www.tebe-trazim.com

MOZDA KAD PROMIJENIM SVOJ STAV PREMA STJEPANU,....
MOZDA CE TADA SHVATITI NESTO...
LIJEPO....
A I AUTOMATSKI TIME PROMIJENITI SEBE..
UFFF AL TREBA VREMENA.. HVALA BOGU DA MI JE POCEO DAVATI DAR STRPLJIVOSTI...

Ah stara i uvijek nova tema mijenjaj se pa će se i oni oko tebe za koje moliš .Ponekad mi se čini da sam umorna od čekanja da se promijenim ,i upravo tu sam danas zastala -da SEBE promijenim i shvatih da uporno ja hoću mijenjati sebe a da ne puštam Isusu da On to čini ,ali kako ,kad mi je volja slaba ,kad u najmanjim stvarima ne mogu ustrajati kao npr ujutro odlučim ,e neću večeras trpati hranu u sebe i ubijati se jer mi je zdravlje ugroženo ,a onda opet posustanem i uz sve moje molitve i Sv. Mise najmilija mi je nanečer hrana koja mi čini mi se više i nije fina ali kao da me nešto vuče -jedi još - a onda sam opet nesretna jer mi je teško i ne mogu više nositi kile .A osobito me smeta kad čujem savjete daj ovako ili daj onako a ja sam već sve pokušala i ne ide ,i opet svu utjehu nađem u hrani ,ma ne nije to utjeha već dok ovo pišem mislim da se hranom polako ubijam jer se mrzim ,pa kako bih inače to činila da s volim .I završit ću molitvom -Isuse Sine Davidov ,smiluj mi se .

Mozda bi morala naci smisao koji ce te vise ispuniti od same pomisli da ce ti biti lakse kad budes manje jela. Evo, naggar koji isto ima problema sa kilama a i zeli ciniti dobra djela odlucio je od hrane (i pive) koju bi inace pojeo odvajati za one koji nemaju hrane. Uvjeren sam da kad si stavis takav cilj pred oci ce ti biti puno teze uzeti nesto za jesti.
Ma govorim ti to zato sto i ja zelim smrsaviti malo i dobro znam kako izgleda to kad navecer vidis hranu...
Samo hrabro sestro, Bog je s tobom.

Ove sam subote bila na duhovnoj obnovi s našim dragim prijateljima s Foruma...
..Kad sam nakon te obnove i nedjeljne mise došla nakratko kući samo da ručam i spremim se za Zagreb i usput da još svratim do Fighterice u toplice - baš sam bila "zločesta" to malo vremena koje sam provela kod kuće na ručku...U tih pola sata sam dala svojoj obitelji najgore od sebe...
..Mama je bila ljuta na me jer ništa ne učim i samo se "skićem" svuda i da neka se već jednom uozbiljim...Nije joj se čak svidjelo ni to što toliko idem na duhovne obnove i sl. sadržaje (a ona je praktična vjernica). Zgrozilo me kad sam vidjela kako se pobunila što sam bila na duhovnoj obnovi, a kad sam joj spomenula da sam predložila prijateljici koja je odgodila vjenčanje jer zaručnik ima psihičkih problema (onaj za kojeg smo molili)- da ode u Tabor i da ću ga ja odvesti tamo ako treba: i to ju je naljutilo jer što uvijek ja moram nekome rješavati probleme - Dragi moji, mama je u tim trenucima baš bila "zločesta" i nisam mogla vjerovati da mi tako govori - potpuno se bila uznemirila...
..Tad su me još i oba brata "napala" da što sam toliko dosadna s tim duhovnim obnovama i što si umišljam da ja nekome mogu pomoći..Uzalud sam im objašnjavala da ne mislim da JA mogu pomoći, nego da mogu samo uputiti na mjesto i na način gdje će te osobe pronaći Boga da im pomogne..Pa je i tata stao na njihovu stranu... Da stvarno pretjerujem...Baš su me naljutili - toliki sam nemir osjećala u svakome od njih..Toliku udaljenost od Boga...Jedino sam u tati osjetila blagost i mir... I rekla sam onako tužno: O, koliko je ova obitelj daleko od Boga... Jer bila je nedjelja..a jedino je mama bila na misi...I baš mi je ona tad rekla da što pričam gluposti - da su oni svi tako mirni i sretni, da je sve baš kako treba...I bila ljuta na me...A ja ogorčena vidjevši ih kako im baš ništa ne znači (mami ipak puno znači) što je danas dan Gospodnji...i što misle da pričam gluposti kad im pokušavam prenijeti dojmove s duhovnih obnova...I gledaju me kao da ludim..I pitaju se gdje je ona njihova "stara" Mihaela..
..I tada uvijek pomislim: Pa dobro, kad će se oni promijeniti??? Kad će shvatiti da ili ćemo biti Božji ili nas neće biti???
..I reagiram prestrastveno...Uvijek tu pokleknem pred Zlim koji tad i u moje srce posije bijes i ogorčenje i onda ih "napadam"...
..Nikako da se ja promijenim u toj situaciji..Nikako da na uvredu i prijekor ne odgovorim..Nikako da budem blaga..Ponekad jesam, ali u većini slučajeva me toliko naljute da ne mogu govoriti od tuge i radije otiđem..
..Eh, teško je ponekad promijeniti sebe...O Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!!!

Mila moja ne brini svi tako reagiramo kad nas napadaju jer smo luđaci koji trče po duhovnim obnovama .No doći će vrijeme kad te to neće dirati ,samo moli i budi ustrajna jer na pravom si putu. Ali sve u svoje vrijeme ,polako ćeš rasti i spoznavati zašto Gospodin dopušta našu ljutnju i ogorčenje .Isto tako doći će ti vrijeme kad ćeš željeti mirne Mise samo s Isusom,možda i mama ima sada taj period ,budi sretna da ide na Sv Misu jer znaš da je i ona na pravom putu ,a osim toga zato postoji obitelj da se ponekad i posvađamo kako bi onda mogli praštati jedni drugima ,Bog te blagoslovio.

Hvala, draga Danči!!!

Uh, samo bih se osvrnula na izraz koji sam upotrijebila u prethodnoj poruci: "pokleknem pred Zlim" - radije bih rekla "popustim" jer kad doslovno pogledamo značenje riječi "pokleknuti" - e pa to možemo uistinu samo pred Bogom!!!!!
Ne sviđa mi se nikako ta pjesnička slika! "pokleknuti pred napasti" - neu to više koristiti!!


Pa sad kad sam se ja promijenila,
mogu li onda i vas promijeniti, da i vi ne koristite taj izraz??

Uvijek iz nova ucimo se mjenjati,mjenjati sebe-Da-sebe ?
Kusnje su velike i kad pomislis sad je sve okej i osjecas
da si sada zaista onaj pravi smireni,ljubljeni od svih-onda
odjednom pad do dna.Netko te povrjedi onako pravo kopljem
u srce,nepromisljeno i bez razloga.Stojis,gledas ,mislis i
ne mozes se odmah snaci ! Ipak Bog djeluje,usprkos svega
sjetis se sto si Bogu obecao-Boze promjeni mene,najprije mene
da bi se tada mjenjali drugi oko mene.Izvinjavam se iako se ne
osjecam nimalo kriva,blagoslivljam tu osobu u mislima i molim
Isusa da mi da snage oprostiti,potpuno oprostiti.Isus djeluje.
Isti taj dan je uvece bila molitvena meditacija i to koplje koje je
probolo moje srce je isceznulo.Mir,onaj isti mir i ljubav prema
toj doticnoj osobi je isti tren bila opet tu.Ja sam istog trena toj
osobi pruzila osmjeh,nisam reagirala svadom i ljutnjom i iako
nisam bila apsolutno ni malo kriva ja sam trazila izvinjenje.U
Crkvi sam tu istu vecer predala sve Isusu i kad sam se drugi dan
dosla pozdraviti s tom osobom vidjela sam osjecaj krivnje na njoj.
Isus je djelovao na taj nacin da ja ostanem smirena bez ljutnje
i prigovora pa cak se izvinjavas kad se ne osjecas kriv.Eto to je
promjeniti sebe,pa da se i drugi mjenjaju.Kad vjerujes da je Bog
uz tebe nista ti tesko nije.Bogu hvala.

jedino se možemo sa Isusom mijenjati, uz Njegovu pomoć sve se može. Doista sve....ja svaki dan na večer preispitam svoju savjest, proučim svoje postupke kroz dan...i nedavno sam shvatila da sam sasvim ''bezazleno'' u uredu bila uvučena u jednu glupu i prije svega nepotrebnu raspravu (trač) o jednom kolegi...grozno sam se osjećala kad sam uvidjela koliko sam zapravo slaba ( a mislila sam da se meni trač nikad više ne može dogoditi) te sam onda molila i odricala se trača i nepotrebnih priča i rasprava....a sutradan sam opet bila prisutna u uredu kad se povela ista priča... prikazala sam sve ljude u uredu Gospodinu i priča se nije nastavila...tako valjda Isus mijenja nas i ljude oko nas...nježno i nenametljivo...

Danijela, draga sestro ja sam uvijek na nekoj dijeti, moram paziti jer sam sklona debljanju...sada sam se nakon poroda pomalo vratila na staru kilažu i nije mi pomogla nikakva dijeta...samo sam se svaki dan odricala grijeha neumjerenosti u jelu....i Gospodin mi je pomogao...potreba za hranom posebno kasno uvečer je nestala...evo sad upravo pijem čaj...to sam sebi i mužiću uvela kao večernji ritual

sto reci na ovu temu... da, mjenjajuci sebe mjenjamo i odnos drugih prema sebi... evo kako sam se ja promjenio ljudi su me poceli drugacije gledati... kad sam rekao da idem na teologiju prvo je bio sok... svi me gledali cudno i postavljali cudna pitanja no kako sam tada bio tek na pocetku nisam se u nekim situacijama znao snaci...

poceli su cjeniti moju dobrotu... jer mi vise nista nije problem.. nikad nikome nisam prigovorio nista vec ih prihvatio takve kakve jesu makar mi sa stalnim zazivanjem sotone poslo polako ici na zivce... uvijek dajem ako im fali nesto novaca par kuna i to oni cijene...

recimo danas trebala je jednom kolegi mine za tehnicku... a ja imao samo jednu u kutijici i naravno dao sam mu... i on odma vratio i rekao necu zadnja ti je... no ja sam inzistirao i uzeo je... to su sve sitne stvari ali nekad velike... jednome sam kolegi polako poceo Isusa priblizavat... kad ga uhvatim na samom popricat cu oci u oci i reci mu neke svari jer vidim da luta malo... ide na puno ovih seminara i u tabor ali ne shvaca neke stvari... a to je ljubav prema Isusu i dobrota pa cu mu ja to probat polako priblizit kad ga uspijem uhvatiti...

u pocetku sam mislio da sam ja zasluzan za te promjene no nisam i necu nikad nista sebi pripisivat... sve je to Bozja volja...

zna mi se dogoditi kada slusam jako puno psovki da mi se one pocnu nekontrolirano vrtit u mislima no rjesim se brzo toga... i pokajem na ispovjedi jer sam to dopustio...

eto to bi bilo o odnosima u drustvu

Za sve promjene na nama ,u nama ,oko nas zasluzan je samo nas Gospodin.
nikako i nikada mi sami.Mi mozemo samo s vjerom izmoliti od Gospodina da nas promjeni,a onda se mjenja sve oko nas,jer onda drugim ocima gledamo
na svojega bliznjega,onda imamo snage reci oprosti mi-oprastam ti,onda sve
svoje bolesti i slabosti drugacije gledamo i prihvacamo,onda od srca Bogu za
sve zahvaljujemo.Samo Bog je taj koji mjenja nas,naravno ako mi to Njemu
dopustimo,jer On nam je dao slobodnu volju i mi odredujemo hocemo li
zaista biti ili necemo biti Bozja djeca.Kad se odlucimo reci-Evo me Oce,primi me,vodi me,daj mi snage za sve sto dolazi od Tebe,daj mi snage da nosim
taj svoj kriz koji si mi odredio,onda se nas zivot mjenja,onda je na nasem
licu osmjeh i kada ti se ne smije,jer osmjehom blazis sve boli i osjecaje.
Osmjehom razveselis prijatelje i sve koji ti se priblize.Tvom osmjehu i Bog
se raduje.Tesko je sebe promjeniti,ali uz Bozju pomoc i cvrstu vjeru u
obecanje Isusovo-Ja sam s vama u sve dane zivota vasega do svrsetka svijeta-lako je.Kad svima sve oprostis,bas sve i rjesis se tog tereta koji
je razarao tvoju dusu,ti si na pravom putu-ti si novo djete Bozje.