Slobodni prijevod:
Godine 1984. bio sam "potpuna katastrofa": ovisnik o drogama, beskućnik na ulicama L.A. -a. Onda sam se vratio u majčinu kuću, koja je bila dobro mjesto za boraviti jer u to vrijeme moja majka je bila kao jedna od onih starih talijanki čija je mala kuća imala mnogo katoličkih stvari unuta: biblija, križeva, krunica, svetih slika i kipova, svete vode... E sada vrag je primio poprilično batina tu. Dakle meni je bilo dobro biti tu, da pobjegnem od "lošeg života" kojeg sam živio. Sjećam se noći 24.6.1984. Imao sam sklonosti samoubojstvu, iako to nikada nisam pokušao u životu, ali tako sam se osjećao, "mislim" (želim reći) da su sve sile zla "jahale" na mojim leđima i rušile me dolje. I bilo je tako godinama. Sjećam se da sam te noći rekao "Bože ako si stvaran, a ja ne znam jesi li, jednostavno više ne znam, onda bolje pomozi mi jer ću ja umrijeti jako brzo". I te noći imao sam jako čudno iskustvo koje neću ni pokušavati objasniti vama, ni ja ga ne razumijem, zapravo nije ni važno. Ali osjetio sam milosrđe Božje. Sad nisam imao vizije, nisam čuo glasove, ništa takvo, samo sam imao veoma dubok osjećaj mira, možda onog mira koji prelazi svo shvaćanje o kojem govori Biblija, došao je u mene i čitavu noć ja se nisam mogao pomaknuti, bio sam imobiliziran mirom. Ujutor me pustio taj mir i ja sm znao jednu stvar: znao sam Božje ime. Znao sam da je Božje ime milosrđe. Božje ime je milosrđe. Plakao sam "suze pokajanja" i znao sam da me Bog voli. Bez ikakve sjene sumnje znao sam da me Bog voli, i znao sam da mi je oprostio moje mnogobrojne grijehe. Ali naravno samo da bi bio siguran rekao sam svojoj majci to jutro: mislim da bi želio otići na ispovjed. Sad, nemate pojma znaačenja te izjave, i pokušavajući da se ne osvjesti rekla je OK. Ali ja sam rekao ne želim ići na bilo koje mejsto, htio bih otići na neko posebno mjesto. Rekla je Ok, znam ja kamo da te odvedem. I tkao majka me odvela (*neki grad) svetište sjeverno-američkih mučenika. Hodali smo i ja sam htio otići na ispovjed. Vidio sam svećenika i rekao mu da se želim ispovjediti. On mi je rekao da ide slaviti misu, ali idi dole do ureda, dole je stari svećenik, on će poslušati tvoju ispovjed. Bi osam prestrašen na smrt, ali otišao sam dole i pitao sam ga mogu li se ispovjediti, a on je rekao možeš. Kleknuo sam i krenuo se ispovjedati: "Zadnji put sam se ispovjedio prije 20 godina" (ovo malo na "naški", prijevod bi zapravo bio - blagosovite me oče jer griješio sam, 20 je godina od moje posljednje ispovjedi). Napravio sam dobru ispovjed, najbolju što mogao. Sve čega sam se mogao sjetiti, napravio sam ono što se zove (*ne znam ovu riječ prevesti) ispovjed. Svećenik je podigao svoju ruku i iz njegovih usta ja sam čuo ove riječi: "Odriješujem te od grijeha tvojih. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga". Zatim je rekao "Ovo je sjajan trenutak, točno je 15:00 sati, sat milosrđa, sad kada je Isus umro za tebe na križu". I rekao je "Ali ima još nešto, osjećam da ima još nešto čak više od ovoga". I ja sam rekao "Znam što je to oče". Odgovorio je "Znaš?". Rekao sam "Da. Pozvan sam da budem svećenik". E sada to je bio starac. I ne znam koliko mu je snage bilo preostalo u životu ali se onako tresao u stolici i rekao "pppaaaa sve je moguće sa Bogom". 7 godina poslije, Bazilika sv. Petra, nedjelja Trojstva 1991., moja majka je bila tamo, bio sam zaređen. Otišao sam gore pred papu Ivana Pavla II, njegove ruke spustile su se na moju glavu, u formi sakrameentu Svetog reda, i sjetio sam se gdje sam bio. Sjetio sam se tame, i svih borbi i svih boli i svih grijeha. Oh, sjetio sam se gdje sam bio. Ali znao sam gdje sam u tom trenutku. Bio sam zaređen svećenika, izašli smo vani i 10000 ljudi je "navijalo" (klicalo), 3 zbora su pjevala. Sljedećeg dana imali smo procesiju po bazilici sv. Petra dolje u kriptu. Moja majka je bila tamo, neki svećenici iz mog reda, i slavio sam svoju prvu Misu ispod samih kostiju sv. Petra u "Klementiskoj kapelici" u kripti bazilike. Slavio Misu prvi put. I sjećam se da je jedan od naših svećenika rekao "Dobro je da smo ovdje". Poslije mise zahvaljivao sam i hodao po bazilici sv. Petra, i iz sjene sam čuo čovjeka kako šapuće "psttt, oče, oče" i mahao mi je da dođem bliže, rekao je "oče želio bih se ispovjediti". I sjećam se kako sam pomislio "mogu ja to". I napravio je prelijepu ispovjed. Počeo je sa "blagosovite me oče jer griješio sam, 30 je godina od moje posljednje ispovjedi". Ispovjedio je svoje grijehe i po prvi put u svom životu ja sam podigao svoju ruku i te prelijepe riječi izašle su iz mojih usta: "Odriješujem te" - to Isus govori kroz mene, ne ja, ne mogu ja ništa učiniti, Isus to govori: "Odriješujem te od grijeha tvojih. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". I "kunem se" (zakleo bih se) mogao sam skoro čuti lance kako padaju sa tog čovjeka na kameni pod. (*nešto što ne znam prevesti), osloboditi zarobljene. I 3 godine poslije, možda su bile 2, bio sam na Floridi, propovjedao, i moj otac je došao prvi put da me čuje kako propovjedam. Slišao me je 2 dana, i onda je morao otići to treće jutro. Rekao je "imaš li minutu za svog starog". Rekao sam "naravno tata", mislio sam da ćemo otići na doručak kao što smo išli svako jutro. Rekao je, "čuj, želio bih se ispovjediti". I odveo sam ga u (*ne znam prevesti), i kelknuo je. Moj stari je bio "tvrd momak" (sad se ne mogu sjetiti našeg izraza) u svoje vrijeme, tvrdoglav... Ali sada je bio star, nije bio mlad i bio je pobijeđen godinama i bolešću. I započeo je: "blagosovite me oče jer griješio sam", čuo sam kako to izlazi iz ustiju mog oca. "Blagosovite me oče jer griješio sam, 50 je godina od moje posljednje ispovjedi". I napravio je prelijepu ispovjed u suzama, na koljenima. I ponovo sam podigao ruku i te riječi izašle su iz mojih usta: "Odriješujem te od grijeha tvojih. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Prve riječi iz usta mog oca bile su: "Bio sam u tamnici veoma dugo, ali sada sam slobodan, sada sam slobodan". Braćo i sestre to je naša crkva. To je ljepota Katoličke crkve. Znajte što imate, dijelite što imate, živite što imate i hodajte pouzdano u budućnost jer Bog zna vaše ime. I voli vas. I čeka vas, i možete učiniti bilo što u svetom imenu Isusovom.
Ako negdje nešto ne odgovara nemojte zamjeriti
