www.tebe-trazim.com

Mudrost ,taj blagoslovljeni i sveti dar Duha Svetoga ,tako nam je potreban ,zato stavimo se u zagovor Sv Ante da nas Gospodin obdari tim dragocjenim darom.

U danasnjem zivotu mudrost je velika stvar..Zato ,sto covjek zivi u velikoj slobodi,gdje "smije sve"Velika je stoga sto je tesko uvjek biti dovoljno mudar da bi stvarno pravilno djelovao i ljubio svakog covjeka.
Mi trebamo ujedno i biti ispunjeni Duhom Svetim, Bozjom Mudroscu, a nadasve Bozjom Ljubavlju,da bi osjetili Mudrost Bozju..Nas nam zivot ,u krugu "naseg bliznjega"tako cesto iskomplicira nas zivot , da nam stvara poneki puta nedoumicu ,sta uciniti.?Dobro je .prije svega biti strpljiv,i mudar zajedno.

Mudr 7
7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti
Mudrost , ona svijetli svijetu i cini nama da se u njemu osjeca, vidi Bozja prisutnost.

Bez mudrosti nas krscanski zivot je prazan,ne osjecamo onu puninu za svakog covjeka,za svakog brata i sestru..Molitva je ona,koja nam uvjek daje snagu i uvjek nas drzi na razini,da ne malaksemo.

8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom

Da, ona je kompas u mojem zivotu novi put razboritosti pokazujuci mi kako uvijek trebam teziti za"pravom svetoscu". Mudar covjek na ovome svijetu uvijek ima na umu cilj svoga putovanja, a to je vjecni zivot. Tako mi ona donosi cvrstu odluku i u toj odluci tezim da ustrajem, odredila sam sebi cilj - dozivjeti puninu ceznje svakoga brata i sestre ..Da,poneki puta fali mi strpljenja,i fali mi Bozje mudrosti, fali mi i dovoljno ljubavi..

9Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.

Svaki covjek koji dozivi Ljubav Bozju , jest svjetlo.Ta svijetlost svijetli u srcima nasim.S mudroscu mijenja stavove prema svemu oko sebe, prema zivotu,prema svakom bratu i sestri i tezi za Mudroscu Bozjom,tako postajemo prijatelj Bozji, dijete Bozje,i tako se sve mijenja oko nas, i njezina svijetlost svijetli bez prestanka..

11A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. 12I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. 13I ono što naučih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam.

Toliko sam puta i svojem zivotu osjetila,koliko sam dobra primila ,i koliko sam postala u mnogo cemu bogata,kolika samo vrijednost,te svijetlosti,koja dolazi uvjek u pravo vrijeme,i na pravo mjesto .
Gospodin Isus nas je naucio samo jednu molitvu koja pocinje sa: "Oce". I zeli da to ne samo izgovorimo ili brbljamo , nego i dozivimo, dozivimo koliko nas Otac voli. Da to dozivimo i od toga zivimo sa velikom svjetlosti ,koja ne zatamnjiva nikoga..s velikom ljubavi koja grije svakog covjeka..koja osvijetljava svaki put..
Bit covjekove naravi jest dozivjeti Bozju Ljubav i tu Ljubav siriti oko sebe,tu ljubav pokazati djelima i rijecima..

14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka

Covjek koji je mudar vec sada se moze osjetiti sretan i ispunjen i to kada sve, svoj zivot preda Bogu i kada ga zivi,onako kako To On zeli…

...zahtjevan li je taj nauk...i put kojeg odlučih slijediti....

...On ne traži samo da odšutim...On traži da oprostim...i štoviše...traži da ljubim neprijatelje...da molim za njih...
...djeluje potpuno nemoguće...dok ne odškrineš vrata...jer kad jednom zaviriš...On ti daje spoznati...daje ti razumijeti srcem
Naša srca....ogrubljela od spoticanja na ovoj dolini...svaki puta ...susrećući se s praktičnim provođenjem ove riječi..
....bune se...jecaju sama nad sobom....i samo u količini koliko je svijetla prodrlo u te male posudice....popuštaju...
...oslobađaju se nakupina ovosvjetovnih logika...

....On mi daje spoznati...da je čovjek kojeg je On stvorio...ovaj...koji mi je sada toliko težak...Njegovo djelo...a nakupine koje se nataložiše...i koje me odbijaju...koje se sudaraju s mojim srcem....nisu Njegovo djelo...djelo su svijeta...i da se samo ljubavlju koju sam spremna pružiti ...te nakupine tope...nestaju...
...moje neprihvaćanje...moja osuda...moja mržnja....samo povećava te nakupine...one se samo udvostručavaju....postaju neprobojne...

...i ...još mi daje spoznavati....da se i moje nataložene stijenje srca...tope onoliko ...koliko se tope stijenje onih do mene...ako ih prihvaćam...ako ih samo poželim ljubiti..
Uči me...da je mržnja odjek našeg srca u srcu brata...jer onaj kog mrzimo...mrzi i nas istom snagom...
...čim poželim oprostiti...čim poželim ljubiti...prihvaćati...On staje uz moje male korake...i nosi me....On svojom ljubavlju u meni...ne dopušta da se hrani išta loše u drugome ...to loše umire od gladi...koju bih bez Njega itekako hranila...

Stvorena sam sam Tebe ...Gospodine...za mir i ljubav...za svijetlo i radost...
...i znam...da samo Ti prekidaš lance...koji žele sputavati moj duh i moje misli...
...zato te molim...daj mi da ljubim sebe...da se na pravi način borim ...dok koračam ovim stazama...daj mi prepoznavati i daj mi snage...uvijek ljubavlju kretati prema neprijatelju...jer Ljubav...to si Ti...

...a Ti jedini možeš razoružavati....jedini oslobađati...jedini donositi Mir....
..i ja jedino obasjana Tobom...mogu svijetlom razgrtati tamu ....a ne pojačavati je...
...i još...Te molim...ne dozvoli mi da se krivo koristim Tvojim riječima...da ih uzimam onako kako meni odgovaraju....daj mi da budem Tvoj apostol...koji će Te svjedočiti...koji neće lakomisleno otirati prašinu s cipela na prvom koraku...tražeći opravdanje za svoj odustanak...odlazak....već koji će istinskim trudom tražiti način ....doći do srca ...i svakom nesretnom i zalutalom srcu iskricom svijetla ....osvijetliti Put....na kom ga čekaš Ti....

23.lipnja

Iskoristi vrijeme za obraćenje!




Lk 16
19"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." 22"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.'

25Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 27"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' 29Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 30A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.'

Mi danas takodjer zivimo medju bogatasima, i mi smo cesto sami bogatasi,na odnosu danasnjeg „lazara“kojega mozda cak i ne prepoznajemo.
Iako smo misljenja,da ni sami nemamo dovoljno,jos uvjek imamo vise nego „lazar“.
20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve
I tako
U redovitoj vjerskoj praksi u nasem svakidasnjem zivotu ,znamo dobro da smo svi grijesnici ,da nase male mrvice ponekad nisu dostupne ,onome kojemu su itekako potrebne.. A uvjek nismo sposobni uhvatiti sebe u kostac s tim,kako da mi sebe proglasimo bogatasima.. a stim smo pozvani da svjedocimo svoju vjeru ,i ujedno na iskrenu i ozbiljniju ispovijed. Taj sakrament oprostenja grijeha duboko je prisutan u nasem zivotu i zivotu Crkve i vjere svakog covjeka
…"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan
A tko ce nas da nosi???
Koliko je vazna sv,ispovijed, toliko i pokora… S ispovjedi kajemo svoje grijehe,i ujedno svjedocimo svoju vjeru, gdje zadobivamo pokoru..kroz koju moramo na neki nacin nadoknaditi stetu koju smo nanijeli..

Da bi shvatili sta je pokora moramo proci . vrijeme sazrijevanja, obracenja i pouke,da se naucimo i da se ispitamo,dali stvarno dajemo sve od sebe ,dali vidimo sve sto trebamo vidjeti,dali cujemo sve ono sto trebamo cuti…i ono sto mozemo na svim razinama… Crkva nas nastoji pouciti o temeljnim vjerskim i moralnim istinama, pouciti u molitvi i bdjeti da se mi grijesnici obratimo .Ujedno nam stalno stavlja pred oci…“ljubi brata i sestru svoju“,pa i ako je „Lazar“ duznost nam je da progledamo ,i da ga pimjetimo,i da se ne oglusimo…. .Za ovo nam treba najvise vremena, da bi primjetili ,one koji trpe,one koji trebaju nasu pomoc..Nije nam uvjek lako,jer treba mijenjati stanovite obicaje,mijenjanje sebe samog i nacine gledanja i ponasanja koje ne odgovaraju evandjeoskim nacelima. To se zove obracenje, tj. prijeci od jednog nacina zivota u krscanski nacin,pokore i pomirenja,kao i djelovanja…
.

25Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla.
Kakva dobra mi danas uzivamo,i na kakva dobra gledamo..Mozda samo materijalna ili i duhovna,..Djelimo li ta dobra s drugima dajemo li dovoljno??.
Bilo bi dobro da nakon svake ispovijedi , i obracenja da se osjeca radost i sigurnost potpune pripadnosti Gospodinu Isusu Kristu..
„pokora“ proces novog obracenja.. koji dovodi do pomirenja..a uz to uvrstiti ,i sam svoju pokoru..”darivanja i pomaganja..”
Ako se oglusimo i dalje grijesimo..Dali smo se stvarno izmirili..poslje ispovjedi…
Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.
A samo „pomirenje“.koje se treba dogoti nakon svakog grijeha Taj naziv ozbiljno upozorava na socijalnu i crkvenu dimenziju grijeha i oprostenja. Grijehom, pa i onim najskrovitijim, svaki covjek skodi sebi i Crkvi kojoj pripada.Ukoliko ne dajemo sebe i sve od sebe, a u mogucnosti smo,tu grijesimo.. Po grijehu nismo na blagoslov braci i sestrama oko sebe, ni jednom Lazaru ,zbog grijeha nema u covjeku one vedrine i raspolozivosti koju duguje najblizima,nema ono ljubavi za svakog bliznjeg.. Prema tome grijeh opterecuje i ljude koji zive u istom okruzenju,,bez obzira na siromastvo ili bogatstvo spadaju u isto zajednistvo vjere i ljubavi.
'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.

Mi vjernici se ispovijedamo , idemo na ispovijed, trebamo ispovijed,ne smijemo dozvoliti da nas bogatsvo i zablude zanesu ;

da i oni ne dođu u ovo mjesto muka

U nasem svakidasnjem zivotu vjernika, covjek cesto osjeca teret grijeha i potrebu da se oslobode tog tereta. Ima strah,da ga ne zadese muke.
. 30A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se
Rijec „ispovijed“ mi dvojako upotrebljavamo. Ispovijedamo najprije svoju vjeru i to svecano cinimo svake nedjelje kod svete mise. A u sakramentu oprostenja grijeha ispovijedamo svoje grijehe i kod svake ispovijedi vjernik ispovijeda grijehe, a samim time ispovijeda i vjeru u Boga koji je dobri Otac i koji ljubi svako dijete i svojuom svemoci najvise ocituje upravo milosrdjem. Priznajemo time svecano da nema tog grijeha sto ga nebeski Otac ne moze oprostiti, vjeru da je taj nebeski Otac onaj koji neprestano ceka da nas u ispovijedi zagrli i obuce u novu haljinu naseg krstenja.

Hvala rebeka i joakim, obožavam ovaj post citati. Hvala vam i Bog vas blagoslovio.