www.tebe-trazim.com

Evanđelje o mnogim osobama potanko piše...
...o svetom Josipu...vrlo malo...
Piše o tome...kako se kao čovjek suočio s nečime...što nije mogao razumom dotaći...
Bio je čovjek...i u njem se borilo božansko i ljudsko...
...no čuvši anđelov glas..."Ne boj se ...prepustio se božanskom...
...podložio se i slušao...iako nije mogao vidjeti svrhu zapovijedi...
...nije očima mogao vidjeti smisao i razloge poslušnosti..
...zaokuplja me stalno da predanost...ta zatajnost...ta potpuna podložnost...to tiho djelovanje u pozadini...dubina koja se ne vidi očima...
...molim Te...Isuse...da i u meni rađaš poslušnost...i predanje...i onda ...kada se svi alarmi očiju mojih uključe...Ti ih utišaj...
...i daj da baš onda prihvaćam...i prepuštam se...Tebi..
...i da ne pitam zašto...da ne tražim objašnjenja...
...već da prihvaćam Tvoju riječ...svim srcem i dušom svojom...
...i ja sam čula Tvoj glas...Ne boj se ...
...daj da to iskustvo bude živo zauvijek...i da rađa svakim novim predanjem i prihvaćanjem Tvojih zapovijedi....naročito onda...kada ne vidim smisla...i kada slika svijeta izgleda suprotna onome što mi Ti govoriš....

magdaleno....
i u Josipu te nalazim, i u Mariji...promatrajući tvoju blagost, ljubav, požrtvovnost.
Sigurna sam da će ti sad biti neugodno što ti to ovdje pišem, ali dušu mi obogaćuješ, a ljubav se hoće izliti gdje god se nalazi ljubljeno biće...
pa ja tvojim tragom...ovamo, i moram ovdje reći
VOLIM TE

ČOVJEK KOJI JE SLIJEDIO PORUKE IZ SNOVA

Sv. Josip, Marijin zaručnik, bio je čovjek koji je slijedio anđelove poruke iz "snova". Protivno općem mentalitetu, nije se povodio za lakšim rješenjima, nego je prihvaćao Božje poruke i putokaze. Htio je biti zaštitnik i uzdrživač vlastite obitelji, kao mnoštvo drugih ljudi. Ispunjava povjereni mu zadatak tako, da slijedi poruke svoje savjesti.

O Isuse ,daj da i ja budem kao Tvoji ucenici !
Daj, da i ja slusam svaku Tvoju rijec i sve sto
mi zapovjedis i naredis. Daj, da izdrzim svaku
bol i tugu , da ne padam kad je tesko !
Daj mi znanja i mudrosti da Te prepoznam
u svakome bratu i u svakoj sestri , u svom
bliznjemu , u svojoj djeci , u svome muzu .
Isuse "Hosana,Sinu Davidov "
Blagoslovljen Onak koji dolazi u ime Gospodnje !
Hosana u visinama !

Hosana Sinu Davidovu..
Nas zivot je pun patnji i bola, cesto Isus dolazi i do nas, ulazi u nas grad,a mi ga i ne pozdravljamo s palminim grancicama..
Znamo se tuziti na losa vremena, na losu obitelj,drustvo i politiku,
i na kruti, nemilosrdni svijet, na svakog tko nam ne odgovara..
onaj koji nije po nasem misljenju,dovoljno dobar..
Ali tuziti se ne pomaze,u narodu su uvjek postojali dobri,i manje dobri ljudi,pa cak i losi..tuzimo se za krizeve,koje nosimo....
Ne prepoznaje isusa Nazerecanina, koji ulazi u nas zivot..a ja,prepoznajem li ja uvjek???
Svijet je zao, okrutan,zuri nema vremena,oholi i okrutni,sebicni..
i tako cesto smatra da mum nije duznost.. ni za slusanje i za darivanje..
ne prepoznaje sta mu je ciniti ,nemilosrdan samo zato
sto su zli, okrutni, sto se predao udobnom i modernom nacinu zivota.. nemilosrdni ljudi,cak i u nasim obiteljima su nekada nepodnosljivi...
koji ga nastavajuljaju..zadavajuci drugima krizeve...
Danasnji zivot je jako tezak,nosi velike zablude,u svim razinama..
Covjek cini veliku nepravdu i grijesi, cak se ne osjeca ni odgovoran za to.
Mislimo kako ce Bog sve oprostit,i kako je sve dozvoljeno....
Covjek misli da bolji svijet pada s neba,da cu svi grijesi jednim kajanjem biti oprosteni,i da je spasenje sigurno za vjecni zivot..
ne, ne covjek odlucuje na zemlji..covjek koji grijesi,i izdaje Isusa,
kao nekada Zidovski narod..mi smo i danas, kao oni...
Da bi zivjeli u skladu kako Bog trazi od nas,trebamo izgradjivati sebe,pocinjati sve od sebe...bolji svijet moramo izgradjivati sami, moramo od nas poceti izgradjivati,i na vrijeme izgradjivati..
ne svojim novcem, svojim znanjem,svojim talentima,i dobrim polozajima..
svojom moci ili svojim dobrim polozajem,mozda na slabijima od sebe..
nego svojim srcem,svojom dusom, svojom dobrotom,svojom skromnoscu i poniznosti..jednom lijepom rijecu,jednim djelom i molitvom...
svojom srdacnoscu i spremnoscu pomoci uvjek tamo gdje nas trebaju..
Za zivot vjeci je ,uvjek pocni od sebe,za neki bolji i drugaciji svijet postoji
samo jedan dobar pocetak: poci od sebe!
Oslobodi sebe, svoje bliznje,od patmnji,muka i krizeva..
svu svoju okolicu,svoju obitelj i sve koji dolaze na nas put,da se izvucemo iz sebicnosti,mraznje, nemarnosti , zavidnosti itd,svog bliznjega...
Tada mozemo reci..
Hosana Sinu Davidovu

Falile su mi ove minute...jutrima...
Nekada...ne tako davno...dobivala bih sms-ove...sličnih sadržaja...koji su me doslovno nosili tog dana...davali snagu za taj dan....
..po tim riječima...živjela bih....i po njima koračala...korak po korak...
...osjećala bih ...da je to Njegova živa riječ ...koju baš meni upućuje danas...
...i ta riječ je bila uže...po kojoj bih se penjala k Njemu...po kojoj bih odvraćala glavu od riječi svijeta....to je bilo moje moćno oružje...za koje bih se lovila u situacijama....gdje bih inače padala...

...eto...tako doživljavam i ovu minutu....ovu živu riječ...na kojoj zahvaljujem dragom joakimu...
...i tisuću se misli odvrti nakon pročitanog....i tisuću pitanja...
razumijem li što mi želiš reći...Gospodine...i ne samo ...razumijem li....
..već i prihvaćam li Tvoju riječ...jesam li spremna živjeti po njoj...? Vjerujem li joj bezuvjetno?

...ovih dana...opet su se moje oči prikovale ...na situacije oko mene...koje plaše...
...i teško je bilo svrnuti pogled...i ne plašiti se...teško je bilo onako...slobodna srca reći....
...ma ne bojim se ničega....jer znam ...Ti si samnom...
...a opet...sve dubine moje...i sva sjećanja moja...koja doživješe susret s Tobom...
...govoriše...pusti se Njemu...ti ne možeš ništa....i to si već iskusila...

...rekoh to na kraju...Vjerujem Ti...
...i opet ispružih dlanove....i predah ti sve....
...sve predah Tvojoj Ljubavi...
...jer..... Tvoja ljubav je drugačija...i ne mogu je obuhvatiti....svojim srcem....
... moje srce drugačije ljubi...
...moje srce se daje...kada osjeća povrat ....i zastaje...i zašuti kada je tišina s druge strane...
...moje srce ...i moja ljubav...još je tako prožeta svijetom....i još je tako ...tako sebična...
...i zato i ne mogu bez borbe...ni prihvatiti Tvoju riječ...istoga trenutka...
...jer mjerim...po tome koliko ja dajem....i bojim se ...da je mjera mala...nedostatna ...za primiti od Tebe...

...kao da još ponekad preispitujem....i kao da se još ponekad pitam....
...pa da li me stvarno možeš voljeti tako jako....baš takvu....
...da li mi stvarno možeš prebrisati sve što uradih....da li se to može izbijeliti....nestati...
...da li stvarno računaš na mene.....ovakvu...malu i nestalnu...jer jedini Ti me i poznaješ...
...računaš li zaista...?

...i tisuće pitanja...svakoga dana...a Ti...svakoga dana...tako strpljivo stojiš...gledaš...i puštaš me...
...da se utihnu pitanja....da se smire nevere u meni....i da se okrenem prema Tebi...
....a onda me zagrliš....smiriš....i uvjeriš...da me ljubiš...i da je sve moje Tvoje....
...i da su sve moje brige...i svi strahovi...u Tvom dlanu sačuvani...
...i da Ti činiš sve novo....svakoga dana....svakoga trenutka...uvijek i iznova...kada se predam Tebi...
...i prije nego izgovorim...Tu si...prije nego Te zazovem...Ti čekaš....da Te ugledam...
...da Ti vjerujem....da Ti se predam....da Ti pružim ruke....i da ugledam Tvoje ispružene ruke meni....

...hoću li ijednog jutra ustati...i pasti u Tvoj zagrljaj...bez suvišnih pitanja...
...hoće li shvatiti moje srce ikada ....da sam sigurna ...u Srcu Tvoje Ljubavi...jer u toj silnoj Ljubavi ti me čuvaš i činiš za mene najbolje....
...daleko bolje ...no što bih te ikad mogla moliti...
...ja ...malo i nezrelo...Tvoje dijete....