www.tebe-trazim.com

Dragi prijatelji,poštovani kolege i ljudi dobre volje!

Naime već duže vrijeme zaokupiran sam razmišljanjem,da li žene,da žene ovoga našega vremena doista imaju zadovoljavajući prostor u Crkvi,i da li je dostatno kazati kako Crkva prizna dostojanstvo ženi kao kršćanki,i da li je dovoljno govereći kako su žene po pitanju vjere pravi genijalci, bez njih se ne može,a s druge strane se govori,kako im se povjerava dužnost,ali koja potpuno ovisi o Crkvenim vlastima,a znamo svi da su u rukama muških, visokih dostojanstvenika.Evo jedne konkretne činjenice-u Vatikanu jedna jedina žena je uspjela dobiti mjesto podtajnika u jednoj ustanovi Svete Stolice?!Eto,lani je u Rimu održan jedan skup,gdje se analiziralo stanje žena u dokumentima Sabora.I znadete što su primjetili?Primjetili su d a u saborskim dokumentima se premalo govori o ženama a napose u jednom važnom,u Lumen Gentiumu.Iako je nakon toga skupa izdano nekoliko dokumenata koji objašnjavaju ulogu žene u Crkvi,osobno sam mišljenja da je to sve ipak(možda se varam)tek slovo na papiru.Naravno u ovo razmišljanje ne uključujem mogućnost razgovora o ređenju žena-jer o tome imam svoj stav,ali me živo interesira kako se moje sestre u Kristu doista osjećaju,počevši od svoje župne zajednice pa sve šire?Da li vam je dovoljno karizmatično priznanje,ili u svojoj podsvijesti žudite na neki način i za institucionalnim priznanjem,ne mislim po pitanju karijerizma ili rangiranja,već čisto po pitanju izjednačavanja nas muškaraca sa vama ženama?Jer počevši od misijskog,animacijskog i karitativnog dijelovanja,mnogi u samom Vatikanu ističu kako su žene daleko aktivnije od muškaraca,no d a li je to baš tako,da li ste zadovoljni situacijom i ulogom u današnjoj našoj Crkvi?Za kraj razmišljanja reći ću samo kako mnogi kažu,vi ste žene ustrajnije u naviještanju Božje Riječi,te stoga se smatra da vam treba dati više prostora i pomagati vam u vašem radu-da li je to tako i što vi žene,djevojke mislite?Naravno pozivam sve u ovu vrlo važnu temu,jer kako danas stvari stoje,ženama skoro nije ništa bolje negoli u neka druga stara vremena o kojima ne bih sada.Molim sve da se uključite i dadate svoja razmišljanja,pa možda i svi skupa i nešto naučimo jedni od drugih!

Samo ću napisati kako neke vjeroispovijesti gledaju na žene u svojim zajednicama:

Pravoslavna-nema šanse da žen pristupi svećeničkom redu,znači ista je stvar kao i kod nas u RKC.

Protestanti-Luteranske crkve,dozvoljavaju ženama pastorsku službu,a u novije vrijeme i biskupsku.

Židovi-uz neke reformirane struje koje bi dozvolile pristup ženama u rabinskoj službi,u načelu ta je služba isključivo samo za muškarce.

Anglikanska-iako su velike i oštre polemika unutar njih,oni svećenički red dijele i ženama,a u novije vrijeme raspravlja se o ređenju žena za biskupe.


Ovo nisam naveo d a bi se o tome vodila diskusija,već samo info da se vidi i u tom pogledu stav nekih vjeroispovijesti.Ako netko znade više,bio bih izuzetno zadovoljan da nadopunimo te činjenice.

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
Dragi Joakime,
interesantna tema i vjerujem da ce mo ovdje imati jako "vrucih" diskusija.
Kao sto sam gore navela, musko i zensko stvori ih. Ja sam sretna da sam zena.Pred Bogom smo svi isti- IGal 3,27-28- ali ipak je Bog musko i zensko stvorio. Hvala mu da sam zena i majka !
Jer kao zena i majka imam svoje mjesto u crkvi koje nemoze nijedan muskarac zauzeti. Kao majka zapocinje moj apostolat podizuci rucicu svog djeteta dok prvi put samo ne nauci se krizati. Dok je u koljevci majcine pjesme i molitve ostaju zauvjek (bar) u podsvjesti tog djeteta.Dok djete narasta vidi me kao majku cesce nego oca ( koji rano izbiva iz kuce i dolazi popodne-navecer), sa molitvom i krunicom.
Djete je uz majku i majka puni sa djecom crkvu.
Zena ima divno mjestu u crkvi. Zene su one koje smatram tihim vodama .
Isus je sve pozvao da budu u crkvi, aktivni , a svaki na svom mjestu.Uloga zene je velika. Tiha, mirna , protkana ljubavlju . Cjela Biblija pise o zenama a nigdje nijedno pismo od zene. Znaci velika je nasa uloga, a pred svim zenama stoji nasa Majka Marija, i kroz Njen primjer uloge zene , tebalo bi nas zene vidjeti.
Nase djelovanje u sirenju Bozije Rijeci vidimo i na ovom forumu , nije nas bas malo
Zasad toliko, sa nestrpljenjem ocekujem druge poglede.

Dragi Joakime prava stvar ova tvoja tema.Tu su misljenja vrlo razlicita i pogotovo zavisi u kojoj sredini zivis .Recimo sv. pricest,ovdje gdje zivim kada se djeli sv.pricest(djeli jedna obicna zena) i svi prihvacaju bez problema,a u Becu sam primjetila nekoliko puta ljudi se poredaju u 2 reda i kada vide da casna djeli na jednoj strani oni prelaze na drugu gdje svecenik djeli,to je ocito vidljivo jer ima ljeva i desna strana,a sta bi tek onda radili da ih djele obicne zene...

Sve pohvale temi Joakime. Slozio bih se da su zene, kako si napisao da si cuo, ustrajnije u navijestanju Bozje Rijec i duboko vjerujem da zenama treba dati više prostora i u crkvi. Ne razumijem se pa ne bih o tome koja to mjesta mozebitno treba prepustiti i zenama u crkvi, al svakako da su zene pokazale ogromnu snagu u vjeri i pravi primjer ljubavi koju imaju za Isusa. To bi trebalo biti i vise nego dovoljno pa da se tim vjernim i vrijednim dusama povjeri i nesto vise u Bozjoj kuci.

Dragi moji lijepo zborite,no malo je žena?Žene,djevojke,gdje ste?Samo da kažem da je poslije onoga skupa U Rimu,Sabor izdao dokumente o poimanju ženske uloge u Crkvi,pa tako između ostaloga imamo:Dostojanstvo žene,Svećenićki red,Pismo Ivana Pavla II o suradnji žene i muškaraca u Crkvi i svijetu.Ne znam koliko ste upoznati,ali na području liturgike,žene danas imaju velike mogućnosti,ali su kao što piše jedno glasilo,rijetki slučajevi u kojima žene studiraju ili predaju liturgiku,a manje više znademo da sve više njih animira liturgijska slavlja.Pitam s e koji je razlog tome?Zar žene uza svo dužno poštivanje obavljanju svakodnevnih poslova, od obitelji,pa do privređivanja,nemaju volje,želje,vremena,ili su jednostavno indeferentne prema potrebitim situacijama koja su stavljena pred svakoga od nas u ovim teškim vremenima za Crkvu?Ili postoje i drugi razlozi koji su neki od njih i navedeni u prijašnjim postovima?Kako bilo da bilo javite se da vidimo kako sebe vidite kao dio sveopće Crkve i koju ulogu zamišljate da je Bog baš tebi,ženo,majko,djevojko namjenio.Ako treba raspravlajti o ređenju i ukoliko nekoga to interesira i na to pitanje ću mu vrlo kratko odgovoriti!

hmmm....
iako mi se ne sviđaju mnogi dijelovi u kojima se ženu mrginalizira..pogotovo onaj dio u kojem piše da žene ne smiju na sastancima pričati...

(no kasnije je to sve opovrgnuto(nadam se) Isusovim izjavama u kojima jasno i glasno poistovjećuje muškarca i ženu)

ja u biti nit sam za to da bih ja imala ikakvu potrebu biti na čelnim pozicijma au crkvi niti bih voljela da su druge žene....
ne znam objasniti zašto..ali to mi djeluje neprirodno...
ne bih se ugodno osjećala ni u jednoj poziciji...

no s druge strane mi je žao što je Isus odabrao 12 pa i više apostola... a ni jedna žena među njima....

definitivno je da su uvijek prve bile žene te koje su osjetile i čule Riječ,vidjele Uskrsloga i tak...pa to rekle muškima...
i tek tad su se oni probudili....
no....

ne znam....

nemam nikakav problem da budem nadređena na poslu muškarcima...
čak mi je bolje surađivati sa muškima nego sa ženama..
no kad riječ o duhovnoj strani...nekako su žene otvorenije,sofisticiranije..

i to mi je ok...ali nikako ne bih voljela vidjeti ženu za oltarom ili na bilo koji način da mi žena drži prodike...
ja ju ne bih htjela slušati...djelovaalo bi mi to lažno

e sad da li sam ja navikla na muškarce u toj ulozi pa mi je to zato blisko razmišljanje ili šta...
ali eto ne volim niti čuti da se nekoj ženi nešto(Bog?) objavljuje (kao ona vita ili kako se već zove), pa da onda ona sad tu ljude poziva na obraćenje...i tak....

po meni mi žene više i prije osjećamo i imamo tu neku softi/meku snagu koja se ne da opisati...
a vi muški valjda imate tu snagu da to ide dalje,da držite se tradicije, da stojički izdržavate nalete i tak...
tj vi muški manje osjećate....pa ste i manje podložni promjenama raspoloženja, a na temelju toga i dosljedniji ste...čvršći...

a mi žene...eto sve suprotno...
i valjda je to tak dobro....

al svejedno...čim stignem pitat ću Ga zašto svi apostoli su muški:D

Dragi Joakime evo bas danas sam procitala...
Jesus wollte keine priester-ER wollte NACHFOLGEER,sta to trba da znaci Isus nije htio svecenike ON je htjeo one KOJI GA SLJEDE.
I dodatno da su nekada davno bili Diakon(muskarac )iDienerin(zena) da su mogli istu funkciju da vrse.Danas se u novinama pise PFARRASSISTINNEN.Ja sam do sada cula samo za muskarca Djakona,da je negdje bila neka zena nisam nikada cula.
Pokusaj nam objasniti ....

Vidiš draga rebeka,vaše ženske vlastitosti koje nosite u sebi ne razlikuju puno od onih koje su se ženama pripisivale u prošlosti: radinost, poslušnost, šutljivost, trpljenje, žrtva, sebedarje.Opravdanje za to imamo i u biblijskim likovima.Sjeti s e samo dviju sestara Marte i Marije. Vidiš, Marta se vezala uz domaćinstvo, kuharstvo, njegu bolesnika, a kao vlastitosti pripisivalo joj se praktičnost, radišnost, prisebnost. Marta je postala simbol za diakoniu (služenje) u Crkvi, za djelatno kršćanstvo. Marta,je znači bila energična domaćica, odgovarala je tradicionalnoj slici žene koja nosi tri ugla kuće.Nešto slično,vrlo osebujnio i osobno,o ovome nam je lijepo opisala i naša Marte u gornjem postu.Imamo primjer i sv.Elizabete koja je zaštitnica trećeg franjevačkog reda, žena uzorna života, žena koja je u svojoj mladosti znala iskreno slijediti Boga i dati se s 24 godine za Krista. Ona je služila siromašne onoga vremena i njima je pomagala.Ima još puno takovih primjera poznatih a mnogo više i vas nepoznatih žena koje u tišini svoga srca i doma,rađate,podižete,odgajate i poučavate svoju djecu,ljubite svoje muževe,podnosite i nepravde i snosite puno posljedica i krivnje za koje nikada niste ni krive,i sve to strpljivo podnosite iz ljubavi(caritas) prema Bogu,i u toj tišini mu ponizno i vjerno služite(diakonija).Znači draga rebeka,da bi to služenje s ljubavlju bilo u potpunosti,eto nadovežimo još ovdje i Martinu sestru Mariju, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ,znači slušati nam je što na Isus govori,i u toj ljubavi služiti i bližnjemu svome(obitelji) i ljubiti i(bližnjega i daljnjega)vjeruj mi da je uloga kako vas žena, tako i nas, tada potpuno ispunjenja u duhu same Kristove Riječi i savjeta!Eto možda sam malo otišao u širinu,jer volio bih znati kako vi kao žene vidite sebe u vlastitom djelovanju u samoj Crkvi(župnoj zajednici i šire),no vjerujem da sam ti barem donekle pokušao opisati diakoniju,koja je inače prisutna u Crkvi od samih početaka,još od doba apostola koji, kako bi odgovorili na prigovore helenističkih Židova koji su tada govorili "da se njihove udovice zapostavljaju u svakidašnjoj pomoći" (diakonia) dozvali su
"k sebi brojne učenike i rekli im: Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo (diakonein) za stolovima. Radije pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti nad tim poslom, a mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja (te diakonia tou logou). Prijedlog se svidje mnoštvu i oni izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga (s još šestoricom drugih). Njih postaviše "pred apostole, koji pod molitvom položiše na njih ruke." Dj(6,2-6)

Dragi Joakim,
toliko sam se nasmijala citajuci tvoj post. Naime ja imam stvarno sestru koja se zove Marija kao i u bibliji napisano no zaista zaista imamo bas obrnute uloge u nasem zivotu. Zato i cesto cujemo tu pricu.

Razumijem tvoja razmatranja.Prije nego sam zasnovala obitelj imala sam veliku zelju studirati Teologiju, ali eto nekako se nije dalo. Nisam nikada pak imala zelju biti aktivna sa oltara . Ja sam uvijek to trazila znati, citati diskutirati,ali samo iz ljubavi prema Bogu. Koga volis zelis Ga i upoznati.
Rad zena je po mom misljenju bogatiji "iza pozornice".A i vjerujem da kad bih kao zena rekla( sto i cinim ) jednom sveceniku, da ovo ili ono bi mozda trebalo ovako ili onako predstaviti -reci, da ce me bolje saslusati nego da smo "kolege" pa da ispada da pametujem.To sam gore napisala o tihim vodama.

Ovdje u Njemackoj se naveliko radi da zene "zauzmu" mjesta na oltaru.Evo na veliki cetvrtak ove godine je svecenik u mojoj zupi imao 6zena i 6 muskaraca kojima je prao noge..... zene su djelile Svetupricest... zene su propovjedale.... On je bio kao ukras medju njima, i cijelo vrijeme nas "obogatio" njegovim smjeskom......
Vjeruj mi da sam jako emancipirana zena(hmmm, zna to i moj svecenik u ispovjedaonici...) ali NIJE BILO LJEPO !!!
Da svecenici dnevno prikazuju Svetu Misu je poznato, a da svecenici pored tolikih pastoralnih pomocnika- zena sada traze vrijeme za svoju Misu, jer zene "su se pripremile i imaju svoj dan kada odrzavaju sluzbu Rijeci Bozije(mislim tako se prevodi)" i manje poznato ali stvarnost

Kao zena i kao laik imam daleko vise mogucnosti siriti Boziju Rijec.Ne moram bas pod Svetom Misom. U zivotu, na radnom mjestu, na slavljima i na svim kontaktima sa drugima a pricas kao vjernik- ne kao "obucen za to". Razumijes sto zelim reci.
Dva pacijenta sa istom bolesti se lakse razumiju medju sobom nego kad dodje lijecnik i zatrpa ih sa diagnozama na latinskom jeziku. Zasigurno lijecnik(svecenik) lijeci ali ova ista iskustva pacijenata(vjernika laika)podizu jedan drugoga jer osjeca pacijent da ga onaj drugi kuzi....

Mislim da je negdje u Hrvatskoj pronadjen mozaik iz 500 i neke godine na kojoj se vidi nasa Majka Marija sa stolom oko vrata... Mozda je to bilo drugojacije, mozda samo umjetnik je vidio tako...

......uh previse sam napisala, nastavice se....

Marte