www.tebe-trazim.com

Neka bude Volja Tvoja Bože naš..sa svima nama..

57Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina Tu vidimo kako rodjenje Ivana Krstitelja odise radoscu. Zato u danasnjem tekstu evandjelja citamo: "Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome" (Lk 1,58). U Bibliji je uvijek radost povezana najprije sa zivotom. zivot dolazi od Boga ,djete dolazi od Boga ii zato je to nesto sto je najsvetije. To je kultura radjanja.i blagoslova. Da, Elizabeta je rodila samo jedno dijete, ali ona je bila nerotkinja i to dijete cisti je dar Bozji.Dali mi i danas gledamo na dijete,i na rodjenje dijeteta kao dar Bozji...? Nijedna se zena koja moze radjati zbog toga ne moze pozivati na Elizabetu sto je rodila jedno dijete. Nasa danasnja kultura,nas danasnji moderni zivot,brzo vrijeme i deficit vremena ,dovodi djete u pitanje,njegovo radjanje...??I vise nije opredijeljena za zivot i ne prima dijete kao dar Bozji i blagoslov Bozji. A radjanje djece spada u pravi Bozji blagoslov koji je izrazen u Bibliji. . Sva Biblija bukti zivotom i poziva nas da zivot odaberemo a ne smrt..Djeca su danas postala teret...
Mi nazalost zivimo u vremenu i kulturi koja bi se mogla vrlo lako odreci svakoga radjanja i zivota,pogotovo to vidimo na zapadu i vrlo bogatim zemljama.i mladjim narastajima..Ne govori se o radjanju i pravu na zivot zacetog djeteta, nego se govori o pravu zene da rodi ili ne rodi dijete. Znaci,dananja majka cesto ne zeli napustiti karijeru ili posao i stoga dovodi svoje majcinstvo u pitanje.. znaci ako je u blagoslovljenom stanju da to dijete moze odbaciti. ne ona ne prihvaca to blagoslovljeno stanje Cesto se cudimo novinskim izvjestajima o napustenoj ili ostavljenoj djeci ili bacenoj u kantu za smece, ali se slabo necemo cudimo ubijenoj djeci kroz abortuse ili prijevremeno izazivanje radjanja koje ce sasvim sigurno dovesti do smrti. Mi smo izgubili osjecaj za vrednotutu , ljepotu i dubinu zivota. Izgubili smo osjecaj za dostojanstvo ljudske osobe.kao dijeteta i kao covjeka. A kad se to izgubi, tada se otvaraju vrata za svaki oblik zla.Ono je toliko prisutno u danasnjem svijetu.. Zato je nuzno otkrivati vrijednosti koje nam donosi nasa vjera da bismo se uopce mogli vratiti na pravi put zivota. Vrijedi i pomaze samo ono na sto nas poziva Rijec Bozja, a ona nam porucuje: "Zivot, dakle, biraj!" (Pnz 30,19).
Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"

Mozda je nama danas sve jedno kakvo ce ime nase dijete imati. Zato imamo imena bez ikakvog znacenja, ili imena iz puke mode da nadjenemo neko strano ime glumca ili pjevaca.
U Bibliji i vjerskom zivotu ime ima duboko znacenje. U ovome slucaju ime Ivan znaci: Bog je milostiv. Vec time sto je nerotkinja uopce rodila prema Bozjem obecanju pokazuje se koliko je Bog milostiv prema svojima. A osobito to vidimo kroz Ivanovo djelovanje: u procesu obracenja, koje Ivan navijesta, Bog ce se pokazati milostiv svakome onome tko prihvati obracenje. ..Tko danas stvarno daje ime...da razmislja o njegovom znacenju...??U imenu sv.Ivana, djeteta vec je sadrzano i njegovo poslanje. Treba ljudima pribliziti Boga koji je milostiv, koji ne zeli smrti gresnika nego njegovo obracenje i njegov istinski dostojanstveni zivot.
Prava je vjernicka mudrost prepoznavati cudesnost Bozjeg djelovanja u nasem svijetu.Dali mi to danas makar pokusavamo prepoznati...?Nije ovaj svijet, a niti nasi zivoti, prepusten slucajnosti ili hirovima prirodei uneverzuma Iza svakog zivota stoji Bog sam. Pitanje ce biti samo u tome koliko cemo Bogu dopustiti da udje u nase zivote i da djeluje po nama u ovom nasem svijetu,cesto puta zlocestom svijetu . Bog je spreman uvjek ciniti iznova velike stvari, sluziti covjeku i pokazati koliko je i danas milostiv.
Rodjenje Ivana Krstitelja bilo je izvor i povod za slavljenje i blagoslivljanje Boga. Bog je velik, nitko nije kao Bog. U samom Bogu je razlog da ga slavimo i blagoslivljamo.
I nama je vazno danas i duzni smo prepoznavati takve situacije u kojima nas Bog pohadja i djeluje.samo dali imamo tu sposobnost to prepoznati Danasnji blagdan velik je u sebi, mozda mi to precesto zaboravljamo ,ali i nama danas pokazatelj je onih temeljnih vrijednosti na kojima covjek mora graditi svoj zivot od trenutka njegova zaceca pa do svih ostvarenja u zivotu. Nema covjeka kojemu Bog nije namijenio svoj zadatak,on je svakome namjenio plan... Taj zadatak ostaje samo kao trajna ponuda covjeku da ga u slobodi prihvatii ostvari Njegov plan. Bog nista ne cini na silu .Mnogi su ostali zatvoreni u svoj mali svijet,i nisu bili spemni potraziti pomoc, koja ih je dovela do zla.? Na svakom je od nas mogucost otvoriti se Bogu i njegovom djelovanju kako bismo bili plodonosni za ovaj svijet u kojem zivimo.Na svim razinama danasnjeg zivota..Zato nam ne smije biti svejedno ,kada cujemo sta se radi danas s djecom.. Rijec Bozja ne dozvoljava da ostanemo u laznom miru i da mislimo kako nas nije briga za ljude s kojima zivimo. Tako nas i ovaj danasnji blagdan poziva na razmisljanje i djelovanje, poziva nas da ispunimo svoj zivotni poziv na nacin kako nam ga je Bog zamislio,isplanirao i prepustio nama da odlucimo s nasom slobodnom voljom..
.Što li će od mene(nas)biti?

Nista se u nasem zivotu , ne dogadja
slucajno, tj. bez Bozjega dopustenja. Bog dopusta Sotoni da nas kusa , napastvuje i muci, ali nam uvijek daje novu sansu i sve milosti da mu se mozemo
oduprijeti. Kusnje i napasti ,cesto covjeku posluze …kao neki putokaz ..da nas ucine opreznijima, revnijim u molitvi i da se priblizimo Bogu,da se cesto vratimo s krivoga puta..
Bog nam dopusta padove , kako bi uocili svoju grjesnosti i nistavnost,oholost itd..
Tako u nasem zivotu Bog moze dopustiti djelovanje Zloga kako bi nas podigao
za duhovne plodove, Zlo je tu imalo svoj cilj, ali Bog je zlo ponistio kako bi se ostvario.Bog okrece sve na dobro..

Uh, ove rijeci .( radujte se kad upadnete u razne kusnje) hm..
Znamo da kusnja i napast stvara postojanost u vjeri,koja treba da urodi savrsenim djelom ,da budemo bez ikakvih nedostataka !..
Tako Bog ponekad dopusta zlo da bi iz njega izvukao dobro.. Bog, i po krivim crtama pise pravo, ukoliko
se u Njega pouzdajemo, On nam i zlo okrece na dobro.
Zato treba biti vrlo oprezan zbog mogucih podvala,zabluda ..itd
Ako ne molimo,ne zivimo intenzivno svoju vjeru , svoju povezanost s Bogom, nismo u u milosti Bozjoj, nego prepusteni smo samom
sebi, tesko se mozemo vlstitim snagama suprostaviti Zlome.Cesto,i nazalost, Zli nas svlada i pocinje ciniti ono sto Bog zabranjuje.
A Gospodin sve cini kako bi covjeka potaknuo naobracenje.
Ipak, treba znati, u svemu tome Bog postuje nasu ljudsku odluku ,jer Covjeka je stvorio slobodna i zeli do kraja postivati njegovu slobodu. Bog zeli da mu se covjek sam, potpuno slobodno i
odgovorno, vrati.Slobodno mozemo reci da Bog pusta zlo, ali nikada nas ne ostavlja bez pomci kako bi se,Njegovom snagom. Bozjom snagom, mogao suprotstaviti Zlome,kusnjama i napasti...

Vjera bez djela nam je mrtva vjera...zato slušajmo srce svoje i radimo ono što nam Duh Sveti poručuje..koliko god nam se nekad to činilo nemoguće ili bez razloga..radimo to..jer sve ima svoje zašto..
možemo dnevno izmoliti i cijeli Ružarij...ići svakodnevno na Sv Mise..a ne činiti dobra djela..? ako ne vidimo brata ili sestru u potrebi i ne pomognemo...ne pružimo li ljubavi..
I ne raditi ono što ne bi voljeli da nam rade..

[quote="joakim"]28.lipnj

Lk 8
25A on će im: [b]"Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"


Bog ljubi svakog covjeka vise od mene. On ljubi svakog covjeka koji je grijesan i koji je sa svim trpljenjima, ali i koje neprestano cezne za jednim obracenjem,jer nista od svega toga nije kod Boga izgubljeno, jer Bog ljubi covjeka. On je sabrao sve suze, a nije izgubljen nijedan osmijeh.Mi krscani znamo , da covjek ne nalazi kod Boga samo svoj posljednji spas, nego i svoju povijest; "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
Da, cesto puta se pistamo,koliko mi stvarno znaci moj dananji ovozemaljski zivot..Koji zivim,i za koji pokusavam ,ponovno pronaci ono sto je najvaznije za vjecni zivot.
Prihvacam li Ocevu volju i u njoj stvarno zivim svoj zivot..,i dali cu stvarno ustrajati.? Kada samo malo vise razmislim,kako je danas jako tesko prihvatiti i ostvariti u zivotu,te Rijeci Bozje..Danas nam se nudi novo “tumacenje Biblije” raznih drugih religija,koji su uporni u svojem navjestanju,koji zele pod svaku cijenu pobiti..ono sto nasa Crkva nama nalaze,i ono sto je u Bibliji zapisano..Svaki covjek se bori da spasi svoj zivot..a spasiti zivot mozemo prihvacajuci tudje misljenje i situaciju u kojoj se nalazimo a ipak ostati dosljedni sebi, iskreni.Ne mozemo uvjek nekomo nametati svoje.,a to se cesto danas radi, da nas dovodi u velike zablude.i tako . cesto se zivot spasava na nacin da se podvrgnemo drugima, tudjem misljenju, vjerovanju.Mozda nikada jos u povijesti vjere,nije bila toliko u pitanju ISTINA,kao danas.Nude nam se razne zablude uzivanja, podvale i phlepe ovozemaljskog zivota..gdje se cesto ne pomislja da nas i to uvlaci u grijehe,pogotovo neke ovisnosti...Kako izvuci ,pravilan potez jer svrha prihvacanja ,daje nam do znanja da smo postali odbaceni,i prognani. Misljenje drugog, stav drugog postaje moj vlastiti i dolazi do nestajanja sebe.Time upadamo u zabludu i
Moj “ja” vise nije ja..Tako nastojeci spasiti, sebe uvjerim se kako sam izgubila samu sebe. Zar to nije zabluda i time stetimo svojoj slobodi..i upadamo u zabludu
Isus nas kroz Rijec Bozju poziva da ostanemo dosljedni samom sebi, iskrenost i nadasve na prihvacanje svake situacije i ne odustajanje od sebe,traziti Put ,Istinu i Zivot..
Jer ako nema vjere ,nema spasa ni zivota... Spasiti sebe, mozemo jedino ,ako uistinu samo postupanjem prema onome sto smatramo iskrenim, vjernim i vaznim,u zivotu nase vjere.
"Tko se zastidi mene i mojih rijeci, toga ce se i Sin Covjecji zastidjeti..." (LK 9,26).Tu nam Isus zeli reci ,i tu je precizan i korektan.Sta znaci stidjeti se njega,to nije samo da se ustrucavamo govoriti u Njegovo Ime, vec prvenstveno djelovati, smatrajuci da cemo medju nasim bliznjima naici na odbacivanja i negodovanja.
Dali je stvarno nuzno ,da uvjek prihvacamo tudje misljenje..u danasnjem svijetu…?
Ustrucavamo se nesto reci zbog straha od odbacivanja.,ili mozda predhodnih poraza,i raznih situacija.Tako se hvatamo u kostac, sa svojim “ja”Gdje . nismo ni svjesni da nas strah od neizgovaranja dovodi do odbacivanja nas samih. A Isus kaze, da ce se i on zastidjeti nas, ako se mi njega stidimo, njega i Oca poricemo.

Covjeku nista ne vrijedi toliko koliko je vrijedan on sam. Dzabe nam je sve bogatstvo, uzalud slava i moc, ako mi sami ne pronalazimo “jezgru” samog sebe,pravu i cvrstu vjeru..punu slobode i ljubavi..
Posjedujem sve, a mene posjeduje drugi.I tu nema samog sebe, ovisi o drugim.Tu . gubim svoju vlastitostu, slobodu, postajemo rob drugoga, cestoi novca, moci, bogatstva, slave, itd.Dali smo stvarno svjesni i
, kako biti svjestan Isusovih rijeci, njegovih djela u svakom trenutku zivota? Kako dolazi do posvjescivanja odredjenih rijeci u trenucima kada su zaista potrebne za istinsko djelovanje? 25A on će im: "Gdje vam je vjera?"