama. Možda bi ti pomogao i savjet stručne osobe. U Crkvi imaš i bračno savjetovalište, a u njemu rade stručnjaci. Svi mi možemo davati savjete iz nekih osobnih iskustava, a oni će ti zasigurno dati najbolji savjet jer su stručni za to. A ti poradi i na sebi, prvenstveno nauči sve prepustiti Isusu. Moraš vjerovati da će ti On dati najbolje za tebe. Ponekad nam se čini da to nije tako i da nije pravedno, ali znaj da na kraju spoznamo da je upravo to bilo najbolje iz razloga koji nam se otkriju poslije. Molitva sigurno uvijek pomaže, zato moli i vjeruj. Ako je Božja volja tvoj brak će opstati. A u tom procesu ti moraš biti dobro za svoju djecu i ona ti moraju biti na prvom mjestu. I nikako nemoj zaboraviti na sebe, moraš voljeti i sebe da bi mogla voljeti druge, pa i svog muža. Pokušaj naučiti razumjeti druge i njihova ponašanja. Nije uvijek crno onako kako se čini. A i svako ponašanje ima svoje razloge.
Želim ti da uspiješ spasiti svoj brak i ostariš uz svog muža. Naravno, ako je to Božja volja. U svakom slučaju želim ti da budeš sretna.

Draga Manuela, (Jakovljev Crvic, kako divan nick) jesma procitala "Svjedocanstvo jedne zene". Tvoje svjedocanstvo izuzetno jako je utjecalo na mene. Isprintala sam i nosala u tasni danima pa kad god bi negdje morala cekati citala bih ponovno i ponovno. A sto sam vise citala sve pazle u mom zivotu koje prije nikad nisam mogla sklopiti u pravu sliku same su se jedna u drugu uklapale i odgovori na moja davno postavljana pitanja su iskakali kao popcorn.

Ja sam se u svojim mislima pustila do poniznosti i tek sam tada mogla razumjeti mog muza i zasto ta njegova nesredenost. Uvijek sam u njemu vidjela nesposobnost da prihvati odgovornost sad sam vidjela sasvim jasno njegov zivot sa roditeljima koji su bili prepopustljivi prema njemu prihvatali svaku njegovu laz za dobro opravdanje. I sad luta ovim svijetom dobro naoruzan lazima u koje nitko drugi ne vjeruje do li samo on. Gradeci sa tim jedino ispraznost koja sto je dublja sve je teza.

Isto tako mi je postala jasna moja iluzija da on moze nesto promjeniti. I onda je na tom kartskom stolu zivota moj Bog odigrao svoju kartu, doveo ga je na ta dvije sedmice k nama. Ja sam mislila da je vrijeme da odigram svoju kartu, da srusim sve njegove iluzije da mu pokazem da ga volimo i da treba ostati i boriti se ovdje s nama.Ah, ta moja potreba da kontrolisem situaciju i mjenjam ljude iako ni sama sebe ne mogu mjenjati cestito urodila je "plodom". Opet sam povrijedila svoju dusu. Umjesto da sa poniznoscu prihvatim Isusovo vodstvo u svom i njegovom zivotu.

Tvoje "Svjedocanstvo jedne zene" mi je pomoglo da rastem u vjeri, ali jos uvijek sam pocetnik u vaznoj lekciji poniznosti. Poniznost koju ti sa lakocom zivis to mogu jasno vidjeti iz tvog "Svjedocanstva" dok kod mene cini mi se i bez moje volje stalno iskace taj moj stav JA PA JA.

I jos nesto kako je to ljepo split spomenula "prvenstvno nauci sve prepustiti Isusu". Kako je sve to tako jasno, tako ocigledno istinito sto si draga moja split, napisala ali si postavljam pitanje kako to prije nisam vidila tako. Mozda ta moja oholost da je sve pod mojom kontrolom, koje li iluzije?!

Hvala vam na divnim rjecima.
Blagoslov i svako dobro istinski vam zeli Veki.