[quote="Aby"]Sad sam tek pročitala zadnji Vikicin tekst ovdje i ostala
Vikice, pa zar ti ne znaš da ovo što pišeš - da ako netko ne doživljava Mariju za svoju nebesku majku da nije kršćanin - da to uopće nije niti stav katoličke crkve?! Službeni stav je totalno suprotan!
Daj Aby, ne piši gluposti, posebno ne na ovom forumu. To što si protestant, tvoja stvar, tko kaže da sam protiv tebe, ja sam na početku svog teksta napisala da je istina o Mariji za nas kršćane pripadnike RKC nedjeljiva...
To što ti kao protestantica ne priznaješ, tvoj problem,
ali ovdje si napisala niz neistina, što je za mene čista hereza.
Ne možeš meni maslati o Crkvenim stavovima, dogmama i Vatikanskim koncilima, kad sam tu materiju sažvakala u tančine. Da si bolje čitala moje postove, vidjela bi da je moja profesija- rimokatolička vjera.
ti kao protestantica možeš se držati svog stava i to nitko ne spočitava, ali te molim da ne pišeš neistine i laži o RKC i Mariji, posebno bez ikakve argumentacije.
Ako želiš znati istinu o Mariji u RKC Crkvi, koja je za nas Majka Crkve, prvo uzmi Katekizam katoličke Crkve, koja je za nas odmah iza Svetog pisma; izdan 11. listopada 1992. god. na tridesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog općeg sabora, koji je potpisao i blagoslovio sam papa Ivan Pavao II.;koji usput rečeno Mariju u samom predgovoru naziva Majkom Crkve.
A u katekizmu je čitav stavak 2 posvećen Blaženoj Djevici Mariji, str. 135-141.
Dakle, o Mariji u Crkvi ističemo prije svega:
Krist je jedini učitelj i jedini posrednik, od njega primamo milost da budemo njegovi učenici i suradnici njegovoga života i njegovoga poslanja, sveti i posvetitelji.
Marija je najsavršenija Kristova sljedbenica, prva učenica i suradnica spasenja. Stoga je njezin osobni hod vjere model i vodstvo za svakog vjernika, pozvanog da je nasljeduje u svetosti i u vjeri.
Marija – Majka Kristova i Majka Crkve .
Marija pored značajnog mjesta u Kristovom otajstvu i otajstvu Duha Svetoga ima svoju ulogu i u otajstvu Crkve.
Marija cijelim svojim bićem sudjeluje u oblikovanju Crkve i njezinom životu. Marija je s Isusom najtješnje povezana od trenutka njegova začeća. Ona sudjeluje u najvažnijim trenucima Isusova života svojom blizinom, supatnjom, zagovorom ili posredništvom.
Marija je kao vjerna žena uzor Crkve koja putuje prema vječnoj domovini.
Vjernici rado časte Blaženu Djevicu Mariju i njoj se mole za posredništvo. U Crkvi su mnoge pobožnosti posvećene Majci Božjoj.
Pobožnost prema Mariji nije identična sa štovanjem Boga. Njoj su posvećene značajne svetkovine i pobožnosti kao što su: Sveta krunica, litanije, pjesme...
Marija je slika konačne, proslavljene Crkve. Zato ona svijetli svim vjernicima kao najdivniji uzor svetosti i dobrote.
”
Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnog spasenja. Majčinskom ljubavlju brine se za braću i sestre svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu.
Zato se Blažena Djevica Marija u Crkvi naziva imenima: Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća, da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinog Posrednika.” (LG,62) .
O Mariji ili Bogorodici, odnosno Gospi govori se ne samo o blagdanima njoj posvećenima.
U Crkvi se, dakako, ona spominje svakodnevno, a i molitve vjernika upućuju joj se gotovo istim intenzitetom kao i Bogu Ocu, Isusu i Duhu Svetomu.
Njoj su posvećene brojne crkve, velik broj baš onih katedralnih, čak i kad nose druge titulare. O njenim se ukazanjima često diskutira. Čak i onda kada ih se želi dovesti u pitanje, kada su ona predmetom prijepora i unutar Crkve, kao što je to slučaj s Međugorjem, marijanska svetišta uvijek se pohode, pogotovo o blagdanu kao što je Velika Gospa.
– Na blagdan Velike Gospe, 15.kolovoza, Katolička crkva slavi uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo.
Riječ je o dogmi, dakle obvezatnoj istini vjere, koja je zapravo novijeg datuma. Naime, Apostolskom konstitucijom »Predarežljivi Bog« papa Pio XII., 1. studenoga 1950. proglašava dogmu da je Marija nakon smrti dušom i tijelom bila uznesena u nebo. Dakle, želi se istaknuti da je Bogorodica završetkom svoga zemaljskoga puta »pobijedila smrt« i ušla u uskrsnu slavu.
Na Veliku Gospu se s jedne strane spominjemo svršetka Marijina ovozemaljskoga života, a nekoliko tjedana poslije, 8. rujna, na blagdan Male Gospe slavimo rođendan blažene Djevice Marije Bogorodice, dan radosnog ushita roditelja Ane i Joakima, dan Male Marije.
Otud i naziv Mala Gospa – zbog početka života Mirjam. Sličan naziv u hrvatskom jeziku ima dan odnosno blagdan Isusova početka ovozemaljskoga života, kada govorimo o Danu malog Boga, Božiću.
Tom dogmom se posebno ističe Marijina suradnička uloga u spasenjskom planu skupa sa svojim sinom Isusom Kristom. Time se naučava i slavi kako je Marija (slično poput Isusa) također i tjelesno uskrsnula, kako bi i na taj način bila što potpunije u skladu zajedništva sa svojim sinom.
Službeni naziv svetkovine je Uznesenje Marijino, a budući da je riječ, po naučavanju (ne samo!) Katoličke crkve, o najznačajnijem blagdanu Djevice Marije, kod nekih naroda u srednjoj Europi pa tako i kod nas Hrvata uvriježio se pučki naziv Magna Domina, Velika Gospa.
Dočim mi katolici dakle tim blagdanom naglašavamo da je Marija sačuvana netaknuta od raspadanja u grobu, Istočne, pravoslavne Crkve časte svetu smrt Bogorodice, nazivajući blagdan »Usnuće Bogorodičino«. I jedni i drugi ne niječu prirodnu smrt Bogorodice, nego s jedne strane pravoslavni žele istaknuti kako smrt, kao posljedica istočnog grijeha, Mariju nije zahvatila, nego je usnula svetom smrću, odnosno Katolička crkva tu svetu smrt još specificira govoreći o tjelesnom uskrsnuću Marijinu.
Znači li to da taj blagdan nema biblijskog uporišta?
Ovaj blagdan zapravo nema izričitog utemeljenja u Svetom pismu ili u svjedočanstvima otaca, nego je riječ o kasnijem govoru, često potkrijepljenu apokrifnim spisima o Marijinu ovozemaljskom svršetku, prije svega na Istoku već u 3. stoljeću, a na Zapadu negdje tijekom 5. stoljeća. Najveći utjecaj oko govora o Marijinu Uznesenju, usnuću, smrti odnosno uskrsnuću je izgleda učinio apokrif iz sredine prvoga milenija Transitus Mariae (Marijin prijelaz).
Tako je od pobožnog mišljenja iz navedenih vremena izrasla i dogma o Marijinu Uznesenju.
Istočne crkve i danas govore samo o pobožnom i drevnom vjerovanju u Marijino tjelesno uznesenje, a Katolička crkva govori pak o obvezatnoj istini vjere.
Da je uopće došlo do te dogme, razlog leži u inicijativi brojnih pobožnih vjernika, kako običnog puka, tako i teologa, koji su uputili pismene molbe papi Piju XII. za definiranje vjerske istine o Marijinu uznesenju.
On te iste šalje katoličkom episkopatu 1946. godine, te dobivši pozitivno mišljenje, pristupa proglašenju dogme 1950. godine. Glavna primjedba kritičara je, zapravo, bila i jest kako jedna takva dogma nema biblijsko utemeljenje.
S druge pak strane sama dogma ne naglašava da je subjekt uznesenja tijelo ili duša, nego zapravo osoba Djevice Marije kao Bogorodice. Tu nije riječ o nekom »priznanju« Mariji,
nego se, kao što Drugi vatikanski koncil ističe, radi o punini ontološke i moralne suobličenosti Blažene Djevice Marije s Kristom uskrslim.
Dakle, smrt ne kao kraj, nego ostvarenje punine svoga života u vjeri. Dakle, život od rođenja Djevice Marije, kojega se Crkva prisjeća na blagdan Male Gospe, do slavnog okrunjenja Marijina svršetka ovozemaljskog putovanja, koji se slavi blagdanom njena Uznesenja na nebo – Velika Gospa.
Prva crkva, odnosno svetište na našim prostorima koje je posvećeno blagdanu Uznesenja Marijina jest Dioklecijanov mauzolej u Splitu, današnja katedrala.
Uz Veliku i Malu Gospu, tu je i Gospa Karmelska, Gospa Sinjska, Trsatska, Lurdska, Fatimska, Majka Božja od Kamenitih vrata, Majka Božja Bistrička, Majka Boja Snježna, Gospa od Milosrđa, Majka Boga, Kraljica mira i druge.
Od proglašenja dogme na Efeškom koncilu 431. godine po kojoj se svečano naučava da je Marija Majka Boga (ili kako u Istočnim Crkvama običavaju govoriti Theotokos, Bogorodica), što je utemeljeno u činjenici da je dijete Isus druga osoba Presvetog Trojstva, te kasnijih drugih proglašenja istina vjere, razvilo se ne samo teološko naučavanje o Djevici Mariji, tj. mariologija, nego i s posebnim intenzitetom čašćenje Marije (hiperdylia) koje nadilazi čašćenje ostalih svetaca, odnosno uspjelih ljudskih i vjerničkih biografija (dylia).
Više je razloga da je došlo do posebnog čašćenja pa tako i naziva koji se pridaju Djevici Mariji. S jedne strane željelo se naglasiti jedinstvenost uloge Marije u povijesti spasenja, Marija kao uzor, tip suradnje s Bogom.
To čašćenje u Crkvi konkretno se s vremenom očitovalo preko određenih marijanskih blagdana, kojima se spominju i slave pojedini događaji i otajstva Marijine osobe i života ili se pak Marijini naslovi odnose na crkveno-povijesne događaje, koji prema shvaćanju pučke pobožnosti stoje u svezi s Marijom.
Isto tako već samo ime Marija, Mirijam, koje ima sedamdesetak poznatijih stručnih tumačenja (od voljena od Jahve, tj. od Boga, pa sve do značenja zvijezde, kapljice mora ili Gospođe) bilo je povodom za mnoge blagdane ili Marijine naslove.
Razlog istom leži u činjenici da se posebice u zadnja dva stoljeća, koja se još nazivaju i »marijanskim dobom«, čašćenje Djevice Marije usredotočilo na čudesnost uslišanja, odnosno svođenje vjerničkog odnosa prema Mariji na »čudotvorne ikone« (Trsatske, Olovske, Bistričke ili Sinjske Gospe) ili Marijina ukazanja (od Lurda, Fatime pa sve do novijih govora o ukazanjima u Međugorju ili drugdje).
Također znam da mnogi protestanti drže da molitva Mariji, Zdravomarija nije utemeljena na Bibliji, što nije točno- o tome u sljedećem postu, također protestanti smatraju da je Marija bila grešnica kao i drugi ljudi, prigovaraju što ju nazivamo Majkom Božjom, molitvi Salve Regina (Zdravo Kraljice)- zbog riječi kojima mi Mariju zovemo našim životom, našom slašću i ufanjem,... o tome drugi put.
Dakle, draga Abi, ti si došla na ovaj forum i dobro došla, imaš drugačije stavove-ok, ali molim te, kao sestru kršćanku budi malo tolerantnija i pažljivije čitaj i molim te bez tih frikova u šoku.
Login
FAQ
Chat
Traži
) a jako me zalosti sa primjedbom za koju jos nema pregleda protu nasega brata Izraila