www.tebe-trazim.com

Davno prije jos dok sam bila djevojka,onda sam jednom rekla,kakoga cu ja naci momka za bracnog druga,onda mije jedna baka odgovorila,duso draga,nemoj se sekirati Bog spari uvjek(lonac i poklopac).Tada bez puno razmisljanja sam odgovorila,ah bako draga to je nekada bilo sada je drugacije.....i moram da priznam da je baka bila u pravu,vjerojatno je baka govorila iz iskustva.Cula sam ovih dana da se svaki drugi brak rastaje u Austriji,pa iz tih razloga sam i otvorila ovu temu,ako je to tako daleko doslo onda se mora vise pisati i pricati o brakovima.Danas mladi kada cuju za tu statistiku ,kazu pa onda necemo ni da se vjencamo..
I evo pravi primjer da se malo pise ,jer mi se do sada nije nitko pridruzio tko je u braku i tko ima iskustva.Svak brak je (unikat) njega ne mozemo kopirati,pa cak kad i imamo pravilo po kojemu trebamo da zivimo,gledanja Vjere,LJubavi,Iskrenos i Vjernost,jos uvjek nije dovoljno.
Kada se danas zamislimo uh moram da idem da radim 40god.da bi zaradijo penziju,i onda dodje dan ide se u penziju.Tako i brak on je dozivotan,da bi bili sretni u braku stavimo na prvo mjesto LJUBAV.....

Kad spominjemo bračni odnos, ljubav je prvo što nas asocira na tu zajednicu muža i žene. Kakva je ta ljubav ovisi najviše o nama samima od samog početka. Ljubav na prvi pogled ima popriličnu nadogradnju da bi prerasla u "kvalitetan" brak. Prvo moramo uzeti u obzir da nitko od nas nije savršeni treba ga procjeniti i naučiti pihvatiti onakvog kakav je a ne fantazirati i idealizirati jer će sve jednom pasti u vodu kad se otrijeznimo.
Važo je dobiti što ispravniju sliku o voljenoj osobi i uzeti bitne činjenice u obzir da se ne bi kasnije razočarali, kao: da li je moja buduća vjerski odgojena i koliko, kakve odnose ima sa obitelji i prijateljima, kakve ima radne navike, kakvo joj je bilo djetinjstvo, koliko drži do svog izgleda ... Kad tako upoznamo i zavolimo svoju buduću odabranicu, imat ćemo ispravnu sliku o osobi koju volimo i ljubav neće kopniti usprkos svim životnim problemima koji nas očekuju.
Izvor te ljubavi je sam Bog. Kroz ljubav djeluje Duh sveti i duhovno nas izgrađuje i uči da usmjeravamo svoju ljubav na drugoga, da je darujemo a ne tražimo ništa za uzvrat. Božja ljubav u nama će biti garancija da ćemo uz njegovu pomoć lakše prebroditi probleme, nesporazume, krize koje svi imamo u braku, pomoći će nam da ovladavamo svojim osjećajima i nagonima a ne oni nama.
Međutim, za ljubav je potrebno dvoje. Svjedoci smo mnogih neuspjelih brakova i postavljamo si pitanje od početka, da li je taj brak mogao opstati ili da li je čak do njega uopće trebalo i doći? Da li me zavoljela zbog moje moje mladenačke ljepote, dobrog statusa u društvu i materijalne situacije? Što će biti kad se postaram, razbolim, izgubim posao, što će se dogoditi kad ne učinim nešto što od mene traži partner (očekivani intimni odnos, neizvršeni poslovi, kućne i obiteljske obaveze)? Da li netko od supružnika mora zbog krivih procjena čitav život trpjeti i žrtvovati se u braku? Što ako naknadno ustanovimo da naš dragi ili draga ima problema sa alkoholom, drogom i ima bračne avanture? Što učiniti?
To bi bila pogrešna ljubav, ona morabiti bezuvjetna, ljubav kakvom Bog voli nas grešnike, bez obzira što mu nažao učinili on nas po našem kajanju i opraštanju uvijek voli.
Na kraju bi napomenuo da sam imam dugogodišnje bračno iskustvo a o svojoj sreći u braku možda slijedeći put.

ja bi pravu ljubav... ali ja nisam jaka... ne mogu to izmoliti posustajem... zašto?? tak mi je grozno zbog toga, a eto.... moram biti hrabrija znam to... pozdati se u Njega, prepustit sve Njemu, a ne znam to... tako sam slaba....

i ja bih pravu ljubav, i nisam jak, molim i posustajem takodjer i ja sam slab...
Al i kad sam takav, ne gubim nadu u Boga da prepoznaje namjere mog srca, moja htijenja, ono sto bih doista htio. Bas je proklet covjek..., iako ne zelim, jesam i ostajem grijesan, slab, jadan... Udovi nas ne slusaju i idu kontra srca, al udovi se i tako u prah vracaju. Ostaje dusa, ona zeli ljubav, mir, spokoj, pa molitvom povedimo dusu Bogu svome u Njegov pocinak.
Kad nam je teze moliti, moze biti i jer nas zlo vise steze. Bog je dao da jedni drugima mozemo pomoci, pa da ne filozofiramo puno, molimo da se nas Bog sto vise proslavi, da se Evandjelje ispravno shvati, da sto prije oslabi i nestane sve sto je od zlog. Mi sami to ne mozemo, al ima tko moze, tko je voljan pomoci citavu ovu povijest. Molimo Ga, trazimo snagu za izdrzat, snagu kojom cemo ojacati vjeru da bi ustrajali do kraja. Dajmo se sto vise da bi nam nagrada dosla od Njega. A zamislimo samo koliko je bolje ista od Njega nego sve od svijeta. Pogled je Njegov svet, a Rijec Njegova znamo sto je napravila. Recimo Bogu da Ga volimo i recimo Mu sto mislimo kako bi sve izgledalo da Ga nema ili da nas napusti. Da, nema tih rijeci zahvale, al probajmo dobrim djelima, ponizno vratiti Bogu davanjem sebe. To je ljubav, davanje. On je Sina dao, sebe je dao i prepustio zlu samom da Mu o glavi odluci. Sto mi dajemo? Nekoliko minuta molitve dnevno? A sto onda ocekujemo? Bog je takav, voli i onog najgoreg medju nama, Njegovo je dijete i onaj jedan izgubljeni, i onih 99 na okupu. Molimo iz srca i bez trunke sumnje da postoji nesto sto Bog ne moze. Svijet se divi Mona Lisi, al ne i djelima koje je Bog stvorio. Probajmo ne i mi. Bog vas sve blagoslovio i ljubav vam u oku vazda bdijela.

Danas za sve imamo škole samo nemamo škole za brak i roditeljstvo. A nije lako biti ni dobar supružnik ni dobar roditelj. Puno truda i odricanja treba. I naravno Božja pomoć.

Uistinu puno truda i odricanja ali mogu reci u prvu ruku puno ljubavi !
Skola je teorija. Mi u RKC imamo pripreme vjencanja gdje nam svecenik ukazuje da nakon zaljubljenosti sam zivot donosi dovoljno problema koje bi trebali u zajednici rjesiti.Ali to je teorija...

Ja sam vec 28god u braku. O tom bi mogla pisati i pisati ali ovdje cu navesti samo moje misljenje zasto toliko brakova propada i zasto toliko supruznika zive jedan pored drugoga a ne jedan sa drugim.Mislim da su korjenji iz djetinjstva. Djete koje dozivljava svoje roditelje u molitvi, djete koje je naucilo rjec -ljubi- ce kao odrastao covjek drugim ocima gledati na nesavrsenost ( a tko je savrsen?) svog bracnog partnera.

Mt 19,6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."

Znaci da kada shvatimo da je brak sveti Sakrament jer smo pred Bogom i covjekom rekli DA, vise cemo se truditi da nesuglasice ne predju u svadje i razdore. A ljubav, ljubav ne zahtijeva, ljubav daje.
Djeca koja to dozivljavaju, to i zive. Problemi su tu da se rjese. Problemi ne smiju narasti da od problema postane bracni parter problem. Znaci trazim uzrok problema a ne trazim krivca.
Djete sa puno ljubavi ali i sa konsenkventnim odgojom. Djete koje ne nauci u najranijim godinama da je ne- ne a da -da je odrastao covjek koji ce uvjek pokusavati od negacije , da da iznudi.
Njemci kazu sto mali Hansic ne nauci nece veliki Hans nikada prihvatiti.
Znaci sa svojim zivotom snosimo i odgovornost uspjeha braka nase djece.
Znaci ne posustati ljubiti, moliti

1 Kor 13,2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
Blagoslovio nas nas milostivi Bog!

Da u pravuste kada kazete da svi zelimo bas upravo pravu ljubav,one se ne moze ni naslikati ni napisati,a cesto puta smo blizu da ju dokazemo,a onda sumnjamo u nju.A ima i momenata kada je bas prisutna i kada ju dozivljavamo,a mi ne zelimo da vidimo.Tek kada nesto loseo dodje onda prepoznamo kako mi sebe same zavaravamo,ceznemo za savrsenim i perfektnim,a nismo ni svjesni da u mozda malo manjoj dozi prave ljubavi lezi nase zadovoljstvo,znaci moramo prvo sami sebe dobro upoznati,znaci kada dajem sta u stvari zelim da primim nazad.Da takodjer to vuce korijene iz djetinjstva,pa cak i odgoj i roditelji primjer,ali ipak ja sada zivim u braku,ja donosim sada i to bas sada ,pravu ljubav ili mozda neku ljubav manju vrijednu,mjeru je tesko odrediti.Jedino kada se podpuno predamo u ruke Gospodina Isusa,ja tu cesto puta pogrijesim i ne primjetim na vrijeme,nego trazim rijesenje koje je za mene najbolje,a ne dozvolim da se ostvari ono sto Gospodin Isus zeli,jer njegov plan je uvijek bolji od mojega,a ja prepoznam kada je vec prekasno.Evo iduci mjesec sam 34 god. u braku a ja se jos uvijek ucim,radim na samoj sebi i jos uvijek mi nesto nedostaje ono pravo,a za to TREBA DVOJE.... i tu lezi moj najveci trud.Ne znam dali je moguce da OBADVOJE jednako ulazemo i jednako dajemo,jer cesto puta imamo one koji nam kvare igru a na nama je da upravo u tome trenutku ucinimo ono pravo,pa je onda i nasa ljubav prava.Mozda mi ni sami nismo svjesni koliko je ona u toku dana prisutna na pojedimnim sitnicama,i pojedinim trenutcima.Proplem je u tome sto mi zelimo cijeli paket i to jos sa garancijom.O tome cesto razmisljam,i dosla sam do zakljucka kada se prepustim stvarno Gospodinu Isusu da on vlada i odlucuje da je jedino onda prava ljubav.Zao mije kada cesto cujem zbog cega se pojedini rastaju,ali ne bi o tome.Bilo bi dobro danas kada bi malo vise govorili mladima,da nestrahuju i ne boje se braka,da brak ima svoje dobre i lose osobine,zaci samo mi sami mozemo uciniti sretan brak i upoznati pravu ljubav...ako ju neograniceno dajemo i prepustimo Gospodinu Isusu da bude prisutan u svakoj sekundi...Bozja rijec je jasna,mozes je primiti ili odbaciti,Bog tebe ipak nikada ne odbacuje...

Ovo sam danas procitala,pa da vam prenesem...Aforizam...

Ako ides u rat izmoli jedan Oce nas,ako ides na more izmoli dva,
a ako si uzimas zenu..izbroji onoliko koliko znas brojati..

Nije dovoljno ljubav posaditi,ljubav treba i zaljevati...

Ljubav nikada nema mjere...

eto ukratko bi bilo pravilo,za Brak i ljubav....

ja u svom braku nisam imala te ljubavi o kojoj vi pišete...nisam više u braku pa nisam ni kompetentna o tome govoriti...ali na temelju baš mog iskustva...znam jedno..... možda bih ovom prigodom to više htjela poručiti svim našim dragim oženjenim forumašima...dakle onima koji su u braku...gledajte u svojim suprugama Gospu, sve što ne biste željeli Gospi učiniti-nemojte ni svojim suprugama.
I najveću uslugu koju možete učiniti svojoj djeci- volite njihovu majku!
Bog vas blagoslovio, nasljedujte Krista i Crkvu- kao što su oni neraskidivi- budite i vi u tom svetom sakramentu.

Bravo Vikice...zadrzi prijateljske odnose sa tvojim muzom.
za tvoju djecu,ako treba i pretrpi nesto...jako je vazno da kada djeca porastu,da mogu da kazu imam i mamu i tatu,koji nisu mogli zajedno ali
obadvoje su nas voljeli..i za tu ljubav za djecu..ucuni za njih,
da ostanete u dobrim odnosima,vi ih volite svako na svoj nacin,
i to je najvaznije da im pokazete da se vi postujete.....

Moj kolega je najbolji,kada kaze........

Na usta moje zene,govori Gospodin Isus....

Hmm...ja nisam tako daleko,da ja to isto kazem.....