www.tebe-trazim.com

Gospodin Isus se ponizio postavši čovjekom, u svemu jednak čovjeku osim u grijehu. U evanđeljima nigdje nije zabilježeno da se Isus smijao.
Zašto se Isus nije smijao?
Je li smijeh grijeh?
Tumači će rado tumačiti da se Isus zasigurno veselio na svadbi u Kani Galilejskoj, ali ni tamo niti riječi o tome. Zašto?

..Evanđelja su pisana....poslije Isusovog Života..
..koji je završio Gologotom..na Križu -Raspet..

..ne znam u kojem bi kontekstu..takvog poslanja i muke..
..bilo koji pisac..trebao napisati..
..da se Isus u život i smijao..
..pa to se podrazumijeva...

..Gospodinu koji je tako ljubio svoj narod..
..nijedan dan nije prošao , bez osmijeha..

..trebao si samo još..
.upitati..
.."Zašto nigdje ne piše da je Isus , išao na Wc
.

naggar:
..Gospodinu koji je tako ljubio svoj narod..
..nijedan dan nije prošao , bez osmijeha..

Gospodin moj mi se često smiješi...On je tako nježan i dobar i pažljiv..
mazi me po glavi i tješi..zagrli me i ja sam sigurna..

Otkud ti pravo ovako nešto tvrditi Naggare? Odatle što bi ti htio da je Gospodin onakav kakav tebi odgovara?
U evanđeljima su opisivana mnoga Isusova raspoloženja. Zašto nije i veselje i smijeh?
Zašto najduhovniji ljudi, npr. pustinjaci ili sestre u klauzurama nemaju duhovne vježbe npr. smijanje do iznemoglosti?

Mislim da ne treba posebno objašnjavati da je fiziološka potreba nešto potpuno različito od raspoloženja.

naggar se sam zna braniti..prema tome..s tim nemam ništa kleofa..

ova tema me podsjetila na krute, tvrde i smrknute ljude..
kad sam bila malena djevojčica otac nas je odgajao na način da se ne smijemo puno smijati..to nije pristojno ni lijepo..sjedi u ćošak i šuti..budi smrtno ozbiljan..bitno je to da je on to smio sa društvom, ljubavnicama, u gostionicama..a žena i djeca kući moraju biti savršenstvo ponašanja..

muž mi se ne osmjehuje skoro pa nikad..djeca nekad..
cijeli život budi strogo ozbiljan ...smrknuta lica i procjena toga što si rekao i na koji način...

Bog moj nije ni smrknut, ni tvrd, On je sama Ljubav i Dobrota i ima predivan osmijeh.
Otvorimo malo svoja srca prema bližnjem..udijelite osmijeh....bilo kome..siromahu..onome bez škole..jer mogu biti puno vrijedniji i ljepši bez obzira što nemaju u novčaniku ili odjeću od marke...

Svaka čast na ovome, smijat ću se cijeli dan. A vjerujem da se i Isus gore smije do suza


Imaš odgovor u Ps2 da se smije: Bog na nebu stoluje i smije se
A u blaženstvima poručuje svima nesretnima: blago vama, jer ćete se smijati



Zašto najduhovniji ljudi, npr. pustinjaci ili sestre u klauzurama nemaju duhovne vježbe npr. smijanje do iznemoglosti?
Zato jer je takva vježba sama po sebi bezmislena, isto kak bi i bile duhovne vježbe-plakanje do iznemoglosti...
Ali inače, ako proučavamo Tereziju Avilsku možemo vidjeti da je ona bila veliki veseljak, imala je svoju knjigu šala i viceva, te je sestrama uvela obaveznu rekreaciju svaki dan.
Većina sestara koje ja poznam su jako duhovite, nasmijane (Naggarova škola)

Jedan pisac, kad je razmišljao o tome zašto se Isus povlačio na goru u samoću po cijele noći, došao je do toga da je to možda zato što se od učenika naslušao raznih gluposti, krivih zaključaka i smiješnih stvari pa, kako mu je bilo neugodno smijati se pred njima i u lice, otišao bi u samoću i tamo dao oduška.

Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!

P.s. Nadam se da sam uspjela objasniti da je smijeh ljudska i Božja osobina

Sad se sjetih najdivnijeg dana mog života 22.07.2007.....i snage božje ljubavi....koja me u tom jednom jedninom danu otopila potpuno.
Srce moje ispuni Onaj kojeg Otac posla da ostane uvijek s nama....radost Duha Svetoga spustila se na okupljene na misnom slavlju taj dan i smijeh se nije mogao zadržati.
Na taj dan prvi put svjesna da sam ljubljena, ispunjena silnom radošću smijala sam se cijelim srcem, tijelo i dušom (a i većina ljudi oko mene se smijala) da bi moj otac koji je stajao sav izbezumljen, strogim glasom (iako više nisam djevojčica nego žena od 30 i kusur) rekao:"Prestani se smijati u crkvi, to je nekulturno"
No zar se na Ljubav može ostati ravnodušan,....ja ne mogu pa ma kakav to grijeh bio....možda se ne moram uvijek naglas nasmijati, al kad se god molim osmijehuje se cijelo moje srce.....
I da: "Isus se često osmjehuje.....osmjehuje se u srcima svakog od nas....ne, nisam ja neka romantičarka, nego je Isus takav....nježan, mio, pun ljubavi....i baš najčešće mi se nasmije kada pitam glupava pitanja tipa:"Jesi li zaista tu, jesi li zaista sa mnom, jel me stavrno ovoliko ljubiš il ja to sebi umišljam??????.......ma ja sam Njegova golubica, razdragano dijete od 3-4 godine, samo sam s Njim takva.....samo s Njim nikad ne moram odrasti, brinuti, trčati, juriti, samo s Njim mogu biti sretna.....i dopustiti si svašta....da ga poškakljim, da ga počupam za kosu (onako od dragosti), da mu zapjevam (ma kad plava vrana pusti glas ...... kako se tek tad smije)......
Ljubim te Isuse u svakom osmjehu koji mi šalješ

Židovski učitelji, rabini, smatraju da smijeh ne dolikuje Bogu. Zato ova mjesta u kojima dolazi glagol "smijati se" tumače drugačije. Redovito ih ili nastoje drugačije pročitati, ili uzimaju to u eshatološkom značenju, ili ih prevode riječju "radost". Kad žele opisati buduću radost blaženih, nikada je ne opisuju smijehom, nego kao radost, istinsku i duboku. Nema "smijeha u budućem svijetu". Smijeh je nedostojan Boga.

Židovski učitelji smatraju da je smijeh nedostojan i čovjeka. To je držanje neposlušna čovjeka, koji Bogu nije mio. U popisu grijeha stoji i smijeh. Rabi Hanina bar Papa (oko 100. godine poslije Krista) potiče učenike da riječima Zakona otjeraju napast smijeha.

Isus se nije "smijao" grohotnim, pakosnim, raskalašenim smijehom, ali se radovao svemu što je lijepo, veliko i plemenito u prirodi i u čovjeku više od ijednog čovjeka na zemlji. Zanosili su ga ljepota dječje duše, obraćenje raskajanog grešnika, proljeće u vlastitoj zemlji, ljiljani i cvijeće na poljima, zvjezdano nebo...
Celestin Tomić
Izvor Veritas broj: 7-8 2004

Zozy, kako je gore kod tebe?
De spusti se zeru da proljudikamo.
Dosta mi je velikih riječi.