| 
          
             Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 
  
 Kada pomislimo danas koliko covjeku malo treba, samo ako je u svojim zeljama i zahtjevima  umjeren  . Isus porucuje da ne koristi covjeku ako sav svijet zadobije, a samoga sebe izgubi.
 A nas zivot ,zivotni ruksak i zivotna  prtljaga suvremenog covjeka je poprilicno velika,jer danasnji covjek mnogo treba. Isus trazi da se njegov ucenik oslobodi navezanosti koje nisu u skladu  s nasljedovanjem  Na put se ne moze s velikim ruksakom.on je teret . Ne trebamo  ici daleko da bismo te zahtjeve objasnili. 
 Isus kaze: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe." Ako gleda Boga svaki covjek on  je na pravom putu, jer gledajuci  Boga, on zaboravlja brige On misli da uz Bozju pomoc nije tesko postici takav zivot i ustrajati u njemu. I otkriti bogatstvo svoga krscanskoga poziva i vrednotu krscanskoga aktivnijeg zauzimanja u drustvu.
  Danasnja trka  covjecanstva za novcem i bogatstvom uzrok je ratova, osvajanja, ubijanja, tlacenja, izrabljivanja... Bogatstvo budi u covjeku i tamnu stranu njegovog karaktera: pohlepu, egoizam, zavist, mrznju, bijes, sljepocu, smrt... Sve to izaziva razdore, svadje, neprijateljstva izmedju naroda, clanova obitelji, pojedinaca...
  Mnogi clanovi obitelji su se "na smrt"zavadili pri dijeljenju ostavstine i bogatstva. Vaznije im je bogatstvo od svoje rodbine, brace i sestara. Cesto novac postaje vazniji i od samoga zivota Ponekad ljudi, pa cak i vjernici, govore kako o stvarima vjere imaju svoje misljenje. 
 To je sasvim krivo. Jer ne vjerujemo ono sto sami mislimo, nego vjerujemo ono sto nam je objavljeno.Da to nevjerniku nece znaciti nista drugo osim opterecenja i ogranicavanja vlastite slobode.  Nevjernici  koji  govore protiv onoga sto pise u Bibliji, jer oni zele progurati svoje stavove i misljenja i zele biti apsolutna istina koju bi svi trebali prihvatiti kao nesto napredno ,jos je donekle i za razumjeti jer nisu upoznali Bozji zakon...   
 Ali ne razumijem krscane koji  isto tako nevjernicki reagiraju  i govore,one koji su  toliko slijepi i mlaki u svojoj vjeri. Zasto, zbog cega govore da su krscani ako ne zive po onome sto nam je zapisano u Bibliji. To je bio problem bogatasa i u ono vrijeme.Bog nam  donosi drugaciji program covjekova zivota. To je program koji covjeka cini otvorenim za potrebe ljudi koji nisu toliko uspjesni u zivotu i s kojima se zivot mozda poigrao. Jer nismo svi na istoj razini.
 To je njegov veliki program za ovaj svijet, za njegove ucenike, za nas krscane. To je program koji se ne smije izigrati i promasiti. Ne uzdajmo se u svoju dobrotu, nego radije pogledajmo oko sebe i kolikima mozemo u zivotu pomoci. i dati u svakom pogledu. Teskoce nam   pocinju   tamo, gdje  se ne zadovoljavamo onime sto sada posjedujemo,nego zudimo za sve vise i vise. Nasi zahtjevi i zelje  protezu se u beskonacnost i uvijek smo zabrinuti za buducnost.
 Zato nam je potrebno da budemo  smireni a smiren je onaj covjek koji se oslobodio svojega ega i sebe predao Bogu, koji je postao miran u svojem srcu jer je dopustio da padne na bozansko tlo. Smirenost kao stav nutarnje slobode, nutarnjeg mira, kao zdrava distanca u odnosu na ono sto dolazi izvana i prijeti da me 'zaposjedne' i sasvim posjeduje, nije naprosto stvar karaktera.  U svakom vremenu smatralo se da je vjera pala na niske grane. Uvijek se od vjernika ocekivalo vise, kao u  dobu nasih oceva, koji su imali jaku vjeru,nista nije samo od sebe dolazilo,nego uz velike zrtve,molitve i djela postali su cvrsti i jaki  u vjeri.Ne zaboravimo da danas  dnevno se izgovori  mnogo nepotrebnih    rijeci koje ranjavaju, uznemiruju, dijele, omalovazavaju, ponizavaju, cak i jedna gruba rijec vrijedja covjeka. 
 Izgleda da nam svima ,puno vise  treba rijec koja tjesi, koja donosi mir, koja ohrabruje, podize, vraca nadu i vjeru u zivot.,nesto sto nam zivotu daje smisao .Da li smo  stvarno  spremni ostaviti sve ,i poci za Njim...A kako gledati , i  mozemo  podnositi da siromasi i prosjaci , kojih je danas tako mnogo, propadaju u bijedi, u gladi i studeni, kad bismo  im mi  mogli lako priteci u pomoc.Mozda i susjed ,koji je cak i svojim greskom ,ostao na minimumu,da nema dovoljno za zivot..
  Bog cesto daje smisao onda kad je sve propalo, ulijeva nadu u ljudsko srce, daje mu lijek od kojega se zaboravljaju brige. U sjedinjavanju s Bogom covjek se oslobadja straha, drhtanja i tjeskobe koje stvara opstanak,koi stvara mir.   Mir je potreban ponajprije u osobnom srcu, u obitelji, u zajednici, u drzavama i medju narodima. Gdje nema mira, vlada nemir. Izvor  nemira je ljudsko srce ,samo cisto i prociseno srce moze biti oaza mira. Dakle, do mira se dolazi preobrazbom ljudskog srca i uma,nase nutrine. Mir je blagodat Bozjeg Duha. Mir je tamo gdje je Bog. Ako netko nije sposoban da ostavi sve ,  to ne znaci da je njegov zivot promasen, ali zato svjedno treba teziti svakim danom ,da daje ono sto mu je ciniti,da pronadje svoj mir,i svoju vjeru  ...da se ne nadmece u uzivanju ovoga svijeta..i mode i zablude. Isusov ucenik je onaj covjek  koji je odrekao dosta toga,pronasao mir ,kroz djela siri ga dalje  jer u svom srcu nosi Boga.
  A gdje je mir, tu je zivot, tu je radost, tu je ljubav, tu je nada, tu je nebo. To je otkrice bogatstva unutarnjeg mira. Divan je Isusov nauk i u ono vrijeme ,vjerujemo da ga je prekrasno bilo slusati. No,to je i u ono vrijeme bilo tesko ,i  tko je bio spreman slijediti ga ? Prije,a tko danas.?Da li smo Ga pogresno razumjeli?  
  A danasnji zivot uzitka i lukcuza ,trazi od nas da sve to ostavimo,i da  napokon  preispitamo svoj raniji zivot, da li smo Spremni ,vrsiti ono sto On trazi od nas.. U svakodasnjem zivotu moramo mnogo uciti , samo se ucenjem i ponasanjem moze besprijekorno svjedociti vjera , osvrnimo se  na nasu  obitelj. Veoma je vazno, pomoci roditeljima , bracnim parovima da ljudski i duhovno sazriju kako bi mogli odgovorno vrsiti krscansku roditeljsku duznost. Jedino  ce tako shvatiti kako je njihova ljubav jedinstvena i nerazrjesiva te da brak pridonosi potpunom ostvarenju njihova krscanskoga i ljudskog poziv,i da oni svojim zivotom ostavljaju uvjek primjer svojoj djeci…koji cu zivjeti svoju vjeru istinski... 
          
  
            
           |