www.tebe-trazim.com

Hvaljen Bog uvijeke,
Hm što reći ljudima kada kažu da nije potrebno biti vjernik,ići u crkvu,na ispovijed,pričest,molit krunicu...itd.
nego
treba biti "dobar" čovjek pomagati drugima..
Možda je odgovor u onome(kako Isus veli..) da to isto čine i grešnici
ustvari da li je moguće biti Čovjek a odbaciti Božju objavu..spasenje,oprost..
Isus onda ne bi ni morao biti raspet na križu,jednostavno bi trebao
poslije smrti zbrojiti sva nečij djela i proglasiti one koji se Spasavaju i one koji
propadaju..
Mislim da i onaj koji čini dobra djela bi se trebao zapitati s kojom namjerom ih čini jer ako nije od srca i iz ljubavi;koja je plaća?!
a s druge strane niti ja mogu reći da Živim Bogu tako što idem u crkvu,ispovijed,pričest a ne vidim oko sebe ljude koji trpe
(sjetimo se bogataša i Lazara..tamo Isus reče kako je bogataš poslije
vapio Abrahamu da mu se bar braća spase,što upućuje da taj tajkun i nije bio neki zlotvor,(ono što mi mislimo da nisam nikoga ubio,nikoga opljačkao,
ja nisam kao ovaj i onaj pa sam dobar i ići ću u Raj)..ali iz ovoga se vidi
da ne idu samo okorjeli i oni očigledni grešnici(kako mi u sebi osudjujemo nekoga) u pakao..)
na jednom drugom mjestu Isus navodi što sve treba činiti ali i ono što se ne smije propuštati,Pavao isto govori da moći činiti dobro a ne činiti je grijeh..
stoga vjerojatno mi se nećemo nikad moći spasiti po djelima
niti ćemo se spasiti vjerom u teoriji,a bez djela
nama ostaje dobra volja i trud
a sud prepustiti dobrom Bogu i pouzdavati se u njegovu volju i providnost
Božji Blagoslov i Mir
kresho

kresho dobrodošao, nadam se da ćeš dugo biti sa nama i što ćešće pisati
Ovaj podforum je samo za nove članove, tako da mislim da će ti ovo moderatori premjestiti u neki drugi podforum.
A sada ovo što si napisao:


Božja Riječ kaže da tko bude vjerovao i pokrstio se - spasit će se, tko ne bude vjerovao osudit će se. Apostol Pavao piše:

E berno ukrade mi riječ iz usta.
Htjedoh reći baš to da se spasavamo po milosti našeg Gospodina.
I da kresho je u pravu kad reče da jedino što možemo jeste truditi se da živimo suobličujući se Kristu, da On bude naš uzor i da uvijek gledamo ispred sebe - u Njega, ne osvrtati se za sobom i za svojim grijesima, ne osvrtati se za svijetom....
Ostaviti i prodati sve što imamo....razdati sve siromasima i krenuti kao "novi čovjek" za Kristom.
Odbaciti stari život, odbaciti loše navike, odbaciti sve požude svijeta....odbaciti grijeh....postati Kristov, ljubiti Krista....najčešće noseći križeve života kako bismo što više bili Njemu slični.

Vjera i djela - neodvojivi su.

"Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mk 8, 34)

Isto ne volim čuti kada ljudi kažu kako ne treba ići u crkvu, može se i doma moliti..Naravno, može se i treba doma moliti no ogromna je snaga sv.sakramenata, nezamjenjiva! Bez toga sve gubi smisao!

Evo, ne znam baš gdje ovo današnje iskustvo napisati, pa.....jer za svjedočanstvo mi nije prikladno...
Već 3 godine sam na "bok" s jednim dečkom, koji radi tu blizu stud. doma...
Ove godine smo počeli malo i razgovarati, al danas je bilo koma

On zna što ja studiram i to mu je, rekla bi "trn u oku", al nema veze...
Pričali smo o nekim meni nebitnim stvarima kad smo se vidjeli par puta ovih dana...
..al jučer kad sam ga otišla pozdravit, a nisam se mislila zadržavat, jer sam mu rekla da idem na Misu... pa mi je počeo nešt kao, da previše idem u crkvu, da bi trebala to vrijeme biti s prijateljima, družiti se, jer njih možda zakidam na neki način...

Eh, a danas je pretjerao, al ne zna s kim ima posla, hihi
Počeo mi je sve po redu nabrajat... od toga da mi vjernici ništa korisno ne radimo, ništa dobro, jer kupujemo krunice, svete slike, kojekakve predmete, a taj novac bi više koristio kad bismo ga dali nekom prosjaku...
Malo sam se zamislila nad tim..........

Onda mi je počeo o tome kako crkva ne daje mnogima kojima je itekako poterebna pomoć, da samo daje za izgradnju novih crkvi i za one koji su opet na neki način privilegirani...
E tu mi je već počeo smetati...

Onda je počeo, naravno o tome kakvi su svećenici...na temelju jednog lošeg iskustva je stvorio u glavi sliku o svim svećenicima, što sam mu jaako proturiječila i pozvala ga nek ode samnom na Misu, na što mi je odgovorio da nije bio od krizme, i da ne planira...

Kad sam mu počela jaaako pozitivno govoriti o nekim svećenicima i prijateljima koji imaju poziv i o tome da mi se takvi jako brzo svide, prirastu ksrcu, uznemirio se i počeo još više istresati neke teorije o pokvarenosti svih koji su svećenici, samo najgore o njima je govorio...
Tu me isprovocirao, pa sam tražila nek prekine, jer ne mogu slušati toliko ogorčenosti, toliko prezira...

Malo je smirio ton, al opet je počeo, samo sad na mene... pitao jesam li zadovoljna svojim životom?......na što sam pozitivno odgovorila
Onda mi je počeo, da nemam iskustva sa životom, da sam dobra cura koja bi svakom pomogla, al da ću zbog tog ubrzo bit jako razočarana, zbog naivnosti...
Počeo mi je i o tome da mu nije jasno kak sam stalno nasmijana, sretna... a ja njemu da sam zaljubljena, hihi
I to mi je komentirao kao loše, da se ne valja zaljubljivat, jer se kad-tad razočaram, ko da to sama ne znam, al nema veze, glupost...
Počeo mi je onako s visoka o sebi govorit...on ima dobrih i loših iskustava, u životu je puno toga prošao, radio svugdje i svašta, a svećenik kojeg je tražio pomoć ga je otpilo, a drugog su doveli u jaaako nezgodnu situaciju, pa mu to "prigovorili"...
Pa je mene pitao jesam li se kad našla u situaciji da nemam ništa i nikog...
..naravno da nisam, jer imam prijatelje koji su vjernici i bio je bar jedan koji bi pomogao...
I to je pokuša pobit "teorijom" da kad bi mi se nešto u budućnosti loše dogodilo, da on ne vjeruje dea bi itko od mojih sadašnjih prijatelja bio uz mene, osim obitelji.... i bla-bla tako o tome...
Ok, tu ne znam koliko je u pravu, jer za koju god. ne znam di će ko biti, pa reko ajd možda mu to išta znači, ak se bar u nečem složim...

Pa mi je počeo s još nekim pretpostavkama, logičnim naravno..

Nisam više imala što odgovoriti na neke stvari, pa sam malo okrenula ploču
Pitala sam ga jel ima sve sakramente... naravno ima...
Počela sam mu o tome kak će se jednog dana oni "probuditi" i aktivirati, a tad da me se sjeti i našeg razgovora... a on mi je počeo onako ironično s podsmjehom o tome kak je vidio da su neki pukli totalno, da kažu da pričaju s Bogom, da pričaju na nerkom jeziku, da dižu ruke u zrak...
Rekla sam mu nek uzme malo Bibliju i pročita što o tome piše, al je onda protiv Biblije, da je to izmišljeno za nas, koji smo bolesni u glavu malo i malo više

Ne znam protiv čega mi nije govorio... više mi je popstalo smješno, pa sam se doslovno opalila smijat
Nisam mogla prestat
Nije mu bilo jasno, uznemirio se, jer sam bila mirna i smijala se na uvrede upućene na moj račun i svih nas psihičkih bolesnika koji jedini smisao života vidimo u crkvi i svećenicima koji s nama manipuliraju
Zanimljivo

Kad sam počela onako toplo prema njemu govorit i opet lijepo o svcećenicima, o lijepom iskustvu koje on ne razumije, al da će plakat od sreće kad to vidi i osijeti
Opet je postao jaako nemiran, jer kako mu ja mogu reći da će plakat zbog gluposti, da šta sam ja neka sektašica pa proričem budićnost i ne znam šta, ajmeee... ... kak me opet totalno krivo shvatio!!!

Kad sam osijetila da je toliko ljut i nervozan da je samo ušutio, reklča sam da mu više neću solit pamet, al da stojim iza svega što sam rekla, pa nek se ljuti koliko hoće... a ja ode na Misu malo kasnije....
Rekao je da se ne ljuti, jer nema razloga i pomalo razočarano i možda tužno gledao kad sam odlazila....
Malo mi je krivo, jer je na kraju bio stjeran u kut, ali mi je drago što ga je pogodilo, što sam mu "stavila bubu u uho", a dalje što bude

Eto..... pomolite se i za njega, a ja ću ga vidjet, pa makar i slučajno, baš me zanima kak će reagirat... hm...

Heh, jesam se raspisala, al nekom to moram ispričat a od vas je uvijek netko tu
BVB

procitaj kreso moj potpis i sve ti treba biti jasno


i vrag vjeruje
mi moramo djelima dokazati tko smo

Draga Marinice, samo se sjeti što nam je fra Linić rekao ovaj vikend...

Nijedan naš razgovor, ma s koliko žara i kako divno bio vođen (kad pokušavamo nekome navijestiti Isusa) - ipak nema snagu ni približno kao naša molitva....
Ni najdivniji i najbolje vođen razgovor ponekad jednostavno ne dotakne nimalo nečije srce.

I sama sam kao ti - do iznemoglosti se ponekad znam razdati u to da navijestim Isusa...A ploda nema...
Kad vidimo da ne ide - budimo blagi i samo ljubimo tu osobu..I molimo za nju..

Ja ponekad osjećam da malo vrijedi moja molitva, da je vrednije da iziđem i nađem se s njima oči u oči, da ih do besvjesti uvjeravam i pokazujem im svojim primjerima neke stvari..Ali nekad ne pomogne...I onda ipak shvatim da je vrednija moja molitva za njih, nego moja druženja s njima i moji razgovori puni strpljivosti, vjere i dobrih namjera...

Nema do molitve, ma koliko se ponekad osjećali bespomoćno kad znamo da naš rođeni brat grca u grijehu, kad ne dopire do njega nijedna naša riječ...I mi onako tužni molimo negdje u nekoj sobi, u nekoj kući, i znamo u dubini duše da ipak činimo - najbolje što možemo....

Molitvu nam je sam Isus dao.....
sami sa svojim Bogom, bez riječi koje često znaju biti prazne..
sami sa svojim Bogom u molitvi i brda će se premještati
jer priča je kadkad samo udaljavanje i trošenje dragocjenog vremena koje nam je darovano da molimo i tako se približavamo Gospodinu..
Moli i radi...nekad nisam u potpunosti razumjela ove riječi ali s vremenom čovjeku je doista samo to dostatno da bude sretan i zadovoljan a samim tim će i drugi u našoj blizini biti sretni..ili će nas naprotiv izbjegavati ako im takav način života ne odgovara a nama i dalje ostaje ono MOLI i RADI i gledaj kako Bog sve novo čini i slavi ga svojim životom...

Elice draga, baš mi je to stalno i bilo u glavi, što je Linić govorio, zato sam i bila mirna i nasmijana, njemu je bilo čudno moje veselje, pogotovo zato što je govorio ono što sam mu rekla da ne volim slušati.... dobar mi je to test "izdržljivosti i poniznosti" bio.... ili oholosti...
Što god je rekao, prihvaćala sam, ali s kontra blagim odgovorom, s tim da sam čekala da završi sve što je imao za reći....
Sad si mislim trebam li prolaziti tim putem di je on, ili da pustim da me opet pita šta se ne javljam, jel se ljutim, kao što mi je do sad znao poslat kad me danima nije bilo ni blizu...
Meni je već pomalo smješno, jer koga god upoznam, ako nije u vjeri baš, svaki ima sličnu priču i gotovo isti problem, koji mu je "trn u oku" u vezi nas vjernika...

Ne brinite, naučila sam, samo sam htjela podijeliti s vama čime se bavim ovih dana ... a danas me zvao na kavu jedan prijatelj od moje naj prijateljice, da mi ispriča "nešto smješno".... eh da mi je i to čuti... hihi...
..samo se bojim da nije neki lijevi prijedlog... što je lako moguće, al priredila sam citate ovaj put tako da idem spremna

BVB