www.tebe-trazim.com

ehhh... evo ja imam dva svjedocanstva... pa cu to staviti pod jedan post.....

Taman dosla iz crkve na veliki petak doma, i mama mi kaze:Ana, sutra se ranije malo dizemo i nemoj glumiti slucajno da ti nije dobro ili nesto, jer se treba raditi francuska, kolaci, pisanice....
Legla ja u krevet, pomolila se i zaspala.. i sljedece jutro, otvorim oci.. pogledam na sat, kad ono 8:20... moji svi jos spavaju.. Meni smrdi sto sam se tako rano probudila, jer inace se uvijek zadnja probudim.. Idem do wc-a.. i ... ajme Boze moj... kako je ovo tesko... Uhvatila me takva vrtoglavica, mucnina, na povracanje... Primam se za zidove.. spustim se na pod.. Pocnem plakati... "Ajme sto je ovo? Zar bas danas? Cemu? Kako?"... placem, mislim, sto raditi? kako mi tesko bilo pri srcu.. Sto ce roditelji reci? gledati nisam mogla od tolike muke.. Posaljem Stjepanu poruku na mobitel za dobro jutro i legnem nazad u krevet.. Izmolim dva, tri Ocenasa i Zdravo Mariju.. Rekoh:"Boze, ja sam zdrava, sve ovo je samo jedna prolazna faza. Ali moja je vjera cvrsca od toga. Molim te, pomozi, da se ustanem, i pomognem svojoj obitelji u pripremi za slavljenje uskrscnuca Tvoga Sina..." I zaspala... sjecam se, spavala sam suzama u ocima neko vrijeme.. Zvoni mobitel.. Stjepan zove... I tako mu kazem kako mi nije dobro, lose mi.. Kad ono, pita on:Kakvo je vrijeme kod vas?" Ja se ustanem.. kadli ono..... MENI SUPER!!!!! NEMA VRTOGLAVICE, NEMA MUCNINE, NEMA NICEG!!!!!! JA SAM SVA SUPER ZDRAVA!!!! ODMORNA I SPREMNA ZA POMOC OBITELJI!!!!! Kazem svom Stjepanu:"Tu pada kisa", a mislim u sebi:"a u meni sunce grije!"

eto.. mozete misliti koliko sam samo plakala od srece.. Sto i koliko znaci kad ste sigurni da ce sve dobro zavrsiti, pouzdajete se u Boga, molite.. i tako ispadne....


A drugo svjedocanstvo je vezano uz Korizmu...
Odrekla sam se jedne lose stvari, cije mi je odricanje pomoglo da ucvrstim svoju vjeru, i da shvatim sto zelim u zivotu.. Inace, preko godine mi bilo tesko izdrzati bez "toga" kojih pola mjeseca, mjesec... A kamoli 40 dana... i Mislila sam da necu izdrzati tako dugo.. No ipak...odlucila sam da bude tako, pa kako ispalo-ispalo.. trud je najvazniji, bez obzira uspijes li ili ne.. na sam pocetak sam zamolila Isusa da mi pomogne, da izdrzim, jer u dubini duse ja to stvarno zelim... Iako sam bila sigurna da ce mi pred sam kraj biti jaaako tesko i jedva cu cekati da dode taj 40. dan.. da bude gotovo pa da mogu nastaviti starim zivotom..
... i eto... prijatelji moji.. Ja izdrzala... i toliko sam sretna i ponosna na sebe..
da vam jednostavno ne mogu opisati.. i jos nesto... Uopce nije bilo tesko.. i mislim da iako je proslo ovih 40 dana, ne bi bilo lose da ova Korizma traje cijelu godinu.. da se ne vratim starom zivotu nikada vise.. Za mene Korizma jos traje...

BVB Ela..Anchi..

Super draga Elice i ja sam prvi puta izdrzala bez problema bez kave,ali isto sam tako zamolila Isusa da mi da tu snagu i dao mi je,mada sam danas rekla Hvala Ti Isuse za to i bila sam vesela kavi ujutro.Nas Bog je velik Bog,hvala mu i Slava.

evo da i ja nesto napisem sto me muci vec neko vrijeme... jedan problem koji ocito ja moram poceti rijesavati a tice se rodbine tj bake i djeda sa manine strane... zasto bas ja pa odgovor je jednostavan jer sam jedino ja uspio oprostiti baki i djedu sto su ucinili uzasnu stvar pred bratom i moji ocima... na moje oci pokusali su rastaviti roditelje sa rijecima Miljenko (moj tata) pokupi djecu sa sobom i vodi ih kuci a Ivanku (mama) nedamo neka ostane s nama... pazite vi to kazu nakon sto su oni 25 godina u braku i sto su digli dvoje djece i skolovali ih... i to bez pardona sa masu laznih optuzaba... sad malo da krenem u proslost... NIKADA nas nisu prihvatili prvo tatu za zeta pa tako ni nas za unuke... uvijek su nas gledali kao smetnju zato jer su oni htjelu udati majku za nekog lika iz njihovog sela a majka je pobjegla sa 18 godina nakon srednje u zagreb i sama se zaposlila kako bi si platila fakultet... dakle nisu joj ni skolu platili... nisu je poslali niti na jedan maturalac pa cak ni na izlet... dakle bili s sebicni... kukali kako nema novaca a uzgajali stoke dovoljno za dvije cetveroclane obitelji a za kcer nisu htjeli ni prodati usranu svinju kako bi joj bar jedan jednodnevni izlet platili... katastrofa i onda se jos prije pola godine usude govoriti kako su joj sve platili... dakle to je njihova proslost.. sad se vratimo na ovaj slucaj odnedavno prije kojih pola godine... dakle sve su ima nabijali na nos... nista nije bilo kako su oni htjeli a svake godine smo se zrtvovali i po par dana smo cak i tamo spavali kako bi im glupu kukuruzu pospremili kad nitko ne moze jer smo im mi sve... nemaju nikog osim nas... mi smo njihov svijet i onda se prema nama tako odnose... uzas zivi... sad da vam kazem moje slutnje... pricali su kako stalno nalaze nekakva prazna jaja po cijelom dvoristu... upocetku nisam imao pojima nista o tome ali nedavno sam procitao kako je to jedan od nacina caranja... nekakva mutava magija kao sto sam i ja oko kuce nalazio svakakve zivotinje raskomadanih utroba i oblivena krvlju... kako oni zive za selo bojim se da su im mozda glupi seljani savjetovali da odu kod vracara... toga se najvise bojim jer tko zna u sto su se upustili... neidu u crkvu jer ne mogu oboje su bolesni... djed bi mogao mozda ali baka nikako sa umjetnim kukom i neznam sto sve nije operirala...

dakle na meni je sad da poduzmem prvi korak... nisu nazvali vec ima pola godine od tog dana kada je bila svada... pricao sam o tome sa svojim i majka je rekla da im nece nikada oprostiti, tat isto... dakle jedino sam ja koji im je oprostio i zaboravio sto se dogodilo pred mojim ocima... razmisljam da ih nazovem ali neznam sto da im kazem.... kojim rijecima da pocnem... kako da umanjim bol koja je nastala i ne vjerujem da se stisala.... boli me to sto oni gledaju na majku kao neki predmet s kojim ce oni rukovati kako zeli kada zele bez imalo ljubavi... nikada nisu rekli volim te ja to od njih nisam nikada cuo... nikada mi nisu prisli i presli rukom preko glave i rekli dobar decko ili nesto slicno... NIKADA... sto uzasno boli i pomisliti na to...

neznam sto da radim... znam samo da cu u cetvrtak sigurno nazvat pa gdje puklo neka pukne.... nemam sto izgubiti ali opet im mogu reci kako usprkos svemu... svoj boli koju su mi nanjeli ja ih i dalje postujem, ne sudim im niti sam vise ljut na njih... jedino mi je zao i molim se svaki dan za njih...

BitLord..

pravi si momak i Božje djete... u tebi stanuje ljubav Božja, Duh Sveti i Isusek

osjeti se to....

dobio si milosti.. pa i milost spoznanja.. i ja sam ovaj Uskrs napokon u srcu oprostila nekome iz familije jer sam se samo sjetila one Isusove: "kakva ti je plača ljubiti one koji tebe ljube??? ljubi svoje neprijatelje..."

zaiste, šta ću reći Ocu? ja sam bila dobra, ljubila sam SVE koji su i mene ljubili....
Otac će reči: a kakva ti je plača? zar je to bilo teško?

eto, svjestan si da tvoji baka i djed valjda nikad nisu osjetili pravu ljubav, bezuvjetnu ljubav a kamoli Božju....

možda budeš TI taj preko koga će ih Bog ljubiti i preko koga će oni upoznati Božju ljubav....

p.s za ona jaja i dr. po vrtu, postoji neki običaj da ih se bci niz vodu (potok,rijeku) tako nešto, a kad budeš kod njih drugi put ponesi litru blagoslovljene vode i zalijaj cijelo dvorište i poškropi kuću

potajno,nemoraju oni to znati

BTB!

svjestan sam toga pa zato je bas na meni da poduzmem nesto... jer tko zna koliko dugo ce jos biti na ovoj zemlji svrsto na nogama jer godine su tu a i bolest...



e tu vec dolazi do problema... prvo neznam kada ce se to dogodit da cu ih moci posjetiti jer da bi dosao do njih prvo treba starog nagovorit da nas odveze a posto je dozivio tamo tolike optuzbe koje su naravno LAZ od prve do posljednje rijeci neznam kada cu imati priliku posjetiti ih i blagoslivljat im kucu i dvoriste... to me mozda cak i najvise muci... imam vozacku ali nisam se dovoljno oslobodio da idem na put i to jos sam ajmeeeeee

ti si divna duša Lorde i nećeš pogriješiti ako to učiniš...nazovi ih..reci im da im opraštaš.. da ih poštuješ jer su ti djed i baka, jer su tvoji...
Bogu hvala da u tvojoj obitelji imaju tebe takvoga, s takvom Božjom dušom koja ima poslanje miriti gdje ratuju...gdje mrze, okreću leđa i čine takve stvari...jer ljubavi u sebi nemaju. A sigurno nisu krivi za to...čine samo onako kako znaju, refleksno, poput obrambenog mehanizma
Nisi jedini, svi mi u obiteljima imamo takve "tvrde orahe", ali zato mi koji smo Kristovi , koji Njegovo svjetlo u sebi nosimo...mi smo tu da prvi pružimo ruku i da im oprostimo i možda prvi put u životu i oni istinski uvide da je ljepše nositi u srcu mir, suosjećanje, praštanje, razumijevanje; nego ovo čime su oni zarobljeni. Vjerujem da si ti u toj obitelji poslan..da im pokažeš put kako će iz mraka doći u svjetlo....za tebe je to jednostavno jer si dijete Duha Gospodnjega...a tvoja ispružena ruka njima je putokaz kako izaći iz vlastite tame srca i spasiti sebe, obitelj, naraštaj... O tebi ne ovisi..hoće li oni prihvatiti tu ispruženu ruku...
Ti samo učini što si naumio, moli za njih i ne opterećuj se previše ako nema odmah rezultata. Ponekad je potrebno puno vremena i strpljenja kako bi se stvari pokrenule s mrtve točke, a tamo gdje se uspijemo izdignut iznad vlastitog straha i uspijemo ispružiti ruku i reći oprosti....pokrenuli smo cijeli svemir...i Nebo koje će biti na našoj strani...jer smo se opredjelili za dobro!
Btb

Frende, i ja sam uz tebe.. I sam znas koliko vrijedis u dusi, a znas da Isus takve posebno voli.. A kolko bi bilo Isusu drago da pruzis ruku "neprijatelju" pa onda on od šoka postane tvoj prijatelj...
Samo hrabro, prije svega zamoli Isusa snage i hrabrosti, i sve ce izici na dobro na kraju!!!
Nekada na nas padaju teske zadace, i imamo osjecaj kao da nije fer sto se mi moramo boriti za mir.. Milijun puta mislimo da nismo dovoljno hrabri i veliki da se izborimo za nesto pravedno, nesto bozanstveno..
Ali na kraju, kada skupimo svu snagu, i na kraju uspijemo uz nezaobilaznu BOzju pomoc, sreca koju tada osjetimo je prevelika.. Ono puno srce koje hoce puknuti od sreci vrijedi cijene koju placamo... onog umora, pada, ili eventualnog neuspjeha...-
maleni, Isus vjeruje u tebe i On je uz tebe.. Stupaj hrabro!!! BTB ANDELE...

evo bas sam par puta procitao ovo sto sam napisao a mogu reci kako sam sebe sokirao sa time sto sam napisao jer moram priznat ovu pricu nisam sam napisao vec me je netko vodio osjetio sam dok sam pisao... tog jutra kada sam se probudio poceo sam o njima razmisljati onako bezveze bez razloga i u jednom trenutku doslo mi je da to prenesem u tekstualni oblik... i tako dode vrijeme molitve devetnice bozanskom milosrdu i vidim bas kako je to njihov dan jer pise : Danas mi prinesite duse poganina koji me nisu jos upoznali tako da nije ni slucajno to sto sam bas cijeli dan samo o njima mislio... zna Isus sto radi i zasto me naveo na razmisljenje o njima

a nista drz te mi fige za sutra jer idem provjeriti kako je stanje na terenu... valjda necu nesto zabrljati

lp i bvb

BiTLorD, Btb!!