|
I ja pazim da knjige koje uzimam pišu katolici. Ne činim to zbog toga što se bojim može li mi naškoditi čitanje drugih knjiga, no kad je riječ o duhovnom štivu, želim učiti. A to znači; ne želim biti na oprezu, nego želim biti usredotočena na učenje. Ne da mi se promatrati i pratiti da li je osoba koja piše provukla u tekst neke neistine. Uzela sam jednom trilogiju "Razgovori s Bogom", neki Welsh čini mi se prezime, no to je new age, a bio je na polici s kršćanskom književnošću. To je biblioteka, dakle knjige se iznajmljuju, i upozorila sam radnicu u biblioteci, da samo pomakne te knjige na pripadajuće, no kad sam došla sljedeći put, knjige su stajale opet među kršćanskom književnošću. Te knjige mogu biti opasne za ljude, koji tek traže, i može im se svašta izmiješati. Danas sam se iznenadila na poslu, pričali smo o vječnom životu, i kolegica, katolkinja, uzdahne i kaže; Ah, da mi je znati što sam bila u prošlom životu! Rekla sam joj da nema prošlih života, nego samo jedan, ovaj, i Vječni, poslije smrti. Međutim, to pokazuje da zabluda ima, i da takve knjige mogu nanijeti zlo, eto ljudima koji su u traženju, i sve im izgleda jednako dobro i istinito, jer sve i jest pod krinkom dobra. A ako mi netko kaže, a znam da je provjereno, da je pisac mason, a neću ga čitati pogotovu, imam kvalitetnog i korisnog za čitati, jer kroz knjige želim doći do novih spoznaja na ovom putu kojim idem. Upravo sam u čitanju jako dobrih triju knjiga; Pustinjak, Mistik, Prorok. Čitam Proroka, no rekla mi je jedna osoba da sam trebala prvo po redu (Pustinjak, pa Mistik, pa Prorok). Poslije ove, bacit ću se dakle, ispočetka. Ova koju čitam govori o ljudima koji su prošli onaj prvi zanos obraćenja, i stigli do suhoće u molitvi, rastresenosti i kako se nositi s tim. A meni sad baš to treba.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
