www.tebe-trazim.com

nigdje ne napisah da je fanatizam imati drugačije mišljenje, al mi jest ponavljati ko papiga "vjeruj, vjeruj" a niš se zapitati... u tom slučaju, valjda mi mozak ni ne bi trebao...a povijest Crkve je obino pokazala kako je promišljanje dobro. a teologija promišlja i sveta je znanost. ta ne živimo u raju, neg na "opakoj" zemlji i boriti nam je se svim sredstvima, a ne samo pjevati pjesmice...nemamo 5godina...

Upoznala sam čovjeka koji je "dobio" srce 18-godišnjaka.....on je bio velik čovjek u mojim očima no kako nakon transplantacije ljudi žive max 9-10 god. s tim da moraju uzimati lijekove da im organizam ne odbacuje srce koje je dobio....
Jako sam sretna što sam upoznala tog čovjeka, koji je našao majku poginulog dečka, koji je za njega molio i bilo mu je istinski teško kada je saznao čije srce u njemu kuca, kada je upoznao tu obitelj....

I meni je on jaako puno pomogao, a da toga nije bio niti svjestan, tolika radost, zahvalnost, ljubav, vjera u njemu....

Ne plačem zbog tuge više, al kad su mi rekli da mu je srce stalo, pala sam na koljena i plakala ko kiša iako istovremeno svjesna da je on bio miran zbog znanja da tih dana treba umrijeti, jer već živi i duže nego ostali sa presađenim srcem....10 i pol g.
Plakala sam, jecala, nisam mogla doći do zraka, a opet duboko u sebi osjećala neku radost i mir koji su bili isprepleteni s mojim ljudskim osjećajima....

Pitam se što da nije "dobio" srce tog dečka kojem su isključili aparate...dečko bi vegetirao, a on umro....ja vjerujem da je taj dečko bio u nebu presretan kad je vidio kako je još puno dobra radi njega učinjeno...
Sada se sigurno zajedno raduju u Nebu, jer su obojica dali čitavoga sebe Gospodinu...

Da je u pitanju moj život, ja bi da se mene skine s aparata kad se vidi da više ne radi mozak ili srce, naravno nakon određenog vremena.... i da to moje srce posluži nekome tko će učiniti ono što ja ne mogu, da taj netko bude instrument u Božjim rukama

Sigurna sam da kad bi netko dobio moje organe, čak i ako bi do tada bio osoba koja je činila loša djela, da bi se zbog onoga što je dobio Božje promijenio... SIGURNA SAM!

Tu bi navela primjer: kako mnogi vjeruju da će im nošenje nekih predmeta pomoći, što je relativno...ali nositi nečije srce u sebi, nije mala stvar!!! Ono mora imati utjecaj na osobu koja ga nosi!!!!

Ima li veće ljubavi, nego život svoj i krv svoju dati za bližnjega, na veću slavu Božiju????
Žao mi je što se tako oštro razilaze mišljenja.....

Vjerujem da Bog daje znak onome koji ima "ovlast" reći kad da se aparati isključe, ako je ta osoba u vjeri, Bog će joj objaviti na neki način što je ispravnije učiniti..... to je moje mišljenje!!!

To je moje osobno iskustvo i mišljenje koje neću povući osim ako mi Bog drukčije ne da spoznati
BVB

• Kod ljudi postoji onaj osnovni strah zbog kojeg ne žele dati svoje organe poslije smrti: da će im "živima" uzeti organe. Na koji se način ustanovljava smrt?
- Pojam moždane smrti definiran je u medicini i zakonodavac ga je prihvatio. To znači da je odsutna cirkulacija krvi u mozgu, što izaziva nepovratno oštećenje moždanih centara. Kod ozljede glave, naprimjer, dolazi do krvarenja i prekida cirkulacije u mozgu, što dovodi do pritiska na centar za disanje, njegova oštećenja, a to za posljedicu ima prestanak disanja. Takvu umrlu osobu znanje i medicinska tehnologija mogu umjetno ventilirati i, dok ti aparati rade, održavati rad srca. Takva potpora održavanja funkcije srca omogućava da se transplantacijom organa pomogne drugima. U takvim situacijama rad srca nije znak života. Takvo je stanje nepovratno, a ustanovljava ga više liječnika specijalista. Jedan je anesteziolog u centru za reanimaciju, koji na temelju kliničkih znakova, odsutnosti refleksa, utvrdi smrt mozga, a potvrđuju ga neurolog i neurokirurg. To se stanje mora objektivizirati nekim egzaktnim metodama. Jedna je metoda cerebralna angiografija, kojom se kontrastnim sredstvom kroz krvne žile utvrđuje prestanak krvotoka u mozgu, a koju provodi rendgenolog. Dakle, u tome sudjeluju anesteziolog, neurolog, neurokirurg i rendgenolog koji, svaki na svoj način, provjere sve nalaze, protumače ih i zajedno utvrđuju postoji li smrt mozga.


meni skroz zanimljivo, jer će većina reć da kad srce prestane radit nastupa trenutna smrt, iako je mozak zdrav, ali jer nema srce da mu tjera krv, umire...

kada bude postojao dokument crno na bijelo da Sv. Stolica to potvrđuje - onda i ja prihvaćam
Gle poslušnost je krepost, ako crkva na čelu s Papom odluči staviti znak = između smrti i "moždane smrti" onda OK.
S obzirom da činjenica da je papa prisustvovao nekom kongresu ne znači i da je službeno rekao smrt=moždana smrt ja sam protiv, no ako se to dogodi biti ću poslušna i prihvatiti.
Ako je već službeno Papa prihvatio onda sestro vox daj link da vidim i ako si u pravu duboko se ispričavam i molim za oprost
Što se doniranja organa tiče ja sam osobno ZA i to mi je jako human čin.

evo malo sam se potrudila pa proguglala pojam moždane smrti u vezi s Katoličkom crkvom...



ne draga Vox ne vode me osjećaji i srce nego vjera a s obzirom da sam bila u neznanju, što me ne opravdava, ispričavam se i priznajem da si bila u pravu

Ivana svaka čast

voxice

http://hrcak.srce.hr/file/39321

na ovom linku mozete procitati više o znacima smrti, koliko sam vidjela autor se u pisanju služio dosta s enciklikama blagopokojnog Ivana pavla II.

ja nekako uporno tvrdim da vjera i razum idu ruku pod ruku
zato kad mi netko napiše ja vjerujem, a ne zna objasnit ni što ni kako, ...priča mi u prazno
jer oni citati iz NZ upravo traže opravdanje vjere i nade koja je u nama

što se tiče pape, nije nepogrešiv osim ex cathedra
a to se koliko koristi? moslim, svega 2puta...jer, zeznuta je to stvar
a sabori, eto idu u korak s vremenom, al puno sporije, upravo da bi temeljito promišljali i zatim donjeli nekakve zaključke kojima bi se mi laici mogli voditi u konkretnim životnim situacijama

koliko mi je poznato, upravo ova tema još je goruća
i na nju nemreš odgovoirt "vjerujem", jer ne znaš reć što vjeruješ
zato nam je i dan razum, da djeluje di može i da "moj nearod ne gine u neznanju"...a di razum ne može, kao recimo sveto Trojstvo, ide vjera...
i onda i umom i duhom vjerujem i kličem Abba, Oče...

ok, zasigurno puno toga polažem u razum, vjerojanto i previše...i naravno da ne bi htjela zaglibiti u ispraznim mozganjima
no, eto i ja vjerujem da ova tema nije isprazno mozganje već na naš skroman način, pokušaj rasprave o gorućim pitanjima današnjice. a današnjicu svakako ne treba zanemariti i zabit glavu u pijesak..

ne tražim ja nikakve isprike...i još sam i sama na rezervi...kad vidim "ko Toma", neku encikliku s dotičnim pisanjem...bit će mi lakše vjerovat ono što promišljam

zašto nebi mogli reći "vjerujem" i to na ovu temu...zašto bi ova tema zahtijvala drugačije razmišljanje odnosno vjeru s predumišljanjem...
pa di nam je vjera ako ne mogu reću "ja vjerujem u Tebe Isuse " da ćeš upravo sada probuditi mozak ovog čovjeka koji je po mnogim lječnicima moždano mrtav,vjErujem da ćeš ga ozdraviti...a skupa s njim i sve bližnje...

ja vjerujem....i molim te nemoj nikome reći da nemore reći "ja vjerujem"..suludo...ima ljudi koji vjeruju...

nisam prije komentirala ovu temu...ali jednostavno moram reći da će kao i kod teme umjetna oplodnja ,tako i kod ove uvijek biti podvojenih mišljenja i tema može ići u nedogled...
moje je mišljenje naravno da eutanazija nije rješenje...i kad izuzmemo aspekt vjere i sa vjerom i nadom u Krista...
koliko je liječnik ili član obitelji "Bolesnika"...siguran kroz što on prolazi ..kakvo je njegovo stanje ali 100%dokazano..dali osijeća bol...dali čuje,dali osjeti,dali želi na kraju krajeva da suosjeća sa Kristom ili jednostavno želi da se jednom probudi....
...ili dali želi da se aparati isključe...PITAM...TKO TO ZNA.....NITKO!
svaka patnja ima svoj razlog ,posljedicu i rješenje odnosno konačnicu....i ništa se ne dešava bez razloga...

ali vratiću se kratko na našu medicinu...tj pitanje svima nama u vezi nje....
koliko nas je sigurno da su svi lječnicui voljni čekati i trpiti i njegovati nekoga na svom odjelu ,koji leži npr.više od 10 godina na aparatima za održavanje života...
koliko članova naše obitelji je spremno to isto gledati kod svog najmilijeg...

to su dva pitanja kroz koje samo naš Spasitelj može djelovati i odgovoriti..a svi znamo kako ...
strpljenje,trpljenje,vjera,ljubav,žrtva,uslužnost,blagost...da ne nabrajam...ON ima sve ...A MI...
U danom trenutku..ne kada mi to hoćemo...onaj koji ima uši i oči će vidjeti i čuti što mu je činiti...
ali ne mislim pri tom na gašenje aparata ,nego na gore nabrojeno...kreposti...razmislit ćemo kroz patnju najbližega kakav život vodimo ,kakav život nam je darovan....imamo razum da..al ga ne upotrebljavamo tamo gdje treba...a forsiramo ga tamo di mu nije mjesto...gdje nije potrebna snaga razuma...već srca...


ah...krenuh ..skrenuh...o ovome ne mogu ovako ..ovo treba u oči i sa srcem...puno puta mi se nametala ova tema ..prije i poslije nego sam upoznala Spasiteljevu ljubav prema meni...
ni dan danas neznam što bi...jer o tome se ne odlučuje sad,niti sutra...ja neznam kako ću živjeti sutra...ali ću se truditi da svaki tren prepoznam Njegovu volju za mene a ne da razumom mislim za sutra..što bih napravila sa mojim najmilijima.....prekinula im život nebih sigurno..dok znam za Krista ...znam da ima i nade...i ja vjerujem ...

toliko...
BVB

ono sto je mene zbunilo jeste kad sam pročitala kako je Papa Ivan Pavao II tražio da mu ne održavaju život aparatima???
kao i kad sam pročitala da je smrt mozga stvarna smrt osobe...što tvrde crkveni velikodostojnici...
a opet s druge strane gdje nam je vjera tu???
puno pitanja, malo odgovora....pouzdajem se u mudrost crkvenih otaca i molim Boga da nikada ne budem u sličnoj situaciji.