www.tebe-trazim.com

..ponekad se sjetim, kako je lijepo hramski trgovcima, tezge porazbacati



.katolička crkva smatra sve ljude svojom braćom, a ne samo protestante
.a sad prvi put čujem i službeni stav katoličke crkve o Mariji..
.od protestanskog glasnogovornika...

.moj službeni stav je
: SLUŽBENICA GOSPODNJA ;
.Marija je Isusova zemaljska Majka, i NITKO je ne može..odvojiti od
. ISUSA..

,a ISUS JE :

" OVO JE SIN MOJ LJUBLJENI, U NJEMU MI SVA MILINA"

..i ovo" Ja i Otac, smo jedno"

.i ovo" I ja ću moliti OCA I ON će vam dati drugog Branitelja
.da bude s vama zauvijek; Duha ISTINE"

.---------------------------------------

.pa se NEĆU upuštati u rasprave s onima koji govore da ljube ISUSA
.a Mariju NE
.Tko je uopće u stanju to POSTAVITI NA bilo kakvu zdravologičnu postavku

.kao da muž u braku ženi kaže,
"Draga ženo, naš brak je prepun ljubav,
.ja volim , tvoje dijete, a tebe NE"

Nije me briga, ako se hoćete natezat oko toga tko je u pravu, a tko u krivu, radite to sa muslimanima.

Nisam pisala o stavu o Mariji! NE LAŽI!
Nisam pisala o mariologiji, već soteriologiji! A ako ti ne kužiš razliku žao mi je!

.samo ti meni reci ljubiš li ti MARIJU službenicu Gospodnju ?

.pa će sve biti vrlo čisto i jasno

Da, volim je.
Svašta!
Ali ja pričam o soteriologiji, čovječe!!! A ne o mariologiji! Pa nisi valjda toliko teološki nepismen da ne kužiš razliku! A ako jesi onda ne mogu s tobom pričat, žao mi je!

.svaka molitva upućena preko službenice Gospodnje Marije,
.upućena je i ISUSU u S.Trojstvu

..neka tebi bude žao, jer ti ne možeš samnomn pričat..

.a ovo ti soteriologija, jako moćno zvuči, tjaa

.ja ti pričam po seljački..

-što ja zna što ti je ta soteriologija..

.dal ti znaš što je ..dislokacija baze svijesti..

Lutera je izuzetno jako zanimalo pitanje,što je Krist za "me"?Vjerojatno je on čitajući srednjovjekovnu literaturu vidio kako se ondašnja kristologija bavila Isusosvom osobom,a soteriologija Isusovim djelom!Jer skolastici su prenaglašavali kristologiju(posebno-ontološku-ontička struktura Krista),dok su protestanti prenaglašavali soteriologiju u funkcionalnom smislu,kako bi rekao jedan teolog,funkcionalistička kristologija=spasenjsko djelo.E sada kako bi trebalo Isusa promatrati(od njegove preegzistencije,zemaljskom djelu,eshatološkom,kao i u sadašnjem djelu,o tome bi se dalo razgovarati,no zamolio bih vas sve bratskom ljubavlju,da ipak po savjesti lučite,jedninu od množine,i ne kvalificirate osobe po denominacijama kojima pripadaju,sve do onoga trenutka dok se ne dira u svetinje i kanone Rimokatoličke Crkve!S malo više tolerancije i ljubavi treba i pristupati i nastupati prema osobama(čovjeku!)jer kako ćemo odgovoriti Bogu na sudu kada nas bude pitao,kao što čitamo u Mt 25,40?N e možemo govoriti i navješčivati Radosnu Vijest,i pisati o ljubavi,ako je ne nosimo u sebi za sebe i za drugoga,ili pak možda možemo?Samo onda se svi moramo osobno priupitati i preispitati.No,sve svakome po savjesti, vas volim i zazivam na vas Božji blagoslov i želim obilje radosti i mira u vašim srcima!

p.s.e da, znadem da naš dragi naggar znade što je soteriologija ,ali evo kako se ona definira-Soteriologija je grana teologije koja se bavi spasenjem, osobito spasenjem kroz Isusa Krista.

Aby, hvala ti što me tako prosvjetljuješ:
možeš li mi molim te reći gdje sam ja u tekstu, koji je tebe toliko izazvao (pitanje je zašto?), napisala da je stav KC da protestanti nisu kršćani?

To si ti zaključila, ja to nisam rekla. ponovo se pitam, zašto?

Ti nisi pisala o Mariji i stojiš iza toga.


Ja jesam pisala o blaženoj Djevici Mariji i, svojoj Nebeskoj Majci - na početku svog teksta napisala sam da je istina o Mariji za nas kršćane pripadnike RKC nedjeljiva i sljedeće:

Sva prava djeca Božja i predodređenici imaju Boga za Oca i Mariju za Majku; a tko nema Mariju za majku: heretici, raskolnici,, koji mrze ili gledaju s prezirom ili ravnodušnošću Djevicu, nemaju Boga za Oca, ma koliko se oni hvastali da imaju- jer nemaju Mariju za majku. Jer, da je imaju za majku, častili bi je i ljubili, kao što svako pravo i dobro dijete naravski ljubi i časti svoju majku, koja mu je dala život.

Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu će mo razlikovati heretike, čovjeka koji širi krivi nauku, odbačenika s jedne strane, od predodređenika s druge jest taj, što heretik i odbačenik preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema njoj, pa nastoje svojim riječima i primjerima umanjiti njezino štovanje i ljubav prema njoj.
Oni to rade javno ili tajno, katkad pod lijepim izlikama. JAO!
Bog Otac nije rekao Mariji da se nastani u njima, jer su oni Ezavi.

Vidiš Aby, ja stojim iza toga što sam napisala.

Obrazložila sam i zašto.
Ako mogu svom bratu, pripadniku RKC, koji ne štuje Mariju reći da je heretik, zašto misliš da ne bih mogla i drugima.

Ja se svoje vjere ne sramim.
Imam svoje mišljenje.
U tvoje nisam dirala.

Poštujem što si odabrala protestante za svoje stado(ako jesi? , ovdje pišu da jesi, a nisi to demantirala- pa zaključujem da jesi; imam svoje mišljenje o protestantima- nije tema ovdje pa ga neću ni izlagati.
Svojom reakcijom na moj prvi post, ti si meni, bez obzira na svu "bezazlenost" tvog pitanja da li znam da su i protestanti kršćani -iako ne štuju Mariju i da to nije stav RKC- jasno odaslala svoju poruku o Blaženoj Djevici Mariji.
Kako znam stav protestanata o Mariji( kako ju vi nazivate), kužim da si se osjetila izazvana... pa si mi "održala lekciju".
Draga sestro u Kristu, ti si mala beba u odnosu na one s kojima sam se borila za Mariju, moju nebesku Majku.
Netko je ovdje na forumu imao tekst Od ljubavi za Isusa Krista i Svetu katoličku crkvu ne dam se nadvisiti od nikoga.
Ja dodajem- Od ljubavi za Isusa Krista,Svetu katoličku crkvu i Blaženu Djevicu Mariju, ne dam se nadvisiti od nikoga.
Tebi mir i dobro.

Što se tiče soteriologije- evo što o spasenju kroz Isusa Krista, i o napadima na RKC i papu piše odn. odgovara moj uvaženi kolega i prijatelj mr.Krešimir Cerovac.

Žestoki napadi i na Crkvu i na Papu: poplava protukatoličkih tekstova i te kako pokazuje stanje duha
Dokument »Dominus Iesus« (Gospodin Isus) teologinji Anne Marie Grünfelder je, poput pape Ivana Pavla II., »crvena krpa« i ona iskorištava svaku priliku da ga napadne i neistinito prikaže. Teologinja se svojski trudi pokazati, nije joj to prvi put, da Katolička crkva često »baš i nema ekumenski takt i senzibilitet«. A ima ga daleko, daleko više od svih ostalih kršćanskih crkava i sljedbi zajedno / I dalje se u nekim teološkim protestantskim časopisima pišu eseji u kojima se raščlanjuje mogu li uopće katolici biti spašeni. Postoje stotine internetskih stranica u kojima se s protestantskih pozicija žestoko napada Katoličku crkvu i Papu. Istodobno je vrlo teško naći web stranicu u kojoj se s katoličkih pozicija napadaju protestanti
KREŠIMIR CEROVAC
Tekst teologinje Anne Marie Grünfelder, objavljen u Stajalištima 26. kolovoza 2002. pod naslovom »Netko je već jednom morao skupiti hrabrosti i prijeći granicu koja u Crkvi dijeli muškarce i žene«, zaslužuje posebnu raščlambu. No, zadržao bih se, barem zasad, samo na dijelu tog teksta u kojem se teologinja osvrće na dokument »Dominus Iesus« (Gospodin Isus) što ga je prije nekoliko godina objavila vatikanska Kongregacija za vjeru.
Taj joj je dokument, poput pape Ivana Pavla II., »crvena krpa« i iskorištava svaku priliku da ga napadne i neistinito prikaže.
U svom posljednjem tekstu od 26. kolovoza ona navodi: »Proglasivši dokument "Dominus Iesus" 2000. Kongregacija za vjeru protestantskim je crkvama jednostavno osporila crkvenost, a drugim kršćanskim zajednicama (kojim to?) priznala ju "samo djelomično i u ograničenoj mjeri"«.
Teologinja se svojski trudi pokazati, nije joj to prvi put, da Katolička crkva često »baš i nema ekumenski takt i senzibilitet«.
A ima ga daleko, daleko više od svih ostalih kršćanskih crkava i sljedbi zajedno.
O dokumentu »Dominus Iesus« vodila se inače opširna rasprava u Vjesniku za vrijeme urednikovanja Igora Mandića i djelovanja njegova pulena, novinara »ničeovca« Nikice Mihaljevića. Svašta je tada neistinitog i tendencioznog izrečeno. No, teologinja, eto, ne posustaje u neistinitom prikazivanju tog dokumenta.
Što zapravo piše u tom dokumentu? Ponajprije, eto, što piše glede pravoslavnih crkava: »Stoga je Kristova Crkva prisutna i djelatna također i u tim crkvama, bez obzira na to što nisu u zajedništvu s Katoličkom crkvom...«.
Usput, velebni katekizam Katoličke crkve govori sljedeće: »S pravoslavnim crkvama to je općinstvo tako duboko da mu nedostaje sasvim malo da dosegne puninu koja bi omogućila zajedničko slavlje Gospodnje euharistije«.
Priznaje li se, dakle, tu crkvenost djelomično ili u ograničenoj mjeri? Na žalost, neke pravoslavne crkve ne uzvraćaju istom mjerom.
A u pogledu protestantskih zajednica i crkava piše: »Stoga, te odvojene crkve i zajednice, iako vjerujemo da trpe od nedostataka, nipošto im se ne može uskratiti značenje i važnost u misteriju spasenja«.
A papa Ivan Pavao II. jasno je poručio u enciklici »Da svi budu jedno« i ovo: »Ne može se reći da izvan granica katoličke zajednice postoji eklezijalni (crkveni!) vakuum. Mnogi elementi velike vrijednosti (eximia), koji su u Katoličkoj crkvi dio punoće sredstva spasenja i darova koji čine Crkvu, postoje također i u drugim kršćanskim zajednicama«.
Osim toga, Crkva glede protestantskih crkava i zajednica izgovara i ovo: »Opravdani vjerom u krštenje i pritjelovljeni Kristu, s pravom se rese kršćanskim imenom, te ih sinovi Katoličke crkve zasluženo priznaju za braću u Gospodinu« (Katekizam Katoličke crkve).
Gdje u svemu dosad iznesenom postoji osporavanje crkvenosti drugim kršćanskim zajednicama?
Molio bih teologinju da navede barem jedan dokument koji proizlazi iz protestantskog miljea, a koji o Katoličkoj crkvi govori barem tako kako Katolička crkva govori o protestantima.
I dalje se u nekim teološkim protestantskim časopisima pišu eseji - nije to rijetkost - u kojima se raščlanjuje mogu li uopće katolici biti spašeni. Postoje stotine internetskih stranica u kojima se s protestantskih pozicija žestoko napada Katoličku crkvu i Papu.
Doduše, to uglavnom nisu službene web stranice, ali poplava protukatoličkih tekstova ipak i te kako pokazuje stanje duha. Istodobno je vrlo teško naći web stranicu u kojoj se s katoličkih pozicija napadaju protestanti.
Zar Katolička crkva drugima niječe crkvenost time što (s pravom!) vjeruje da nudi puninu spasenja i da ima izravno apostolsko nasljeđe? Zar je čudno da neka crkva vjeruje da ima višu razinu crkvenosti od neke druge crkve? A koja si to crkva ili vjerska zajednica ne prisvaja? Što bi trebalo kazati? Dragi vjernici: »Imate razne mogućnosti pa se odlučite! Nismo sigurni da donosimo kao crkva svu puninu spasenja samo mi, pa se stoga sami odlučite i birajte!«
No, ekumenski iskorak kakav je do sada činila, i dalje čini Katolička crkva, nije još učinila ni jedna druga kršćanska crkva i zajednica.
»Dominus Iesus« ulazi čak i šire u temu čovjekova spasenja, pa zahvaća i one koji nisu vjernici ili nisu kršćani. Navodi se, primjerice, sljedeće: »Osim toga spasenjsko djelovanje Isusa Krista, sa i preko njegova Duha, proširuje se i izvan vidljivih granica crkve na čitavo čovječanstvo«.
A da Katolička crkva nije isključiva ni prema onima koji nisu kršćani ili koji su ateisti, vidljivo je i iz poruke Drugog vatikanskog sabora: »To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista (misli se na nadu i mogućnost čovjekova uskrsnuća!) nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje.
A budući da je Krist umro za sve i da je konačni čovjekov poziv stvarno samo jedan i to božanski, moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnom misteriju«.
Postoji li takvo stajalište i u drugim kršćanskim crkvama i sljedbama? Navedite, gospođo teologinjo, što o tome misle pojedine vjerske zajednice registrirane u Hrvatskoj. Vidjet ćete što je isključivost!
Katolička crkva, primjerice, ne tvrdi da budisti ili hinduisti neće biti spašeni. O tome ništa ne znamo, ali nikog se unaprijed ne »otpisuje«. Zna se samo jedno: Kristov nauk i put je siguran put za spas ljudskog roda. Papa je Kristov namjesnik i vjerni je tumač toga puta!
Stvarno je iz svega iznesenog rečenog zaista »vidljivo« da Katolička crkva, kako kaže teologinja, ne pokazuje baš previše »ekumenski takt i senzibilnost«. A drugi sve »pucaju« od ekumenizma i priznavanja crkvenosti Katoličkoj crkvi.
»Potrebno je prijeći iz antagonizma i sukoba na stanje gdje svaka strana prepoznaje drugu stranu kao partnera. Kad se poduzima dijalog, svaka strana mora pretpostaviti da kod druge postoji želja za pomirenjem i jedinstvom u istini«, jasna je poruka velikog ekumenskog pape Ivana Pavla II.
Katolička se crkva toga drži i to je dokazala u mnogo navrata i u svojim dokumentima, među kojima je i snažna enciklika Ivana Pavla II.