Evo moje omiljene teme...Monologiziranje!

Ili -još ljepše - monopis...
Kaj da danas napišem...

Neću pisati da sam umorna, stvarno sam već sama sebi dosadna time...Možda da jednostavno ispisujem tijek svojih misli?? Bolje za vas da ne jer to bi me odvelo tko zna kamo!!!
Evo, ispričat ću vam svoj jučerašnji dan... Bio je pomalo "lud", kao i većina mojih dana...
Dan je započeo tako što nisam dobila povišicu - nije baš neki dobar početak dana, ali sam ipak bila sretna i posebno nasmijana cijeli dan na poslu - baš kao da sam dobila povišicu... Prkosila sam i umoru tijela i čudnom i nekako tuđem odrazu u ogledalu... Bila sam radosna, iako baš ništa nije bilo po mome taj dan...To je valjda nagrada kad prihvatiš volju Božju: radost i mir, iako zapravo na neki način i tuguješ u to isto vrijeme.. Ali tko god me vidio jučer - pa taj bi sigurno pomislio: "E blago njoj, kako je uvijek sretna i nasmijana!"
Često mi to ljudi govore... Često misle da nemam "ni pameti ni brige", da sam neozbiljna i djetinjasta..bez ikakvih problema... Ja uvijek govorim o onome što i nije problem...Što me i ne muči previše..Uvijek vam govorim o Ljubavi i "ljubavi", a to mi zapravo uopće ne stvara bol...
Oh, odlutah...
Evo me natrag...

E da - direktor mi je danas otputovao u moj dragi Varaždin, a mene ostavio u ZG...

Neka, tko ga šiša...

Šalim se - nisam ja tako osorna osoba...

I zato ću ja lijepo nekoliko sati danas provesti na Internetu i u molitvi, a posao ću strpati u 3h - bit će dovoljno za danas... To se sad malo tako opuštam jer nisam dobila povišciu..Pa onda barem da malo manje radim - ovaj si tjedan to mogu priušititi..
Ma pisanje i sudjelovanje na ovom Forumu je moj NAJBOLJI odmor... Kako i nisam previše brbljava, ovdje si dam oduška i puno, puno pišem...
Joj, opet sam se udaljila od teme!!
..I tako ja odem jučer s posla..I čim izađem na sunce - uhvati me suzenje i pečenje očiju (ne znam jel to alergija, prije nikad to nisam imala, a zadnjih mjeseci imam velikih problema s očima..)..I tako ja hodam i brišem svoje krokodilske suze, nikako da pečenje prestane...Pet minuta sam hodala poluzatvorenih, otečenih očiju... Tad me nazvala moja draga rođakinja koja živi "300 na sat" i pita gdje sam... Ona je taman prolazila autom onuda gdje sam ja šetala pa me pokupila i odemo mi na kavu...
Nije se znalo tko je umorniji - ona ili ja...
Ona od toga što živi nevjerojatno stresno i bez Boga, a ja od nespavanja...
Ona je divan čovjek, ali još uvijek jako daleko od Boga i jako me iscrpe razgovori s njom, unatoč tome što je jako volim...i što su njene priče vrlo zanimljive i privlačne..Ali tako svjetovne, tako pune onoga što nije dobro...
Opet sam joj pokušala objasniti da neke stvari nikako ne valjaju...Jučer sam od nje dobila jednu vrlo nemoralnu ponudu koja na prvi pogled izgleda predivno i prve su mi riječi bile: "Naravno! Idemo!!" Čak je bio u to uključen i posjet jednom samostanu i ručak kod nekog gvardijana ..No, time mi je samo htjela zamazati oči...Jer sve bi u tom našem putovanju bilo zabranjeno i natopljeno grijehom, pa makar bih ja tamo cijele dane i provela u molitvi i društvu svećenika..Ali ma koliko me voljela moja draga rođakinja, znam da joj ovog puta nije bilo toliko do mojeg društva, koliko do nečijeg drugog..zabranjenog..Ja bih tamo samo bila "paravan"...
I tad sam ja opet počela govoriti o Isusu, pozvala je u Tabor..Ona ne može povjerovati da postoji još jedan život nakon ovoga i to je njen najveći problem..Ne oslanja se ni na Boga..Svbe probleme rješava sama..Kad sam joj tako govorila u bučnom kafiću o Bogu - obje smo osjetile veliki umor..Ona je najednom klonula i počela je teško disati (u zadnje vrijeme ima problema - ne može često doći do zraka)... Izišle smo...Ja sam sigurna da ni njen duh ni njeno tijelo više ne mogu tako živjeti - bez Boga...U svijetu punom posla, posla i raznih užitaka...
Otišla je kući... Obećala da će mi se javiti da odemo na vikend u Tabor...
O Isuse, blagoslovi je i vrati u svoje stado tu malu ovčicu koja tako luta.....
Ja sam tad otišla na Misu...Bilo je predivno...
Kod nas u stanu je taj dan bio na večeri jedan cimeričin prijatelj koji je divan dečko i kojemu se sviđam te je došao na večeru većinom zbog mene... Ja nisam imala snage za još jedno novo moguće prijateljstvo i odlučila sam se praviti da sam zaboravila da je ta večera i tako sam cijeli dan izbivala iz stana...Nadajući se da će on otići kad ja dođem...
..Negdje oko 22h me umor već slamao i krenula sam prema stanu...
..No, društvo me pristojno čekalo i vidjela sam u očima tog dragog mladića da je tužan što sam se tek tad pojavila...
..No, vidjela sam za stolom i jednu djevojku neobično posebne ljepote - nikad nisam vidjela ljepšu ženu, pa ni u časopisima

Baš sam pomislila: Bože, kakvu si ljepotu stvorio....
..Pomislim: Ooo, pa možda mu je to djevojka!
No, to mu je bila sestra..
Oboje su me oduševili...To je dvoje izrazito mladih ljudi, ona ima 24 godine, on 26 - a dospjeli su u sam vrh poslovnog svijeta - rade na direktorskim pozicijama, puni su znanja i iskustva... Djevojka je otvoreno priznala da joj je, uz diplomu s odličnog fakulteta, upravo izgled otvorio sva ta vrata... Jer ona tad nije imala nikakvog iskustva kad joj je bila ponuđena direktorska pozicija... Djevojka je toliko lijepa da jednostavno ustukneš pred takvom pojavom, a i osobnost joj je divna - stvarno neodoljiva kombinacija. Taj je posao procvjetao otakad je ona to počela voditi, a stvarno se radi o velikoj stvari, nije direktorica neke "obične" privatne firme...Ne znam kakvo joj je vjersko stanje, ali mislim da ipak nije praktična vjernica... Šteta..Jer teško je ostati čist u tom njenom svijetu..Osobito ako si tako lijepa i ako se svaki dan toliko muškaraca prenerazi od njene ljepote..
No, da ne duljim u opisu te nevjerojatne tjelesne ljepote i da se vratim na njenog brata - eh, divan je to mladić, ali - nemam volje ni želje ni za kakvim upoznavanjem..Pa sam bila na distanci i mislim da je shvatio da mi nije ni do čega... Jedino ću mu, ako bude prilike, pokrenuti razgovor o Bogu...Jučer nije bio trenutak - jučer smo slušali nevjerojatne priče iz visokog društva kojem njih dvoje pripadaju...I pitali se kud to ide ovaj svijet...
I tako sam legla tek oko 1h... Sva uzburkana pričama svoje rođakinje koje su gotovo identične ovim pričama koje sam slušala u stanu.. I tako sam bila sretna što moje srce pripada Bogu, a ne svijetu...
..I što me moj Isus voli takvu kakva jesam: u očima svijeta neuspješna u faksu i poslu, u očima svijeta ni izdaleka uspješna ili lijepa poput ove djevojke, u očima svijeta skromna i nepoduzetna, ona koja je propustila tolike prilike...i koja ne zna što želi... Ali u Njegovim očima ja sam ta koja je dragocjena i vrijedna, posebna... a najvrednije i najljepše u njoj je njeno nastojanje da Ga slijedi i da Ga što manje iznevjeri...
I tako...
Sad sam se čula s Figi...Idemo već danas u Tabor!!! Supeeer!!!
Idemo po darove Duha Svetog!!!
Oprostite što sam tako puno pisala..Skoro ni o čemu! Ah, kad već ne učim, pa da barem ne zaboravim pisati!!!!
