www.tebe-trazim.com

dragi TT-ovci dajte napišite koji su vam sveci/svetice najdraži
ako je ova teme negdje već otvorena unaprjed se ispričavam

sv.Faustina Kowalska
sv.Ivan Maria Vianney
sv.Ivan Kapistran

ova trojka je u mome srcu

Sv. Antun Padovanski i Pustinjak

E, imam jedno pitanje, cuo sam jednu lijepu pricu o Katarini Kotromorskoj, tako nesto, zaboravio sam kako se tocno zove...
moze li mi netko reci vise o toj osobi bio bih prezahvalan..stvarno me zanima
Hvala unaprijed

Blažena Ozana Kotorska



(dominikanka, djevica (Relezi, 25. XI. 1493. - Kotor, 27. IV. 1565.)

Rođena u brdima iznad staroga grada Kotora, na krštenju dobila ime Katarina (iz plemena Kosić), živjela je kao pastirica uzorno odgajana od svoje pobožne majke. Molila je roditelje da je puste u Kotor, da bi mogla biti bolja Božja službenica živeći blizu Bogu posvećene katedrale sv. Tripuna i drugih crkava. Majka joj je udovoljila želji tek nakon očeve smrti. U Kotoru je pristupila prvoj sv. ispovijedi i pričesti. Radila je kao kućna pomoćnica u poznatoj obitelji Buća. Bila je uzorna djevojka i u slobodno vrijeme naučila čitati i pisati. Osim materinjskog jezika čitala je i na latinskom i na talijanskom duhovne knjige, a osobito Sveto Pismo. Kad je na Veliki petak 1513. u katedrali sv. Tripuna sudjelovala na sv. obredima i slušala zanosnu propovijed, odlučila se potpuno posvetiti promatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima.

Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu sv. Bartola, a onda je 25. siječnja 1515. postala dominikanska trećorednica, položila redovničke zavjete i nazvala se Ozanom u čast bl. Ozane iz Mantove, koja je 1505. g. umrla na glasu svetosti. Kad je potres srušio njezino siromašno prebivalište, preselila se 1521. g. uz crkvu sv. Pavla te tu počinje vrlo strogi pokornički način života. U maloj sobici provela je 44 godine u molitvi i pokori i doživjela mistično sjedinjenje s Kristom. Osjećajući da se približava kraj njezina života, zamolila je da je prenesu u crkvu sv. Pavla i tu je primila svete sakramente od svoga ispovjednika fra Tome Basca, dominikanca. Zaželjela je da joj čitaju opis Kristove muke iz Ivanova evanđelja. Sveto je predala svoju dušu Bogu u 72. godini života, nakon 52 godine uzornoga pokorničkog života. Tijelo joj je neraspadnuto bilo u crkvi sv. Pavla do 1807. kada je francuska vojska crkvu pretvorila u skladište, pa je preneseno u crkvu sv. Marije.

Narod ju je štovao kao sveticu i utjecao joj se u svojim potrebama. Postupak za proglašenje blaženom započeo je u Kotoru 1905. i sretno završen u Rimu, pa je 1927. g. papa Pio XI. odobrio njezino štovanje. U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. Inače je bila vješta vezilja. I danas se u kotorskoj katedrali čuva tjelesnik (korporal), koji je ona izvezla. Radila je za mnoge gospođe u Kotoru i okolici i sve što je dobivala za svoj rad dijelila je siromasima.

Njezinim nastojanjem djevojke koje su stupile u dominikanske trećorednice počele su živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla, koji su im predali braća dominikanci. Samostan su dokinule francuske vlasti u početku XIX. stoljeća. Posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno je molila i žrtvovala se za duše u čistilištu. Primala je sv. Pričest tri puta tjedno, što je za ono doba bilo prečesto. U postu i u drugim pokorničkim djelima provodila je svoje dane. Kotorani su svoju veliku sugrađanku nazivali "trubljom Duha Svetoga" i "učiteljicom mistike". I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato je nazvaše "djevicom miriteljicom" i "anđelom mira". Uvijek je rado primala svoje seljane i poticala ih na pravi kršćanski život, pa je mnogi smatraju apostolom kršćanskog jedinstva i zaštitnicom ekumenskoga pokreta.

Uz sv. Tripuna građani Kotora je štuju kao svoju zaštitnicu, jer je za vrijeme potresa, kuge i drugih nepogoda spašavala grad, a posebno kad je Hajrudin Barbarosa, turski admiral, 9. kolovoza 1539. g. osvojio Herceg Novi i sa svojom mornaricom napao Kotor. Ona je hrabrila građane da se junački bore i da grad neće pasti u neprijeteljske ruke. Nakon više dana opsade tursko brodovlje se moralo povući neobavljena posla. O toj pobjedi svjedoči i danas natpis nad gradskim vratima, pisan latinskim jezikom.


Ne znambrate je li to to??? BTB

Sv. Gabriel Arkanđel
Sv. Anđeo Čuvar
Sv. Georgije Velikomučenik
Sv. Jovan Carigradski
Sv. Bonifacije Tarski
Sv. Ksenija, Luda Krista Radi
Sv. Monika (majka Sv. Avgustina)
Sv. Nikola Planas
Sv. Juda Tadej
Sv. Teodosija Carigradska

Sunasce moje, sto bi ja bez tebe
Hvala ti

Dakle to je to...hajde baš mi je drago Bogu hvala

sv.Ivan Kapistran



sv.Faustina Kowalska



sv.Ivan Marija Vianney

molite za nas

eh, sorry ipak to nije ta, prvo sam ti zahvalio pa sam tek onda citao jer sam bio uvjeren da je to ta
ali nije ipak
svejedno puno ti hvala na trudu

jel se mozda zove nesto kao sv. katarina od Siene- ITALIJA,.. jer da ti ne prevodim ono sto nije,.. a ima podosta,..
dominikanka negdje iz 13 st.?
doktorica crkve - su je poslije prozvali???!!!! jel ta?