Garabandalska opomena
(Ispunjenje te Opomene bit će nam dokaz istinitosti poruka iz Garabandala.) Evo što je rečeno i napisano o Opomeni:
19. lipnja 1965. »Evo napisane Opomene koju mi je dala Presveta Djevica, kada sam se nalazila sama u šumici pinija 1. siječnja 1965. Ovaj tekst ovdje pišem vjerno, kako sam ga primila.
Opomena, koju će nam poslati Djevica, to je kao kazna. Da približi dobre još bliže Bogu i da upozori ostale. U čemu se sastoji opomena, ja toga ne mogu objasniti. Presveta Djevica mi nije rekla da to kažem. Bog hoće da, zahvaljujući toj opomeni, postanemo bolji i da manje griješimo protiv Njega.« Kad su Končitu upitali da li će opomena prouzročiti smrt, ona je odmah napisala: »Ako mi umremo od toga, to neće biti radi same opamene, nego radi uzbuđenja što ćemo ga osjećati gledajući i osjećajući opomenu.«
13. rujna 1965. Končita reče jednoj djevojci, koja se zove Angelita: »Kad ne bih poznavala druge kazne, koja dolazi, ja bih ti rekla da nema veće kazne nego što je opomena. Svi ljudi bit će u strahu, ali katolici će to podnositi mirnije.
14. rujna 1965. Končita odgovara Amarikancima, koji su je pismeno pitali o opomeni: »Opomena je stvar koja dolazi izravno od Boga. Cijeli svijet će je vidjeti; bilo gdje se nalazili. Bit će kao neka objava (unutarnja svakome od nas) o našim grijesima. Primit će je i vjernici i nevjernici; vidjet će je i osjetiti ljudi iz svih krajeva svijeta.«
22. listopada 1965. Končita je dugo razgovarala s jednom Španjolkom. Gospođa ju je pitala: »Končita, jedan se komet približava zemlji. Neće li to biti opomena?«
Končita je odgovorila: »Ja ne znam što je to komet. Ako je to nešto što ovisi od čovjekove volje, ja odgovaram: Ne. Ali, ako je to takva stvar, koju će Bog učiniti, onda bi to moglo biti.«
Išle su prema crkvi i Končita uze gospođu za ruku.
— Končita, molite se za me, jer se jako plašim.
— O, da, odgovori Končita, opomena će biti strašna! Tisuću puta gore nego potres zemlje.
Gospođa problijedi.
— Kakav je narav toga fenomena?
— To će biti kao vatra. Neće izgorjeti naša tijela, ali mi ćemo je osjećati i na tijelu i na duši. Svi narodi i svi ljudi osjećat će to jednako. Nitko neće tome moći izbjeći. I sami će nevjernici osjetiti strah Božji! Pa iako se sakriješ u svoju sobu i zatvoriš prozore, nećeš moći tome izbjeći; usprkos svemu vidjet ćeš i osjetiti tu opomenu. Da, to je istina. Presveta Djevica rekla mi je ime tog fenomena. Riječ postoji u španjolskom rječniku. Počinje sa slovom »A«. Ali mi nije rekla da to saopćim.
— Končita, ja se bojim.
Končita se nasmiješi i stisne ruku svoje prijateljice:
— Ali, poslije opomene, ti ćeš mnogo više ljubiti dobrog Boga.
— Da li je to čudo?
— Čudo će sigurno doći.
Ožujak 1966. Početkom ožujka jedan pristalica Garabandala iz Francuske primio je sljedeće pismo: «Končita me zamolila da Vam pišem, da nastavite još više širiti poruku, jer je danas to potrebnije nego u prošlosti. Ona me također zamolila da Vam pišem, kako bi svi bili sigurni o dolasku opomene i čuda, koje će doći potom.
Opomena će biti nešto strašno, što će se odigrati na nebu. Presveta Djevica najavila je događaj rječju koja počinje s »A« na španjolskom. Ne zaboravite ovu poruku, koju mi je Končita naložila da Vam je saopćim. Neka pobornici Garabandala nastave te poruke dalje objavljivati i širiti.
Presveta Djevica će ih nagraditi za to.«
Nadopuna informacija o opomeni
Končita reče jednoj osobi: »Mi ćemo doživjeti veliku nesreću u svim djelovima svijeta. Nitko joj neće izmaći. Dobri, da bi se približili Bogu; drugi, da bi se popravili. Bolje bi bilo umrijeti, nego podnijeti samo pet minuta toga što nas čeka. To nas može zadesiti i po danu kao i po noći; bilo da smo u krevetu, ili nismo. Ako od toga umremo, to će biti od straha. Ja mislim da bi bilo najbolje, u tom momentu, biti u crkvi, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Isus bi nam dao snage da to podnesemo.« Jedan od sagovornika primijeti:
— Kad budemo vidjeli da to dolazi, mi ćemo svi ići u crkvu.
— Ja mislim da bi to doista bilo najbolje; ali možda će tada sve biti u mraku i mi nećemo moći onamo poći.
(Ovaj mrak nema ništa zajedničko s »tri dana mraka« o čemu mistici govore, i o čemu danas i znanstvenici govore. Prim. prev.)
Končita nastavi: biti strašno. Kad bih vam samo mogla saopćiti kako je to meni Djevica rekla! Ali, kazna će biti mnogo gora! Znat će se da nam opomena dolazi zbog naših grijeha. Može se dogoditi svaki čas; ja je uvijek očekujem. Kad bismo znali što je to, bili bi do skrajnosti prestrašeni!
Sagovornik je prekine:
— Zašto to ne publicirate da bi sav svijet znao?
— Ja sam već umorna od objavljivanja toga, ali svijet ne mari za to. Nekoliko dana poslije vratiše se na istu temu. Končita je dodala: — Mi ne možemo sebi ni predstaviti koliko vrijeđamo Gospodina. Presveta Djevica mi je rekla da svijet vrlo dobro zna da postoji Nebo i da postoji pakao. Ali, na to se pomišlja samo iz straha, a ne iz ljubavi prema Bogu. Zbog posljedica naših grijeha, mi ćemo sami biti uzrok naravi opomene. Podnijet ćemo je za Isusa, kao naknadu za uvrede koje smo nanijeli Bogu.
(Ova Končitina svjedočanstva prikupili su zagovornici Garabandala iz Francuske. Umnožili su ih i razaslali po svijetu; mi smo ih također primili i preveli za naše čitaoce. Tekst su potpisali o Laffineur, gđica S. Laudet, iz Orleansa, i dr J. M. Bonance (Neuille, 49 — VIVY, Paris) Donosimo ih u nešto skraćenom obliku. U zaključku potpisnici kažu: »Mi nemamo ni dara, ni kreposti pravih proroka; mi samo ponavljamo, s najvećim uvjerenjem Končitine riječi... Meditirajte nad njima, kao što ona traži... Na koncu se ipak dolazi do saznanja da je opomena jedno od najvećih djela milosrđa Božjega, za vas i za cijelo čovječanstvo... Treba »vikati na krovovima!«)
JESMO LI SVJESNI U KAKVOM VREMENU ŽIVIMO? ŠTO NAS MOŽE ZADESITI?
HOĆEMO LI SE OBRATITI I NAPUSTITI GRIJEH?
Login
FAQ
Chat
Traži
...