www.tebe-trazim.com

Da. Bog najviše voli borce, kao što smo ja i BitLord, mi smo ratnici svjetla

evo sad sam se naspavao tj. prespavao sam sve to... sad sam svez i spreman za daljnje borbe u zivotu... ono sto sam gore napisao je bilo kada sam zaista puknuo kada sam se vratio iz skole... da bi dan bio gori navecer se pojavio strah koji sam gore i napisao.... taj strah je nestao kada sam prvi puta nakon 3 dana izmolio ono sto molim svaki dan... jedna zanimljiva stvar koja mi se sinoc desila... stojim ispred ulaznih vrata i cekam nekoga da mi otvori... cekam i odjednom cujem neki glas onako tih... netko mi je nesto rekao a ja nisam razumio jer NIJE bilo na Hrvatskom niti slicnom jeziku... neki meni nepoznat jezik... ja se okrecem ko lud oko sebe a nema nikog... no kada sam to cuo kao da sam bio paraliziran na par sekundi ... srce mi bilo prestalo kucati... jedva sam dizao teske ruke i nastao je strah koji sam gore i napisao... i to me sve drzalo dok nisam napokon nakon 3 dana poceo moliti... tada se sve smirilo i evo sad je sve dobro....

hvala vam puno na podrsci i razumjevanju

lp i bvb sve

BITLORDE -Ne razumijes zasto se kod tebe nemoze ispuniti rijec
iz Svetog Pisma " Trpljenje stvara slavu". Bez utjehe i nemozes
vidjeti ni tracak Bozje slave u svome srcu..Ali Otac koji je ljubav
,ima put na kojem ces biti utjesen. On ti porucuje: Ne nosi silom
svoj kriz kao sluga. Nosi ga, predajuci se potpuno Njegovoj volji.
Tada ce tvoj kriz poceti svijetliti. Bit ces sretan i zracit ces u
Njegovoj ljubavi.Bog ne zadaje rane, a da ih ne zaljeci i opet nas
okrijepi.On ocekuje svoje bolesno dijete da mu pomogne.Zato mu
se predaj u potpunosti.Na najtamnijem putu ,ici ce pred tobom u
stupu oblaka i vatre i poravnat ce ga.Njegova prisutnost pribavit ce
ti utjehu i osvjezenje ....Dali ti je to dovoljno ?

jesam razumio sam sve sto kazes... no bojim se da sam malo skrenuo sa pravoga puta... emocije su me previse udaljile i zadale mi duboke rane... no zivot ide dalje... trebat ce mi opet malo vremena da shvatim sve sto mi se dogodilo i da se vratim na pravi put

hvala ti visnja puno na lijepim rijecima... nazalost zaboravio sam na to sto si napisala no podsjetila si me

Bvb

braćo i sestre!

moram Vam posvjedočiti kako sam se jučer OBOGATILA!

postala sam puuuno bogatija neg sam bila!!! hi..hi...

upoznala sam još jednog našeg člana ! Pogooodite... našu FIGHTERICU!

eto srećo, obogatila si moj život (zamisli) SAMO našim UPOZNAVANJEM (2-3 sata) hi hi...

veselim se druženju i upoznavanju Fighterice!!!

osječam se pravo BOGATO! a oni koji je ne poznaju "osobno" samo je NADIMAK njen najbolje OPISUJE


Sestrice, ljubim te

eto moga jučerašnjega svjedočanstva, gibam dalje u radne pobjede


p.s pitam se samo šta će biti kad se svi osobno upoznamo.. kakav Bill Gates, biti ćemo milijaredi u duhovnom smislu

bitlorde,,,,
razmišljam o tebi već par dana..i kontam si...ti prečesto imaš neke strahove...snove..doživljaje...
neznam..ili ti to podsvjest toliko radi da si to navlačiš jednostavno na sebe...kao da to priželjkuješ..ili stvarno nešto nije kako treba....
provjeri to malo...
otvori se malo pozitivnije ovom životu...sigurna sam da će to nestati...
ali svejedno ..odi kod svećenika neka se malo pomoli nad tobom...
moraš se svakodnevno predavati Gospodinu..na početku dana..i nemoj zapuštati molitvu..ionako sam govoriš da ti je bolje nakon nje...
i nemoj razmišljti o nečem što bi se trebalo ili što će se dogoditi...to zna samo On...nitko drugi....
btb mili moj

jest to je istina... svaki dan dozivim nesto... i da se ogradim ja to ne prizeljkujem... jednostavno me stalno nesto prati.. neki osjecaji i neki pogledi na ovaj svijet... neznam ni sam sto mi se dogada ali non stop "odletim" iz ovog svijeta... recimo u skoli... pokusavam se koncentrirati i slusati na satu ni ne uspjevam... misli mi odlete... cesto imam osjecaj kao da ne pripadam ovdje jer kao da sam napustio ovaj svijet... to mi se zna dogoditi i tokom molitve... evo primjer: molim i fino je mir i tisina nitko me ne ometa... i odjednom cujem neki jaki zvuk iz bratovog racunala... i u tom trenutku sam osjetio kako se vracam u tijelo a nisam bio ni svjestan da sam napustio tijelo... zna se par puta dogoditi.... uvijek nesto se mora dogadat... sad ne mogu tvrditi da ja to zelim... niti ne mogu tvrditi da sam bas ja zasluzan za takve stvari... kao da sam ja prizeljkivao da mi usred noci oko pola 10 navecer kada stojim pred vratima i cekam da mi stari dode otkljucat vrata da udem cujem neki tihi zvuk... a nije moj glas sigurno bio... i rece mi nesto zbog cega sam ostao paraliziran dok mi stari nije dosao... mislim stvarno da to ne zelim... sto je najbolje neznam ni sto mi je receno ni da li je to dobro ili nije jer nisam razumio jer nije bio meni znani jezik... nesto mi govori da je to neki izumrli jezik... imam osjecaj da je tako... morat cu popricati sa fra Kozulom jer ovo je stvarno previse da skoro svaki dan imam neki show u zivotu... a najzesci mi je osjecaj kad onako legnes i opustis se i ono kao da netko upravlja tvojim mislima... he he i govori ti neke stvari sto bi trebao napraviti... ma jooooj ja sam skroz puko... neznam sta mi se dogada neznam kako na sve to reagirati.... neznam nista... neznam sto poduzeti.... neznam kuda ce me sve ovo dovesti.... neznam cime sam ja to sve zasluzio da mi se svaki dan nesto dogada... kratko receno SAZRIJAO SAM ZA LUDNICU

e da ima jos jedna stvar koja me zaprepastila... nakon obracenja kao da sam zaboravio proslost... ne sjecam se gotovo nista.. sjetim je se tek kada mi treba zbog sadasnjosti... i sjecam se samo onih dobrih trenutaka a ovo ostalo je "izbrisano" he he

dosta o meni... mislim da sam malo i previse toga rekao sto i nisam trebao no neka se zna... nemam sto za sakriti

Bvb i cuvao

Isus nam je pokazao put Kriza,prihvatimo taj Kriz i krenimo za Njim.

ja se često sjetim sebe sa početka moga obraćenja...

povratak iz Međugorja doma u ZG, obitelji, dečku...

otišla STARA ja a vratila se NOVA ja...

sve te silne spoznaje koje su mi otvorile "oči" zapravo su milosti... bilo je teško...
od silne sreće i spoznaje da je sve do sad bilo LAŽ, da tek sad znam što je istina, pobojala sam se da ću POLUDIT!
sebi i drugima... sebi da ću poludit od sreće a drugima da ću postat luda zbog pričanja o Isusu o Bogu o Gospi o ukzanjima o DRUGOM SVIJETU..onom nedvidljivom-duhovnom..

i točno se sječam trenutka kad sam stala sama pred seba i rekla: dobro Jelena, hoćeš ti da te proglase luđakinjom i fanatikom ??? hoćeš da drugi pomisle da je i Isus neki fanatik ???

i od tad sam "stala" na loptu i rekla dobro..polako ćemo.. neću svaki put govoriti o "čudnim" pojavama, čunim događajima, o dogmama... treba procjeniti vrijeme i mjesto.....

i mislim, dok sama nisam postala svjesna ŠTO MI SE DOGODILO i KAKO SE POSTAVIT sa svim tim SPOZNAJAMA; MILOSTIMA; NOVIM SRCEM; NOVIM OČIMA....da sam komotno mogla skrenut ili ostat normalna sa svim tim milostima...


jel tko kad doživio taj trenutak OBRAČENJA tako ?

Elenora sestro draga, dobro ti ovo napisa
Ja sam još uvjek na putu .....traženja.....obraćenja
.......i nadam se božjoj milosti a zaključila sam da dragi Bog
ima svoje razloge kada i kako BTB