www.tebe-trazim.com

..složila bih se sa Darijom...ponos iz ljubavi ne predstavlja ništa loše..
..ako sam na nakog ponosna ne znaći da taj netko zauzima neko značajno mjesto, da ga stavljam na prvo mjesto u svom životu, na mjesto ispred Boga....to nikako...
..ako mi netko baš i nije drag, teško da ću na njega i bit ponosna...

Što je ponos, kako objasniti riječ ponos?
Reći ću da ja jesam ponosna na svoju djecu, na svoju obitelj, bila sam i bit ću ponosna na svog supruga.
Ponosna sam jer su moja djeca skromna, poslušna, a to je izrodilo našom ljubavlju koja je u mojoj obitelji na prvom mjestu. Ljubav dolazi od Boga.
Zašto onda ne mogu reći da sam ponosna. Ponosna sam na svog sina jer je poslije tatine smrti ostao na dobrom putu, jer nije kao srednjoškolac zastranio, a opasnosti vrebaju na svakom koraku.
Sretna sam, neću reći ponosna- da ne bi zvučalo prepotentno jer se sad s mojom djecom borim kroz život i uz božju pomoć uspijevamo prevladati dan za danom...a moglo je biti i drugačije...tada ne bi rekla da sam ponosna jer ne bi ni bila...ali bi se jednakom snagom borila.
Ljubavlju koja me okružuje raste i moj ponos...
Moja djeca znaju da njihova majka naporno radi za život...a opet je tu u svakom momentu za njih...za smijeh i za tugu...za svaki problem koji dolazi i kad mi moja kći kaže ...mama ponosna sam na tebe...-zar je to loše?
To nije ponos koji se izrodio iz bahatosti dapaće to je ponos koji je plod skromnosti, borbe i ljubavi...
Filozofija je jedno a život je drugo...treba znati cijeniti vrijednosti života jer tada se možeš na njih i ponositi...

-što jest..
..jest..

Slažem se i ja. A i C.S.Lewis, koji ovako piše u poglavlju o oholosti ("The Great Sin") svoje knjige "Mere Christianity":

We say in English that a man is "proud" of his son, or his father, or his school, or regiment, and it may be asked whether "pride" in this sense is a sin. I think it depends on what, exactly, we mean by "proud of." Very often, in such sentences, the phrase "is proud of" means "has a warm-hearted admiration for." Such an admiration is, of course, very far from being a sin. But it might, perhaps, mean that the person in question gives himself airs on the ground of his distinguished father, or because he belongs to a famous regiment. This would, clearly, be a fault; but even then, it would be better than being proud simply of himself. To love and admire anything outside yourself is to take one step away from utter spiritual ruin; though we shall not be well so long as we love and admire anything more than we love and admire God.

Složio bih se s tobom, Naggare, da često pazimo samo na to kako će drugi na nas gledati.
Uz sve dobro što si napisao, dodao bih i primjedbu da treba osuditi čin predbračnog seksa svoje kćeri, tj. da treba zaštiti začeti život unatoč licemjerju 'okoline', ali kćeri jasno dati do znanja (kad već nije prije slušala pouke) da je učinila grijeh začevši dijete van braka, ali da ju unatoč tome podržavam da ga donese na svijet.

Ma tako je Anči. Htio sam naglasiti da mi para uši kad se ista riječ 'ponos' kojom bi se trebala izražavati zahvalnost Bogu što mi je dao dijete, domovinu, slobodu...koristi kao i kad se oholim istim tim.
Ne mogu, niti želim, ući u tuđe srce i vidjeti radi li se u pojedinom slučaju o zahvalnosti Bogu za darovano ili o uvjerenju da je ono na što sam ponosan moja zasluga.
Nekad se iz konteksta može razumjeti o čemu se radi, a nekad i ne. Ja se zato radije trudim izbjegavati riječ ponos kad već jasno i nedvosmisleno pozitivan ponos mogu nazvati njegovim pravim imenom, tako da je odgovor na Rebekino pitanje:


Umjesto 'ponosan sam na svoje sinove' mislim da je ljepše reći 'hvala Bogu koji mi je dao ove i ovakve sinove', 'hvala Bogu na hrvatskoj domovini'... Tada je formalno sve u redu. Jasno je, naravno, da ja ili bilo tko drugi može formalno farizejski dovesti riječi u red a da u srcu ništa ne bude u redu. Najbitnije je hoće li u srcu biti ljubav ili oholost, a to je između nas i Boga ma koliko se mi trudili objasniti jedni drugima tko ljubavi ima a tko nema, tko ju dijeli okolo a tko je nema u srcu.
Smatram vrijednim truda očistiti i vanjštinu posude.

Rebeka, ja se trudim ne poći od toga da mi djeca 'čvrsto stoje u vjeri i životu' jer iz vlastitog iskustva znam koliko je krhak 'čvrst stav' u vjeri i životu. Često se sjetim riječi koje mi je stric rekao kad mi je bilo 18: "Sinovac, ti si formiran čovjek, gotova osoba!". To je vrlo opasan stav, što se i pokazalo. 'Formiran čovjek' je dospio na dno i Bogu hvala ustao iz blata. Zato je i opasno kad sam ponovio istu pogrješku hvaleći našu malu Anči koja mudrošću natkriljuje ne samo svoje vršnjake nego i mnogo starije. Molim Boga da joj dade da ipak ne mora doživjeti takav pad.
S prenošenjem vjere mojoj djeci je teška borba iz dana u dan. Kao i u svemu u pitanjima vjere. Tako i mora biti. Moja su djeca još mala. Najteže bitke nam predstoje, a priprema za te bitke je borba iz dana u dan, s manje ili više uspjeha. Nisam autoritaran roditelj. Više se borim protiv napasti da djeci previše popuštam nego da ih odgajam čvrstom stegom. Uzdam se u Gospodina.

Ja sam nekad znao reći ovakvu izjavu:
Ponos je jedan od čovjekovih najvećih neprijatelja!
ali sad je tu ta stvar to sto Kleofa prica o rijeci Ponos..
Nije Loše Biti Ponosan(U smislu sretan,počašćen,izabran)
Da Budeš Isusov učenik,
da budeš Roditelj
da budeš sposoban,vjeran i Šta ja znam:Sve što je dobro za čovjeka i za
druge..
ali Je loše biti Ponosan(u smislu tvrdoglav,nerazborit,umišljen,ohol..Ja i Moje)
Pa onda narodi,obitelji,ljudi,djeca ginu zbog ponosne usijane glave nekog pojedinca..
ili neznam Čovjek će radije glavu izgubiti samo da ne bi ispao jadan u ocima drugih
Glava se gubi zbog Uvjerenja a ne zbog Ponosa!!

Ovako govori Jahve:
"Mudri neka se ne hvale mudrošću,
ni junak neka se ne hvali
hrabrošću,
ni bogati neka se ne hvali
bogatstvom.
A tko se hvaliti hoće,
neka se hvali time
što ima mudrost da mene spozna.
Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji,
jer to mi je milo" -
riječ je Jahvina.
(Jeremija 9,22-23)

da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
(1 Kor 1,31)

Pa sta mislis ,zasto ja stalno ponavljam..
"Vjera je za jake ,vjera je za junake.."
Svakako da uz rijec "ponos" ide stosta toga..Napasti prate covjeka cijeli zivot,ali mi ovdje pricamo o ponosu,i ti nikako da mi odgovoris, kako pi ti tvojoj djeci "izjavio zahvalnost,ako si zadovoljan s onim sto su ucinili"?
Meni je jasno sta je tebi najvaznije,to je bilo i meni,to ne osporava...malo priznanje ponosa..Ja sigune ne uzmem trubu,pa trubim na sav glas...
"cujte svijetu ja sam ponosna na moju djecu.." I ja tamo pricam gdje je prilika za to,kada se radi o nekom dijalogu,gdje to ima mjesta..
A u zivotnim prilikama ,i kod nas u obitelji,ne dokazujemo to nikome,nego jednostavno to je znak paznje i ljubavi...izmedju nas.!