www.tebe-trazim.com

mozda Leopolda misli na kontracepciju..ili sl.kažeš čuvanje od trudnoće..
ma nemoj da te grize krivnja,grijeh je ali dobro,da nemaš grijeha što bi ti
Bog onda oprostio,vjeruj poznaje Bog nas i prije nego što se rodimo..
Važno je moliti za snagu..a Mužu bi trebala pokušati(al znam da je teško)
Razumije Bog tvoju želju da želiš udovoljit mužu ali polako pokušaj ojačat
i ne smije u braku biti ucjenjivanja..kao popusti mi ili ću ja drugdje
nažalost to je niakakva ljubav..

Moram priznati da sam ostala prilično zatečena nekim odgovorima... poštujem svačije mišljenje ali ipak želim reći nekoliko stvari.
Bila sam trudna kad sam pomagala svom mužu dok je povraćao nakon kemoterapija. Primio ih je 12 i svaki puta je bilo isto... Niti je on bio posebno privlačan niti ja a to je bio period kad smo se najviše voljeli a bili smo oboje 'zapušteni'. Fizička neatraktivnost ni u kom slučaju ne smije biti niti pokušaj opravdanja nečijeg švrljanja. Mnogo je obveza koje žene preuzimaju na sebe a često ne znaju tražiti pomoć od muževa, koji se isto tako sami ne sjete pomoći, dovodi do nezadovoljstva žene koje onda vodi do verbalnog izražavanja istog... Premalo smo se danas spremni žrtvovati jedni za druge, pa čak nekad i saslušati šta to ta naša ljubljena ženica čangriza...ima li osnova za to što govori...Najlakše je izaći iz kuće i zadovoljstvo potražiti negdje drugdje jer Zlo upravo to i čeka...
Svaka osoba treba voditi računa o svom izgledu ali ako će to biti presudno onda u čemu je poenta '...u dobru i zlu, zdravlju i bolesti...'? Bi li možda trebalo dodati u čin vjenčanja i ' u zapuštenosti i neatraktivnosti...'?
Gotovo svi koji imaju djecu dođu u kušnju da potrebe djece stave na prvo mjesto kad su maleni jer su bespomoćni i to je ono gdje pobrkamo prioritete i Zlo nađe prostora za sebe i stupa na scenu u punom sjaju...
Gospodin, bračni drug, djeca, svi ostali...
Ne treba osuđivati čovjeka jer čovjek je stvoren na Božju sliku pa tako i svi naši muževi, grijeh je taj koji je za osudu...
Trinity, sestro uzdrmala si nas sve sa svojim svjedočanstvom. Bogu hvala većina te ne može razumjeti i daj Bože da te nikad više nitko i ne razumije. Veći dio svog života sam provela kao užasno zlopamtilo i najviše sam zla učinila sebi...Znaš ono kad znaš da te netko povrijedio i naljutio a pojma nemaš što ti je točno uradio jer si zaboravila...Mene je to izluđivalo. Protiv toga se treba boriti molitvom i postom...
Vrijeme i molitva će učiniti svoje i stvari će doći na svoje... Tvoje srce je daleko od ledenog, iskreno, toliko ljubavi se ne viđa svaki dan...
Ono što bih ti ja preporučila je da ne otkriješ svom mužu adresu ove stranice... Neka ovo ostane tvoj mali kutak, tvoj prostor gdje ćeš moći 'olakšati dušu'...
Mi ćemo uvijek biti tu za tebe, spremni saslušati, reći riječ podrške, moliti za tebe...
Neka se Božja ljubav izlije u tvoje srce...

Meni se sviđa ovaj intervju sa paterom iz razloga što on nakon svog višegodišnjeg iskustva govori o najčešćim razlozima za preljub i najčešćim razlozima raspade brakova..Uvijek ima izuzetaka ali je čini mi se pater ovdje navodio ono što je najviše sretao tijekom godina s takvim parovima..Svaki je čovjek priča za sebe, isto tako i svaki brak, ali čini mi se realnim da se to manje događa u obiteljima gdje se redovito odlazi na sv.Misu, blaguje kruh Gospodnji i odlazi na sv. Ispovijed.Jednostavno, kroz to Gospodin mijenja osobe, mijenja njihovu narav i daje im da spoznaju da su jedno tijelo..Ne može čovjek, ma kakav bio, po svojoj ćudi i prirodi ostati isti..Gospodin ga mijenja i liječi.Čini ga boljim..Tada čovjek ne stavlja ni druge muškarce, niti druge žene na prvo mjesto, već samog Gospodina, a onda svoju obitelj..
Moj je odgovor da nema ništa bez ovog potonjeg i da je to zaštita od svega i lijek za SVE!!!

Nerazumijevanje, manjak razgovora, stalna trka..nikad mira, bez zajedničke molitve...i onda dodje do raspada sistema..ne mora to biti prijevara nego jednostavno TIŠINA..
Bila sam čangrizava, stalno sam zanovijetala, sve mi je smetalo, beba mala, tek rodila, bez posla...umorna vječno..
Išao mi moj muž na živce nenormalno...išlo mi na živce sve vezano za njega..išla sama sebi na živce
uffff Bogu hvala iza mene je sad to razdoblje..kako?
Shvatila sam da nema ništa od toga da ja stalno kako Agapi kaže trčem okolo, čistim, kuham, dojim, spremam...i onda pukneš samo tako...jedan dan sam samo pala...
onda sam počela raditi, kavica sa prijateljicama, šetnja sa bebom, pa sam počela i njega zvati na te šetnje...pa počeo i on s nama...samo bih sve ostavila našminkala sebe i bebu i izašla
on je polako počeo za nama...nije mm od neke velike priče, al zato se ja navijem i samo pričam bez da ga stalno zapitkujem nešto...ponekad imam osjećaj da ja to sama sa sobom ko kakva luda...al slijedeći dan vidim da je slušao...
pa onda opet neki pad se dogodi...svadja...svašta kažemo jedno drugom...al ja uvijek kažem oprosti i ja tebi opraštam (mada se nikad nije ispričao kažem da mu opraštam) pa bude zategnuto jedno vrijeme...i onda opet bude lijepo jedno vrijeme...
sve skupa, bez puno molitve i sv. mise ne bi ni to jedno vrijeme bilo lijepo

Draga Mary, naravno da se brakovi u kojima je i kod muža i kod žene Bog na prvom mjestu - gotovo i ne mogu uspoređivati s većinom današnjih brakova - jer malo je brakova gdje su OBOJE posvećeni Bogu i kod kojih je upravo Bog na prvom mjestu.
Naravno da je takav brak nemjerljivo sigurniji i ljepši od odrugih brakova.

No, češće je slučaj da je žena vjernica, a muž baš i nije.
Pogledajte samo ovo o čemu nam je Leopoldica pisala (a znam i mnoge druge žene koje imaju isti problem)...
Supruga se mrtva umorna "daruje" i još je k tome u grijehu koji je sigurno strašno boli, ali kako da ona to objasni svom suprugu kojemu Bog uopće nije na prvom mjestu...
I kakvo je to darivanje? Pa kako to može biti Ljubav? Pa kako da žena ima volju za bilo čime uz takvog muža??


Kad čujem takve priče, dođe mi da se rasplačem...
I da sve takve divne žene maknem nakratko od tih supruga da se pošteno odmore i odu negdje na duhovnu obnovu.
A supruzi se nek guše u prašini! I neka gladuju i neka im se djeca "popnu navrh glave" pa će onda vidjeti tko su zapravo njihove žene! Kakva to blaga imaju kod kuće, a da nemaju pojma!

Ta tko ne bi htio imati divnog muža koji snagu crpi iz Svetih misa i Isusovog Tijela?? Tko ne bi lako došao do rješenja kad ima muža istomišljenika??

Ali kako sad pomoći Leopoldi i svim ostalim ženama čiji muževi nisu poput naših oženjenih prijatelja s ovog divnog Foruma?
Lako je reći da mole i da trpe i da će Isus sve promijeniti nabolje, ali koje je konkretno rješenje problema koji je navela Leopolda: muž želi spavati sa ženom koja je mrtva umorna i još je k tome na neki način "tjera" na grijeh???
O, koliko je to patnje i jada....


Iskreno, ja bih se u tom slučaju "uskratila" bez ikakve grižnje savijesti, bez ikakvog straha. Ja bih bila ta koja odlučuje barem o tome, ako već ne mogu o drugome!

Uh, baš sam sad ljuta na sve takve muževe!!!

Draga Mary, naravno da se brakovi u kojima je i kod muža i kod žene Bog na prvom mjestu - gotovo i ne mogu uspoređivati s većinom današnjih brakova - jer malo je brakova gdje su OBOJE posvećeni Bogu i kod kojih je upravo Bog na prvom mjestu.
Naravno da je takav brak nemjerljivo sigurniji i ljepši od drugih brakova.

No, češće je slučaj da je žena vjernica, a muž baš i nije.
Pogledajte samo ovo o čemu nam je Leopoldica pisala (a znam i mnoge druge žene koje imaju isti problem)...
Supruga se mrtva umorna "daruje" i još je k tome u grijehu koji je sigurno strašno boli, ali kako da ona to objasni svom suprugu kojemu Bog uopće nije na prvom mjestu...
I kakvo je to darivanje? Pa kako to može biti Ljubav? Pa kako da žena ima volju za bilo čime uz takvog muža??


Kad čujem takve priče, dođe mi da se rasplačem...
I da sve takve divne žene maknem nakratko od tih supruga da se pošteno odmore i odu negdje na duhovnu obnovu.
A supruzi se nek guše u prašini! I neka gladuju i neka im se djeca "popnu navrh glave" pa će onda vidjeti tko su zapravo njihove žene! Kakva to blaga imaju kod kuće, a da nemaju pojma!

Ta tko ne bi htio imati divnog muža koji snagu crpi iz Svetih misa i Isusovog Tijela?? Tko ne bi lako došao do rješenja kad ima muža istomišljenika??

Ali kako sad pomoći Leopoldi i svim ostalim ženama čiji muževi nisu poput naših oženjenih prijatelja s ovog divnog Foruma?
Lako je reći da mole i da trpe i da će Isus sve promijeniti nabolje, ali koje je konkretno rješenje problema koji je navela Leopolda: muž želi spavati sa ženom koja je mrtva umorna i još je k tome na neki način "tjera" na grijeh???
O, koliko je to patnje i jada....


Iskreno, ja bih se u tom slučaju "uskratila" bez ikakve grižnje savijesti, bez ikakvog straha. Ja bih bila ta koja odlučuje barem o tome, ako već ne mogu o drugome!

Uh, baš sam sad ljuta na sve takve muževe!!!

mila moja buntovna Elice tiha voda brege dere...

speranza i ja bi voljela da ima više muških članova foruma i da se jave na ovu temu. Da vidimo malo i mišljenja iz drugog kuta. Bilo bi itekako od koristi. kresho je tu nažalost usamljen al i on dobro zbori. Ja jako dobro razumijem što on želi reći.
Isto tako ako će ova tema nekome u budućnosti biti od pomoći tko sretniji od mene. Ja sam lutala, nisam znala kome da se obratim. A morala sam nekome reći, inače bi pukla.

leopolda...oprosti ni ja nisam baš najbolje razumjela zašto osjećaš grižnju savjesti. Pa sama želja od čuvanja od trudnoće nije grijeh. Ima način i za to koji su u krščanskom duhu i kao takav prihvatljiv.

I samo malo da se vratimo na patera Frkina. Da ima on jako puno iskustva i sigurna sam da ne priča sve u prazno to što priča. Ono što meni kod njega nije sjelo je malo nespretan način izražavanja. Dosta je štur i pomalo isključiv, da tako kažem. Al ako se čita sa srcem naći će tamo jako puno korisnih stvari svatko tko želi.
Kao što vidite meni ni neuskraćivanje ni ugodna vanjština nisu previše pomogli. Mogla sam se šetat u najizazovnijem donjem rublju, imati dobru frizuru, nalakirane nokte pred njim i željet se stapat s njim košto sam i željela al on nije gledao na mene pa nije mogao to ni vidjeti. Ja kakva jesam, problematična u komunikaciji nisam nikad postavljala verbalno problem; ustvari jednom,dvaput sam mu prigovorila da se ne mazimo dovoljno al ništa se nije promijenilo i ja sam se linijom manjeg otpora povlačila. Dok situacija nije postala nesnošljiva u smislu da sam shvatila da se naša komunikacija svodi samo na svađe i prigovaranje.
Evo ovo smo mi pred prevaru i za vrijeme njenog trajanja:

Znači nije sve u darivanju il u uskraćivanju. Problemi počnu od malih, sitnih stvari pa se gomilaju pa onda ni nemaš želje za darivanjem. A kako bi se i nesebično darivao netkome tko ti ide na živce?

Agapi.. da, jako bih voljela da ovo bude samo moja oaza. Al bojim se da je to sebično. Moj muž nema ni sa kim o tome razgovarati osim s našom duhovnom savjetnicom. Voljela bih kada bi imao priliku pročitati sve vaše divne postove pune ljubavi i podrške a ne osude. Iako sam mu malo pričala što ste pisali. Za sad smo se dogovorili da će ovo ipak biti moj kutak a poslije ćemo vidjeti. Dao vas je sve pozdraviti i zahvaljuje vam.

Draga IvanaMo
nalazim se i u tvojim riječima... Naravno uz molitvu i Sv. Misu (nažalost za sada samo nedjeljnu) bilo bi grozno u braku.
A o duhovnoj obnovi mogu samo sanjati.
Teško je biti dobra žena (posao, kuća, djeca, muž...)koja uz sve to ispunjava i bračne dužnosti... Mene muči ta grižnja savjesti. Neki svećenici daju samo odrješenje, neki kažu par riječi.... A ja mislim da treba puno molitve i žrtve da bi oba bračna druga progledala. Ponekad mislim da moja molitva nema ploda upravo zbog toga ( što mi je i jedan svećenik rekao).
A kad sam pitala muža da li bi me ikad prevario (nemojte se smijati na moja pitanja), on je odgovorio da je njemu brak svetinja i da nikad ne bi pomislio na tako nešto. Dobro, mužu i bolje ti je
i kako kaže IvanaMo : tiha voda brege dere. Ja se molim da budem tiha voda i vjerujem u čudo ( od strane mog dragog Isusa )
sve vas