www.tebe-trazim.com

Povjereno nam je Isusovo evanđelje i euharistijska prisutnost. Bez ljudi ne bi bilo riječi, kruha, sjećanja na Boga. Euharistijska molitva rimske Crkve govori o »pashalnome misteriju koje nam je povjereno«. Bi li netko od nas povjerio budućnost svoje obitelji i smisao života vrsti ljudi kojoj mnogi od nas pripadaju? A ipak, Bog to čini. U molitvi tražimo milost da budemo dostojni primatelji Božjih darova.

Nisan proučavao bibliju, al mislim da je stvar u priznanju grijeha pred drugim bitna, jer ga tako ne zatomljujemoa, a iskrenim kajanjem , tek onda smo spremni za susret s Bogom živim, u toj maloj hostiji?

uriel, mozda nije prikladna tema za ovo tvoje pitanje? slobodno ga postavi drugdje...

Ispričavam se...morao sam ovo ponoviti!

[/b]

* Isus je svjestan da će njegov život uzrokovati mnoge podjele, čak i u jednoj od najsvetijih zajednica - u obitelji. Svoje poslanje naziva »vatrom«. Vatra može uništiti i ostaviti tragove zauvijek, ali može i pomoći svojom golemom energijom. Naše je krštenje ulazak zajedno s Isusom u vatru ljubavi, uvjerenja i zauzetosti.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 12,54-59

Zatim je Isus govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete? Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Isusov realizam dolazi do izražaja u ovim retcima. Pisac evanđelja u progonjenomu društvu donosi što se događalo i tumačeći što se može dogoditi u budućnosti s preporukom, u sudskome slučaju da se, ako je moguće, nagodi izvan suda. Nije uvijek lako moliti i razmišljati nad Isusovim riječima - ovdje ga možemo moliti za pomoć u poteškoćama s kojima se suočavamo, za poniznost u poduzimanju naših svakodnevnih koraka u različitim sumnjama i dvojbama.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 13,1-9

Upravo u taj čas dođoše neki te Isusu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'"

Kraj priče o smokvinu drvetu govori o Božjoj strpljivosti, o našemu vremenu koje nam je potrebno za kajanje i obraćenje, za rast u vjeri i molitvi te o Bogu koji nam pruža više prilika. Bog Isusa Krista nikada nas ne napušta i uvijek vjeruje u našu budućnost. Svi mi kroz život nosimo slabosti i grijehe, čak i kada pokušavamo učiniti najbolje što možemo. Bog to zna i vidi naše napore da se promijenimo i obnovimo. Molitva nam pomaže da vjerujemo u sebe kao što Bog ima povjerenja u nas.