www.tebe-trazim.com

Malo čitam sve ovo i naletih pogledom na priču bezimenog pisca pa da je podijelim sa vama.!
RAZGOVOR SA BOGOM
Dakle,ti bi želio razgovarati sa mnom? Reče Bog.
Ako imaš vremena-rekoh.
Bog se nasmiješio:Moje je vrijeme viječnost.Što me želiš pitati?
Što te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori:
Što im je djetinjstvo dosadno.Žure se odrasti, a potom bi željeli ponovo biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju tjeskobno o budučnosti,zaboravljajući sadašnjost.Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikad neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli.
Bog me primio za ruku.Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: Kao roditelj,koje bi životne pouke želio da tvoja dijeca nauče?
Osmjehujući se, Bog odgovori:
Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
Da nauče da kako se nije dobro uspoređivati se sa drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovijek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da nauče opraštati...tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče , da sa novcem ože kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.
Da nauče , kako dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji sve zna o njima...a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
Ljudi će zaboraviti što si rekao.
LJudi će zaboraviti što si učinio.
ALI NIKADA NEĆE ZABORAVITI KAKVE SI OSJEĆAJE U NJIMA POBUDIO.
Amen.

Mijenjati druge mijenjajući sebe...apsolutno...Događalo mi se da ljude osuđujem i osuđujem i osuđujem, počevši od gluposti...Stojim na autobusnoj stanici i stoji netko pored tebe, a ti mjeriš li ga mjeriš pa kakav je taj kakve su mu to cipele a jadan on kako je meni sve super...pihhhhh(malo karikiram al tako je to), a tek osude onih koji nevjeruju...najprije moj bivši dečko, ja mu uporno na silui pokušala objasniti da je klanjanje važnije od Kupa UEFA , da je nedjeljna misa važnija od malonogometnih turnira, ali uzalud...najgore je što se u takvim trenucima uopće ne sjetimo molitvi za druge ali i za sebe i za dar mudrosti, da shvatimo što i kako...Ja sam sebe počela mijenjati kroz poniznost-pokušala sam priznati sebi da nemoram biti najbolja, najljepša,najpametnija, ona koja je uzoran vjernik i napočetku nije bilo lako, ali odjednom vidiš kako se i drugi okreću na bolje, kako najednom možeš razgovarati o Bogu s nekim koji bi ti prije kolutao očima na spomen Crkve...Baš je to lipo....BVB

Eto baš danas uvjerila sam se kako mi dolaze ljudi kojima nisam -propovijedala- već sam molila za njih i onda samo vidim pa oni su se promijenili pa mi sestrična kaže ,znaš idem u Međugorje, pa idem na životnu ispovijed i zato pouka je moli u tišini za svoje a nemoj im nasilno gurati Boga jer On će ih sam pronaći .No zato i nama samima treba vrijeme tj. promjena da spoznamo kako mi ništa ne možemo već to čini LJubav i Milosrđe .

dobro reče autor teme..
sebe trebam mjenjati,ali dobro ne treba bježati od prilike nekome pomoći
i istina je da začas čovjek uleti u oholost,strvarno mogu reći iz iskustva
uvjek bi smo drugog mjenjali,(ma čak bi i Boga mjenjali..)

Čovjek mora mijenjati sebe, ali to može samo uz molitvu i pomoć Božju.
Proces je to koji traje. Ispočetka sam mislila da sam se promijenila preko noći i da je sve završeno. Međutim, nije to baš tako. Korak po korak treba ići. Zatekla sam se u puno situacija gdje sam reagirala kao i ranije.
Promjena je vidljiva i kod naših bližnjih. Tako se i oni mjenjaju, ali u odnosu na naše reakcije i naše postupke.
Na ljubav, razumijevanje teško može netko drugačije reagirati. Događa se i to, ali s vremenom se sve popravlja.
Jedno je sigurno, a to je da nema promjene preko noći, nego izgrađivati sebe dan po dan, strpljenja treba imati. S vremenom ugledamo i te promjene kod drugih.

Želim podijeliti s vama iskustvo kako proces promijene traje ,ne ide to preko noći kako sam si ja zamišljala u početku obraćenja .Trebalo mi je dosta vremena kroz molitvu i Sv Mise da prihvatim muža kakav je i da ne reagiram na svaku njegovu riječ ,već da ga slušam i razmišljam o tome pa se i ja tako mijenjam.Znam da sam ja uvijek mislila da sam u pravu i nisam ni dopustila da on do kraja izreče svoje misli .Stoga mislim da je i počeo vikati jer ja ga uopće nisam čula budući da sam mislila da on nije u pravu.Zato moj savjet je slušajte sugovornika iako vam ponekad ide i na živce,jer jednom će prestati i shvatiti ili ćete vi moći slušati ga do kraja uz pomoć Božju .

Istina Danijela . Hvala ti na tom svjedočanstvu koje mislim da može koristiti svima.

da, prvo se svaki dan trebamo oslobađati svoje oholosti i duhovne napuhanosti kao i razmišljanja da smo bliski Bogu da bi mogli svjedočiti našim životima za Njega i tek onda kad naši najbliži vide promjene u našem ponašanju, kad vide sreću, radost i ljubav i PONIZNOST...Bog će naći način da i na njih djeluje

Dragi moji ,molim vas uključite se i pokušajte mi pomoći u mom problemu.Naime jedna osoba me stalno vrijeđala a ja sam šutjela nešto iz straha anešto zbog lažnog mira i zato jer sam bila u strahu od nje budući da mi egzistencija ovisi o njoj.No kad više nisam mogla maknula sam se od te osobe no ona mi i dalje nabija grižnju savjesti da mi daje nešto što nije istina i sad sam konačno smogla snage da joj se suprotstavim i sasula sam joj sve što sam skupljala godinama no mene je njen napad tako razljutio da sam se tresla i nisam se više mogla kontrolirati,jer toliko mi je rana nanijela a ja sam je voljela kao sestru.Recite da li sam i dalje trebala trpjeti nepravdu i šutjeti ili sam ja tako zla da nisam više mogla obuzdati svoju narav koja se bunila protiv nepravde.Izgubila sam povjerenje u ljude jer očito ne znam s ljudima i svima vjerujem na smješak i lijepu riječ i tako kupujem ljubav .Pomozite kako izaći iz toga sda odmah reagiram na nepravdu ali bez srdžbe a ne da skupljam sve u sebi i patim a onda ipak buknem.Recite kako da se promijenim