www.tebe-trazim.com

Pitanje koje često postavljamo u svakodnevnom životu pa i ovdje na TT-u. Nažalost, pitanje obično upućujemo nekom drugom ali ne i sami sebi, svome srcu. Zašto? Bojimo li se porazgovarati sami sa sobom? Lažemo li se i zavaravamo svoje srce dok ga hranimo lažnim djelima dobrote, prevarama, taštinom, pohlepom, ohološću, sebičnošću, samouvjerenošću .. ? Da li naše oči i naš jezik, naši postupci krivotvore iskrenost našeg srca? Budimo vođeni "iznutra", duhom, vjerom, Božjom prisutnošću, plodovima Duha Svetoga. Vjera je tu najvažnija jer ako smo na krivom Putu, možemo biti iskreni ali u krivu jer taj Put nas može odvesti u propast. Ako je naša vjera u Boga slaba, potiskujemo iskrenost, istinitost, koje više nisu smisao našeg duhovnog života.
Isplati li se biti iskren, biti vođen "iznutra"? Po mom mišljenju, ipak svakako DA. Bez obzira na to aki si iskren i pošten - ljudi te mogu lako prevariti, ako si zadovoljan i sretan - neki će biti i ljubomorni, ako prema nekome činiš danas dobro djelo - neki će to i zaboraviti već sutra, ako si uspješan u poslu - imat ćeš i prijatelja i lažnih prijatelja ali i pravih neprijatelja.
Ako nešto dajemo bezuvjetnom ljubavlju prema ljudima je naše nastojanje biti sutra s Bogom na Nebu ali postupajući kao da je On s nama danas na zemlji. Svako naše pozitivno djelovanje, iskrenost, davanje što najbolje imamo od sebe je stvarni odnos između nas i Boga a ne navezanosti na ljude.
Nažalost, svojom (ne)iskrenošću danas gradimo lažni "imidž" o sebi prema društvu, obitelji i samom sebi. Koliko ja to nastojim biti iskren kad ko papagaj na svakoj ispovjedi ponavljam jedne te iste grijehe i obećajem da to više neću činiti? Dolaskom i ovdje na TT, bojao sam se u početku za svoj "imidž" i nastojao da ostavim neki pozitivan dojam o sebi. Uočavao nedostatke kod drugih, pretvaranja, nedosljednosti, malo i oprezno pisao ... sve dok se nisam prepustio da me više Duh Sveti vodi, koji me je odmah upitao: pa zar si ti zbog toga došao na TT, među ove divne ljude, opusti se i uživaj.
Priznajmo svoje nedostatke jer Bog nas voli onakvima kakvi jesmo, kakvima nas je stvorio a ne kakvima smo mi željeli biti u očima drugih. On nas pozna prije nego li otvorimo usta a pogotovo nešto učinimo. Volio bih da ovdje kažemo koju o sebi - ne jezikom, ne mozgom već SRCEM.

Ajme koliko puta samo o tome razmisljam... o svojim postupcima i pozitivnim i negativnim... sto bi mogao napraviti kako bi bio bolji... sto bi trebao napraviti jer dobivam dosta znakova a nazalost jos nisam nista ucinio.... ni mali prst nisam pomaknuo sve do danas... ajde bar nesto sam napravio da sam se maknuo iz mrtve tocke... koliko puta samo zazalim sto sam ohol, skrt, lijen to nesmijem zaboraviti napomenuti... neki kazu da sam prestrog prema sebi a ja na to odgovaram: Pa kako necu biti kada mi je Isus toliko toga dao a kako ja njemu vracam? Grijesima kojima ga razapinjem i unistavam... stalno se zapitam kakav bi trebao biti u buducnosti... sto bi trebao napraviti kako bi bio sto manji teret buducoj curi/zeni... kako da joj budem sto manji teret i sad kaze mi jedna meni draga osoba... vidim da si se promjenio u pozitivnom smislu ali daj molim te budi musko... prvo sam si razmislio sto to znaci biti musko??? Idemo malo viditi kako je to biti "moderan" muskarac... evo krenut cu od svoje obitelji... koliko puta je moja tata poklopio mamu kada je zeljela nesto napraviti.. zasto??? Jer je on smatrao da to nije pravilno!! A tko je tada pitao majku sto ona misli o tome... naravno bilo je i suza i svega da sad nedem daleko... danas je popularno i piti i drogirati se jer tek tada si pravi muskarac... da li je mozda pravi muskarac taj jer misli da je bas on glava kuce pa onda drugu stranu(zenu) ne treba pitati za savjet jer ti kao sve znas... kao ti si uvijek u pravu jer ti si ipak glava te kuce... mislim molim svaki dan molitvu poniznosti i nastojim se drzati toga koliko god mogu... puno o svemu razmisljam... zna se dogoditi da i po par sati sjedim i odlutam razmisljajuci o svemu... ni sam neznam sto je pravilno ali jedno znam da cu se truditi ne odnositi se prema zeni kao sto je otac znao par puta napraviti jer sam vidio da je pogresno i tugu u ocima sto mi nije cilj....

a sto se tice"imiđa" na forumu bar se s time nisam nikada opterecivao... pola godine sam samo citao i nista komentirao jer nisam znao sto smijem reci a sto ne kako se to nebi krivo shvatilo... evo bas u zadnjih tjedan dana sam se malo raspisao jer osjetim veliku potrebu za time... pa ako nekom pomogne super...

evo jos nesto sto vec radim neko vrijeme a nebi trebao, evo kako zvuci moja pokora na ispovjedi: Kajem se od svega srca sto uvrijedih Boga, najvece i najmilije dobro, mrzim na sve svoje grijehe i cvrsto odlucujem da cu se popraviti i da cu se TRUDITI vise ne grijesiti... samim time truditi nisam se znaci ODREKAO svih grijeha

eto toliko i sve si ja to priznajem i nekada mi dode tesko zbog toga...

lp i bvb

Nasa Vjera i Isus trazii prvenstveno iskrenost od nas , pred Bogom i sobom samim...i iskrenost trazi poniznost,skrusenost koja ,nam odkriva istinu o sebi.i odkriva ono sto je u srcu i dusi...
Bog je taj , sto nas drzi Bozja ruka.i Bozja Volja , upravlja nasu iskrenost On voli i prihvaca upravo ovakve kakvi jesmo, s nasim dobrim i losim osobinama..
Nacinom svog zivota svi smo cesto bjzali od istine o sebi pred Bogom, pred sobom i pred drugima.
Uvjek svjedociti o sebi ,, pred sobom i pred Bogom, ne dolazi se lako.,cesto se zataji..ono cega se sramimo..,ili sto je manje lijepo..
Malo se prisjetimo koliko smo u zivotu uljepsavali sliku o sebi.
Uljepsavati, bjezati od stvarnosti, a to znaci nikada ne dosegnuti punu istinu o sebi.,ne cini nas pred Bogom nista vecim..ako uljepsavamo,nego naprotiv, to nas otudjuje od Bozjih planova,koje je pripravio za nas.
Zato je potrebna iskrenost kao kriticki stav, prema samom sebi, a po potrebi i prema drugom..apsolutno prema svakomu.
Mi tesko priznajemo da smo krivi u .onome sto radimo, mislimo, i kako se ponasa i vrednuje. To tesko priznajemo sebi i pred Bogom. Tesko je ,jer mi zelimo pred sobom biti bolji nego sto jesmo. Ako nas drugi ne prihvacaju i kriticki se odnose prema nama, lako se utjesimo pa kazemo da su drugi gori, tu se jos i tjesimo..??
Tu dolazi do usporedjivanja s drugima, ocito se radi o i izbjegavanju osobne odgovornosti, te odvracanju od zrcala savjesti.jer bas spigli , zrcalo nasega srca,odkriva pravu istinu…ne istinu drugoga..
Mi priznamo istinu o sebi tek onda kad smo stavljeni pred zid, kad nas zivotne okolnosti potaknu na priznanje istine o sebi. Ovo govorim , iz iskustva vlastita zivota. Sad cu se i ja pokusati prisjetiti kad sam bila nekriticana prema sebi, a koliko je to pua ,ponovljeno..??
Oprastao sebi i smatrao da sam bolji od drugih,po cemu...?
Pokusajmo se malo vratiti u proslost, priznati sebi ono sto nismo nikad iskreno priznali, jer nismo cak ni razmisljali o tome...
Put prema iskrenosti i pomaku nije u trazenju kolika je krivnja drugih u onome sto cinimo. Tako mozemo da kazemo, da nije djece, nikada se ne bismo naljutili, da nije muza ili zene, ne bismo rekli ruznu rijec,drusto je krivo za to.. Mozemo reci da zivimo u vremenu samozavaravanja i zatvaranja ociju, u vremenu velikih manipulacija i lazi, a Biblija kaze da ce nas tek istina o onome sto se dogadja osloboditi onog cvora sto je u nama zamrsen jer se nismo sposobni suociti s istinom. Iskrenost prema Bogu. Zapravo, kako se covjek ponasa prema sebi,jer tu lezi kljuc istinotosti, koliko je ili nije iskren prema sebi, tolika je mjera njegove iskrenosti prema Bogu. Tko nije iskren prema sebi, nemoguće je da bude iskren prema Bogu.
Moze nam se dogoditi, kad idemo na ispovijed, da ne budemo iskreni, nego govorimo o okolnostima gdje su drugi krivi za nase stanje. Pokusavamo li sebi razbiti tu samodopadnost, , jer, ako nas to ne dovede u pitanje, ako ostajemo zatvoreni i nekriticni prema sebi, pomak u duhovnom zivotu se ne moze dogoditi. To nije getriba,ili neki masinski pomak, da ga moze uciniti izvana, nego je plod suradnje covjeka i Boga u iskrenosti,ono sto je u srcu i dusi...

Cesto se pitam ,u cemu se prepoznajem? U "savrsenom," , ili u grjesniku, ?Savrsenost lazna-, nazalost, vrlo je prisutana u nasem nacinu razmisljanja, pa i u novije vrijeme., modom naseg vremena,zavedeni..osjeca se slaba savrsenost. Nemojmo nikad biti iskljucivi prema ljudskim slabostima.
Isus kaze da ce biti veca radost u nebu zbog jednog obracenog grjesnika, nego zbog stotinu pravednika.
Bjezim li ja od istine o sebi? Ukoliko to cinim, bjezim i od istine koja je Bog. Dobro znam da ne mogu pobjeci od Boga, Duznost mi je biti iskrena prema drugima. Biblija kaze da je iskrenost prema sebi i Bogu nuzna. Malo je ljudi koji imaju istinsko razumijevanje za nase stanje, a cesto puta i ne zasluzuju znati istinu o nama. Imamo pravo na dostojanstvo i ono svoje. Nasa nutrina, nase srce, nasa vjera.. je bitna za nas...ono sto cinimo za drugoga...je prepoznativa iskrenost..
"Koliko puta oprostiti," "ako me moj brat ili sestra uvrijedi?" Koliko oprostiti drugima? Mi mozemo reci da je to previse, ovakav nacin razmisljanja neka nas dovede do velike istine da nas Bog voli neizmjernom ljubavlju, da nam oprasta i da budemo radosni, da se ne bojimo toliko svoje gresnosti koliko svoje "pravednosti." Neka se radost u ovom nasem susretu na Tebe-Trazim, nastani u svakom od nas., da na Tebe-Trazim…,pokazemo,i da mozemo , da pohvalimo malo i one koji su nam,mamo manje simpaticni, da pohvalimo i one od kojih smo dobili po prstima…i one koji su supotnog misljenje od naseg…onima,koji su nas uvrijedili...
Tako cemo osjetiti , pravu iskrenost…Na iskrenosti se radi cijeli zivot, ona nije formula…ili pjesmica da ju mozemo ,napamet nauciti…
Nego sami izgraditi u svojem srcu…i Zajednono izgraditi...Tebe-Trazim..

BVB ...
..šta da kažem o sebi..a da ne uljepšam...
..tko sam ja...ama NITKO...

Ja sam netko ko traži nešto..
..a misli da zna šta traži...

Ma ne znan...
Ja sam osoba..kako je rekao jedan brat..koja MISLI da ljubi Boga...

..a u stvari...ne zna šta ljubi..
..izgleda da ljubim samo sebe...

Ja sam osoba koja može pomoć svakom a sebi nikako...

Ništa nisan bolja od vas...još sam i gora..

Ponekad i bezosjećajna..i nekritična ..i ohola..

Ponekad mislim da i ta ljubav koja je u meni..da je umotvorina moga mozga..

Ponekad vidim..da kada ispaljujem neke "mudre"izreke..savjete..da to nisan uopće ja..
ja sam NIŠTA... i nitko...

Ponekad ne želim vidjeti brvno svoje ...a trunčice tuđe vidim na kilometar...

Galamim na svoju dicu..tražeć opet neki mir...a kako ga nać kada sama stvaram nemir...

Ponekad nosom param nebo...pa me krupa iz neba izlupa do bola...

Ponekad sam tako tužna...

Al da vas utješim znam biti i vesela...

Uoće ne znan..zašto me volite..ako me volite...

Ponekad se pitam šta ja tu radim...a stalno visim tu...

I uvik i iznova se vraćam...

Nisan dobrica..znam i povriditi..ne razmišljajuć..

..ponekad je to na izgradnju..nekada i ne..

..glas moj u glavi me potjera da blebećem...umjesto da stavim vode u usta...
a i kada ulijem vode..ona se izlije.. jer to mora da iziđe..tako Bog želi...

Ja sam Pelin i Natren iznutra...mada sam Šećer izvana..a znan biti i Sol...

Al eto..na kraju...
Borim se..i pokušavam sve to prominiti..
...bar moja molitvena zajednica i svi Vi ćete da mi izađete u susret...

...jer znam da ljubite Boga...

BVB

Ja...toliko njih misli i govori mi da sam dobra, a nisam..
..sebična sam, a da uglavnom toga nisam ni svjesna..
....ohola sam..to sam tek nedavno ustanovila..
..jadna..grešna..smotana....ali opet..bolja nego što sam bila..
..a slaba..o kako sam samo slaba..a uvijek mislila da sam jaka...
..a ovo moje ledeno srce.. ....da barem nije toliko ledeno..

ko sam ja....
iskreno.....neznam...probaću...
...rođena od majke prije 35 god...djete koje je bilo naizged neishranjeno
imalo je u neimaštini sve...mažena i pažena od po sela ...
mali švrljo...svugdi me bilo...najmanje doma ..tako majka kaže...svi me potezali...a to mi ostade i danas...haha...svi potežu sa svi strana..
bila i ostala nestašna..uvjek za akciju...a osmjeh mi fala Bogu ne fali...kaže muž da se i noću stalno smijem ili brbljam ...
stalno sam bila u centru pažnje ...to mi je i godilo...u školi posebno... sada već ne...
isticala sam se u svemu..htjela sam uvjek pobjeđivati...biti prva najbolja..
hmmm toga se i ne sjeti do sad...sad mi jasno...

u mnogočemu je moje djetinjstvo imalo utjecaj na mene kao zreliju osobu ..pogotovo nakon obraćenja ..primjere od ranije ..često sam mjenjala kroz godine...

ja sam jedno stvorenje ..jako ranjivo ..osjetljivo a ne želim to priznati...izvana se nekad to i vidi ali nekad i ne ....oni koji me dobro poznaju znaju odmah kad samnom nešto nije kako treba...

naivna ko postola...mogu me vozati kako ko oće...
tako je bilo dugo godina ...ja to trpila ..al se izgradila..neizmjerno..hvala dragom Bogu...isto tako dozvoli On i da drusnem iznova po tom pitanju al opet na izgradnju,...bitno da spoznam...

osjetljiva po pitanju bližnjih..prijatelja..možda i previše...a to mi mana..
volim znati puno toga..čuti viditi...al opet me to koji put pokopa ..da mi se nos oguli...bolje je znati manje neki put nego neznam šta na svitu...

osudim ...a Bože moj...slaba do besvjesti...oslobodi me toga ...potpuno..na dobrom sam putu zasada

volim pomagati...svima...nekad me to polomi da mi nekad sve prisidne..
iz najbolje namjere da pomognem od srca..nekad me drugi slome pa se onda povlačim ..neko vrjeme..a to opet nije dobro..znam..nemogu si pomoći ...zasad

volim provjeravati...sve i svakoga...neka vrst navike u sigurnost..a u biti nisam ziheraš...nikad nemoš znati...dok ne vidiš sam..
učim se na svojim greškama...
život je preljep..ali nije lagan...

nekada sam kao cura imala slabije živce za djecu...sanjala da ih imam ...al dalje od mene...kreštala zanovjetala...
a sad ajoj...di god se okrenem dica ,imam dva..oću još..ne odustajem..oko mene uvik četa svaki dan...haha...kako mi sad više ne dosađuju pitam se pitam....

nevolim neiskrenost...to mrzim..a prije sam i sama bila često neiskrena...najviše sama sa sobom..

uf...
sad kad pogledam..ispade da se i falim...ali i to činim ..a šta ću ...taka sam ..i to ću morati da izagnam od sebe do kraja..
reću šta imam i nije me briga...kažem i ostanem živa..

često mi je puta jezik brži od mozga...ali kažem ono što mi se govori u danom trenutku ...kako osjećam tog trena
hoću reći ono što mislim i ne prezam ko je i di je... a šta kad sam to ja ..
zasad je tako ..možda se i tu malo skockam
iskrena sam ...možda i previše...a i to je mana za ovaj svjet...ubiju te ljudi...

mene nije lako obuzdati..kad nešto naumim..ili nešto za uraditi ili negdi poći.....tu sam tvrdoglava...
tek posle razmišljam o posljedicama....a one nekad budu...huuuuuuu

kakva sam ko žena i majka....ajoj....pa ja sam gazda ..hahaa šta da radim kad za sve pitaju mene ..ko da sam svemoguća..a kad bi znali..nebi ni pitali koji put...
al bolje da neznaju...haha..moram zadržati imiđ..blaga sam i stroga..tvrdoglava i popustljiva...ali uglavnom je sve po mom........
hvala Gospodinu što mi podari vakog muža...koji sve ovo moje s ljubavlju "trpi"...ničim ga nisam zaslužila....

nestrpljiva sam....kod mene sve treba ...ajmo ..odma...brže...
samo sam s Bogom strpljiva ..Njemu sam dala sve vrime svita što ga stvori ...pa kad bude....

.....eto...moje mane i kakva sam ...ako što zaboravih ..bez brige ..ja ću vam odati...nije mi problem...
iskreno...ali i dugo....haha
bvb

Tko sam ja? Ne znam....jos uvijek trazim tu osobu....al sada ju barem trazim na pravom mjestu...
Znam da nisam jaka i nesalomljiva
Znam da nisam samouvjerena i sigurna
Znam da nisam nepovrediva
A znam da me mnogi takvom vide
Lažem li im? Il stavljam brane između mene i njih?
Ne dopuštam im da uđu dublje....
znam i zašto sam nepovjerljiva i suzdržana....
znam i da sam samo malo stvorenje na rukama Božjim i da me On još uvijek oblikuje....
ali znam da i ja od sebe nešto moram dati.....rane moje naprimjer....al se ne daju te zloćkice....
Baš kad pomislim da su zarasle opet me počnu peći i udaljavati od dragih ljudi...i onda opet imam osjećaj da sam na samom početku.....

..što ste navalili sa samokritikama..

..to je sve tak blizu..kako biti dobar...a ispadne ..malo ..drugačije..

..jedan mali potez..mjenja stanja na šahovskoj tabli života..

..malo fleksibile...i razumijevanja...prema svojim bližnjima..

..i sve je drugačije..

..manje osuda..više ljubavi..

..evo što sam čuo..npr..kad je bila kod nas...Velika Ispovijed..

..8 svećenika a svuda redovi po 30 ljudi..
..ja u jednom..
..iza mene...neka dalja susjeda...poznamo se...ne viđam je baš u crkvi
..jedan čovjek se malo dulje ispovijeda..
..a ona dobacuje meni " Što taj radi, tako dugo"
..i tak par puta...a ja kažem "E to ti je grijeh što sad pričaš"
..a kad se čovjek okrenuo.. ona kaže onak strasno..
."Opa pa to je naš, gospodin Pašalioć ( recimo),. zato se on tako dugo ispovijedo..." radilo se o čovjeku koji je u visokim političkim strukturama
..u gradu..

..grijeh što je ta moja susjeda učinila jest strašan..
.,.jer u njom nema trunka samilosti prema svojem bližnjem..
..a ona se došla ispovijedati..
..čemu ispovijed, ako je u srcu osuda, svog bližnjeg koji dođe
.isto tako na ispovijed..

..kao da je ljubomorna...što se i on može ispovijediti...

..to su grijesi....farizejski..
...druge osuđujemo...a za isto to ...sebe povlaštujemo...
..strašan grijeh...naoko..lagan..

a ne , ovo kaj vi sebe osuđujute..
..to su karakteri..a ne grijesi...
..vi ste . dobri ljudi..

..sory..još moram reći ovo.

..na Veliki petak..
..kupujem ja kruh u pekari ( ujutro)..

.a jedan poznati s posla..(a hrvat , kršćanin)
..onak bok..gdje si ..
..druga rečenica..usput opsuje Boga..
..a mene kao da me netko mlatne mokrom krpom..
..progutam. ja to..
..za par sekundi, on opsuje ISUSA..

..ja poludim..i kažem "Pa kako te nije sram psovati Isusa na veliki petak
..a još si i kršćanin"..
..a on odgovori nešto strašno, doista..strašno u tom stilu ..kao
"..još se može psovati , jer je još na križu.."..tak u tom smislu..

..strašno..

..a vi sebe nazivate , griješnicima i lošima...
..jer ste malo ..tu i tam mrzovoljni...

..dobri ste vi ljudi..

ma dobri ili loši...svejedno...
na kraju ćemo biti kako On bude htio...

ali post i govori da se opišemo ..kakvi jesmo ..sada...
a šta da ti kažem..
i ja sam nekad bila ona žena
a ovog drugog bi ja malo bolje začepila...
i eto ti opet grijeh
al bi ga predala Isusu da ga dobro zakači uzase...
aj se ti malo opiši...
osim što znaš dobro zezati i kajlati ..hahahahhhahaha
drugo neznamo ...